Gideon Levy analizira moralni posrtaj izraelske intelektualne elite na primjeru dugogodišnjeg urednika i književnika Bennyja Ziffera, koji je u televizijskom gostovanju otvoreno pozvao na genocid i uništenje Gaze u ime „želje naroda“. Radi se o poražavajućem uvidu u to kako se sofisticirani kulturni elitizam i privid djetinje naivnosti stavljaju u službu najkrvožednijeg revanšizma i opravdavanja masovnog zločina

Potpuni razotkrivajući uvid: sviđa mi se Benny Ziffer, urednik, autor i ljudsko biće. Izuzetno me rastužuje njegov odlazak s mjesta urednika dodatka petkom za kulturu i književnost izraelskog lista Haaretz na hebrejskom jeziku.

Ziffer je intelektualac iz rase u izumiranju i čovjek može samo zavidjeti njegovoj nevjerovatnoj erudiciji. S uživanjem sam čitao gotovo sve što je godinama pisao, uključujući njegove knjige, čudesne putopise iz Kaira, Istanbula i drugih mjesta, kao i njegovu ništa manje fascinantnu šetnju kroz telefonski imenik književnog dodatka. Autor i književni kritičar Dan Miron uradio je bolji posao nego što bih ja mogao u oproštajnom broju prošlog petka.

Čak i kada se zalagao za Benjamina Netanyahua i njegovu suprugu Saru, poštovao sam Ziffera zbog njegove hrabrosti da ide protiv struje. Nisam mogao biti ljut na njega čak ni kada sam mislio da pretjeruje. Čak i kada je napadao ljevicu, kojoj je nekada i sam pripadao, nije izazivao moj bijes. Kod njega je to uvijek bilo praćeno doizom naivnosti, gotovo djetinje, koja je izazivala naklonost.

Ove sedmice pridružio se panelu analitičara na Kanalu 14. Ziffer će svakako donijeti nešto boje i dubine svojim stilizovanim pojavljivanjem, na mjestu gdje su te osobine nepostojeće. U studiju su se hvalili da je Izrael već ubio 4.000 od 6.000 Palestinaca koji su upali u Izrael sedmog oktobra prije tri godine i učestvovali u masakru.

A onda je Ziffer otvorio usta: „Želio bih to podići na nešto globalnije. Nešto duhovno. Ima nešto u jevrejskom DNK što Jevreje čini nesposobnim za osvetu. Ljudi ne znaju kako da se svete. Bilo je potrebno pjesništvo Haima Nahmana Bialika iz 1903. godine o pogromu u Kišinjevu, ‘O pokolju’, da malo prodrma Jevreje. Pogledajte šta se desilo u Holokaustu, koliko nam je godina trebalo da obnovimo odnose s Njemačkom.”

 „Šta biste vi voljeli vidjeti?”, upitao je voditelj, donekle iznenađen. „Da se osveti ono što se desilo. Osveta… postoji osjećaj među ljudima, koji i sam osjećam, da se nismo dovoljno osvetili.” „Kako izgleda osveta?”, upitao je voditelj. „Pitajte ljude na ulici. Oni ne žele da Gaza postoji.” Rasprava se nastavila kao da se ništa nije dogodilo, iako su takve teme hljeb i puter Kanala 14. Ali Ziffer? Do te mjere? I to samo zato što ulica to želi? Stvarno?

Ziffer je želio reći nešto globalno i duhovno, a izgovorio je genocidnu izjavu. Brisati Gazu znači ubiti preostalih 2,1 milion ljudi koji su preživjeli rat. Nema potrebe raspravljati o pitanju genocida jer je to ono što ulica želi. Demokratski genocid. Narodni. Genocid putem referenduma. Možda ulica želi izbrisati i sve ljevičare, a kamoli arapsko stanovništvo Izraela? Hajde da ih pitamo i pređemo na posao.

Ništa što je Ziffer rekao nije nešto što već nije rečeno, kako na Kanalu 14, tako i na drugim kanalima. Ali on? Naspram skupine krvožednih neznalica sjedi nježan čovjek s leptir-mašnom. Govor mu je blag, a osmijeh očaravajući dok izgovara: genocid. Dajte nam još njega.

Vilica otpada. Kako intelektualac poput Ziffera može pozivati na genocid? Kakva je korist od njegovih tomova znanja i književnih uvida kada su njegov moralni kompas i ljudska osjetljivost toliko defektni? Ako postoji jedna karakteristika koja definira rat koji je Izrael vodio protiv Pojasa Gaze, to je neobuzdana žudnja za osvetom, ludačka i nesrazmjerna. Šta su bila sva ta ubistva i razaranje ako ne kampanja osvete? To nije bilo dovoljno za Ziffera i njemu slične.

Nevoljko kažem, neću se takmičiti sa Zifferom u nabrajanju pisaca i intelektualaca na krajnjoj desnici koji su u prošlosti pozivali na genocid. Svakako ih je bilo. Je li Ziffer vidio makar nekoliko slika razorene Gaze? Ziffer, koji se nekada borio zajedno sa seljacima iz Bil'ina na Zapadnoj obali protiv izgradnje zida razdvajanja? A kada je vidio slike iz Gaze, šta mu je prošlo kroz glavu? Šta je osjetio u srcu? Odbijam vjerovati, a još teže mi je to razumjeti.