Merz, 69-godišnji nasljednik Angele Merkel, bit će najstariji kancelar nakon Konrada Adenauera, prvog kancelara nove Savezne Republike Njemačke, koji je na dužnost stupio 1949. u dobi od 73 godine.
Lider Kršćansko-demokratske unije (CDU) Friedrich Merz novi je njemački kancelar. Naime, CDU i Socijaldemokratska partija postigli su koalicioni sporazum o novoj njemačkoj vladi čime su pregovori i zvanično okončani. Sporazum će biti predstavljen na konferenciji za medije uz prisustvo lidera CDU-a Friedricha Merza, lidera SPD-a Larsa Klingbeila i predsjednika CSU-a Markusa Södera.
Merz, 69-godišnji nasljednik Angele Merkel, bit će najstariji kancelar nakon Konrada Adenauera, prvog kancelara nove Savezne Republike Njemačke, koji je na dužnost stupio 1949. u dobi od 73 godine.
Politički analitičari ističu kako Merz dolazi na vlast u najgorem trenutku, kada su odnosi između SAD-a i Evrope na najgorem nivou u historiji, jer se smatra kako u historiji nijedan njemački šef vlade nije imao više afiniteta prema Sjedinjenim Američkim Državama. Merz je putovao u SAD više od 100 puta, a bivšeg američkog predsjednika Ronalda Reagana smatra jednim od svojih uzora.
Međutim, njegova prva izjava nakon objave izbornih rezultata bila je da mu je cilj raditi na jačanju Evrope koja više neće ovisiti o SAD-u. Sada mu je jedan od prvih zadataka zajedno sa ostalim evropskim liderima kreirati adekvatan odgovor na brutalnu američku carinsku politiku.
Rođen desetljeće nakon završetka Drugog svjetskog rata u Sauerlandu, ruralnoj, planinskoj regiji Zapadne Njemačke, Merz je, prema vlastitom priznanju, bio ne baš sjajan student, rano je počeo pušiti i piti te bio sklon disciplinskim problemima. Uprkos toj buntovničkoj crti, bio je pod utjecajem duboko ukorijenjene konzervativne kulture tog područja i pridružio se Kršćansko-demokratskoj uniji desnog centra još u srednjoj školi. Nakon što je kratko služio vojsku, Merz je otišao na Univerzitet u Bonnu, tadašnjem glavnom gradu Zapadne Njemačke, gdje je studirao pravo.
Merz je postao konzervativni član Evropskog parlamenta 1989, godine kada je pao Berlinski zid. Pet godina kasnije izabran je u njemački Bundestag, gdje je razvio blizak odnos s Wolfgangom Schäubleom, zagovornikom CDU-a i snažnim zagovornikom integracije u Evropsku uniju. Pod Schäubleovim vodstvom, Merz se uzdigao i smatran je vjerovatnim izborom za kancelarskog kandidata. Međutim, njegov uspon završio je 2002. godine, kada je izgubio borbu za vlast s više centrističkom Angelom Merkel.
On i bivša kancelarka Angela Merkel bili su dugogodišnji protivnici i sparing partneri. Početkom 2000-ih, nakon što je Merkel postala čelnica CDU-a, ona je smijenila Merza s njegove uloge čelnika stranačkog parlamenta, preuzimajući tu ulogu sama.
Merkel nikada nije postavila Merza za ministra i on je odlučio da se više neće kandidirati za parlament 2009. godine, nakon što se već počeo fokusirati na svoje različite interese u privatnom sektoru kao advokat. Merz je bio kritičan prema Merkelinoj odluci da CDU pomakne prema političkom centru i bio je zabrinut da bi to otvorilo prostor AfD-u da uđe u njega.
Kada je Merz postao čelnik stranke 2022. godine, počeo je okretati stranku u mnogo konzervativnijem smjeru.
Merz ima sasvim drugačiji ekonomski pogled od Merkel, barem u posljednjim godinama njezinog mandata. Godine 2003. zalagao se za radikalno pojednostavljenje njemačkih poreznih pravila tako da se povrat poreza može izračunati na poleđini “pivskog podmetača za čaše”.
Manifest njegove stranke iz 2025. zalaže se za deregulaciju i smanjenje poreza kako bi se potaknuo spori rast Njemačke. Dio toga, smatra Merz, trebalo bi finansirati većim uvjetovanjem primatelja socijalne pomoći, s potpunim ukidanjem naknada za primatelje koji su odbili prihvatiti bilo kakav oblik rada. Godine 2024. je, također, rekao da će “učiniti sve” da zaustavi EU-ovo preuzimanje zajedničkog duga.
Uz neke rezerve, prije svega kada je riječ o zajedničkom dugu i saradnji u vezi s izbjeglicama, Merz je proevropljanin. Bio je član Evropskog parlamenta između 1989. i 1994. godine i bio je jasan da je bliža evropska saradnja bitan dio evropskog odgovora Trumpu.
Popravio je odnose i s predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen, s kojom, kao saveznicom Merkel i liberalom iz CDU-a, nije imao mnogo instinktivne privlačnosti, a potencijal vidi u saradnji s njom i Manfredom Weberom, političarem CSU-a i čelnikom europarlamentaraca desnog centra u Evropskom parlamentu.
Merz je, također, obećao posjetiti Varšavu i Pariz kako bi obnovili odnose nakon teškog razdoblja tokom Scholzovog mandata.
Merz je bio nedosljedan kada je riječ o odnosima s AfD-om. Razmišljao je 2023. o mogućnosti saradnje na lokalnom nivou, napomenuvši da smo “dužni priznati demokratske izbore”, prije nego što je odustao od toga.
U novembru 2024. Merz je rekao da on i njegova stranka neće pokušati usvojiti zakon u nacionalnom parlamentu ako to znači oslanjanje na glasove AfD-a. Međutim, šokirao je naciju u januaru 2025. kada je učinio upravo to, proguravši tvrdolinijaški imigracijski plan uz podršku AfD-a.
Ukrajina već predstavlja veliki razdor u Njemačkoj. Postoji jasna podjela u stanovništvu između onih koji vjeruju da podrška Kijevu približava prijetnju rata Njemačkoj, što je najjača tvrdnja “lijevo-konzervativnog” pokreta Sahra Wagenknecht (BSW) i onih koji vjeruju da je nepodržavanje i pokazivanje slabosti pred Vladimirom Putinom još opasnije.
Merz očito pripada drugom taboru. Upozorio je Scholza da ne vodi “politiku popuštanja” prema Rusiji, a Kijev je posjetio i prije Scholza.
Njemačka je drugi po snazi dobavljač vojne pomoći Ukrajini, a Merz je to gorljivo podržao, rekavši da bi želio ići i dalje snabdijevajući Ukrajinu krstarećim projektilima dugog dometa Taurus. Također će se vjerovatno suočiti s pozivima da pošalje njemačke trupe u Ukrajinu kao dio snaga za odvraćanje ili očuvanje mira, što je Scholz opisao kao “potpuno preuranjenu” akciju.
