Glavni krivac za masakr sedmog oktobra i posebno za krvavi rat koji Izrael vodi u Gazi otad, povremeno učini nešto što se može – i treba – pohvaliti. Brzo okončanje rata s Iranom jedno je od tih djela. Netanyahu zaslužuje priznanje, jer da ga nije završio na vrijeme, Izrael bi se u njega monstruozno zapetljao

Smijemo li reći koju dobru riječ za Benjamina Netanyahua? Premijer je znao kako i kada završiti rat s Iranom. Smijemo li reći nešto pozitivno i o Donaldu Trumpu? Da nije bilo precizne i snažne intervencije američkog predsjednika, ovaj sukob bi prerastao u demorališući, beskonačni rat iscrpljivanja, koji bi više devastirao Izrael nego Iran – zemlju s daleko većim iskustvom u dugotrajnim ratovima. Teško je povjerovati da bi Trumpovi prethodnici, kolebljivi Barack Obama i Joe Biden, imali hrabrosti narediti Netanyahuu da prekine rat, kao što je to učinio njihov nasljednik.

Budući da se radilo o ratu bez presedana po svojoj opasnosti, neophodno je izraziti zahvalnost onima koji su ga okončali. Lako je reći da je Netanyahu rat okončao iz straha od Trumpa, ali vjerovatno je imao i opciju da ga nastavi – makar na kratko – i time se dodatno uvali u nevolje. Netanyahu je pokazao lidersku odlučnost samo nekoliko trenutaka nakon što je njegov groteskni ministar odbrane tvitnuo: „Naredio sam IDF-u da žestoko odgovori na iransko kršenje primirja.“ U najvažnijim pitanjima, Izrael ima najmanju vladu u svojoj historiji: vladu jednog čovjeka.

Izrael je danas podijeljen na dvije sekte. Jedna vjeruje da je sve što Netanyahu uradi djelo Božje; druga da je sve što uradi djelo Sotone. A Netanyahu nije ni jedno ni drugo.

Glavni krivac za masakr sedmog oktobra i posebno za krvavi rat koji Izrael vodi u Gazi otad, povremeno učini nešto što se može – i treba – pohvaliti. Brzo okončanje rata s Iranom jedno je od tih djela. Netanyahu zaslužuje priznanje, jer da ga nije završio na vrijeme, Izrael bi se u njega monstruozno zapetljao. Bilo je lako podleći iskušenju da se nastavi upadati u iranski zračni prostor i sijati još razaranja, na oduševljenje izraelskih medija, koji su očarani svakim zračnim udarom i klanjaju se svakom PR saopćenju vojnog glasnogovornika. Netanyahu je zaustavio tu zabavu čak i kad je krvavi desni spektar tražio još. To je bio njegov životni izlaz – čak i ako ga je na njega natjerala Trumpova sila. Šteta što Trump i Netanyahu već mjesecima odbijaju napraviti isti izlaz iz Gaze.

Potrebnost ovog rata – čija dostignuća su u potpunosti nejasna – krajnje je upitna. Većina, ako ne i svi „uspjesi“, mogli su se postići diplomatijom. Samo će vrijeme pokazati je li ovo bio rat obmane, koji nije eliminirao iransku nuklearnu opciju i možda je čak ubrzao, ili je to bio rat koji je zaustavio teheranske nuklearne ambicije barem na nekoliko godina. Također treba dodatno dokazati koliko su zapravo oslabljeni iranski saveznici u Gazi i Libanu. Možda će uslijediti bolji Bliski istok – a možda i neće.

Može se klanjati Mossadu i diviti sposobnostima izraelskog ratnog zrakoplovstva, ali bez mogućnosti da se imenuju konkretni, trajni rezultati, to nema nikakvu vrijednost osim pjene na usnama obožavatelja ratnog spektakla i sramotne predstave Yossija Cohena na Kanalu 12, u kojoj preuzima zasluge.

Jesu li naši hvaljeni „Džejms Bondovi“ učinili Izrael sigurnijim mjestom? Samo će vrijeme pokazati. Barem ovaj rat nije bio genocidan: u Izraelu se masovna sakaćenja nazivaju „operacija Pejdžers“, a ljudi se djetinjasto dive svakom pirotehničkom, filmskom pokolju a da ne postave pitanje o njegovoj stvarnoj vrijednosti.

Netanyahu je pokrenuo i dobio ovaj rat, i svako ko smatra da je on bio dobar za Izrael mora mu to priznati – čak i ako ga smatra „najodvratnijim Jevrejom u historiji“, kako ga često nazivaju u pokretu „bilo ko, samo ne Bibi“. S druge strane, njegovi slijepi obožavaoci bi do sada morali shvatiti da je odgovoran za monstruozne ratne zločine u Gazi, zločine koji su se samo pojačali pod okriljem rata s Iranom.

„Dajte caru carevo, a Bogu Božije“, kaže Novi zavjet. To se odnosi i na okrutnog cara poput Netanyahua i na razmetljivog boga poput Trumpa.

IZVOR: Haaretz