Otvoreno rasističko žrtveno janje ne-bijelaca i imigranata; demonizacija feminista i marksista; prizivanje mitskog zlatnog doba koje treba vratiti zahvaljujući teatralnom, ratobornom, hiper-maskulinom vođi koji utjelovljuje volju „naroda“; brisanje historije; otpuštanje učitelja; zabrana knjiga; ograničavanje prava žena; insistiranje da su „tradicionalne“ rodne uloge „prirodne“; uzbuna zbog pada nataliteta; eugenistički diskurs o „lošim genima“; i prikaz dominantne grupe kao žrtve – to su obilježja fašizma 20. stoljeća i neofašizma 21. stoljeća diljem svijeta.

Riječi su važne; one oblikuju percepciju, bude emocije i igraju ključnu ulogu u usmjeravanju političkih događaja. Moj otac je govorio: „Kada fašizam dođe u Ameriku, zvat će ga amerikanizmom.“

Je li moguće da su američki birači doveli na vlast fašističku vladu?

U mom komšiluku u Brooklynu sve izgleda nepromijenjeno. Trgovine su otvorene, ljudi obavljaju svoje poslove. Ipak, rutina je prožeta strahom. Preko mosta, na Upper West Sideu Manhattana, nalazi se Univerzitet Columbia, gdje sam 1986. stekla doktorat iz književnosti, a koji je sada u sukobu s novom administracijom.

Moj pokojni suprug, Paul Auster, bio je student na Columbiji 1968. godine, uhapšen tokom okupacije zgrade, pretučen od strane policije i proveo noć u zatvoru. Moj šurjak, umjetnik Jon Kessler, profesor je na Umjetničkoj školi Columbije. To je univerzitet koji mi je veoma blizak.

Nakon pro-palestinskih protesta prošlog proljeća, Trumpova administracija, pod izgovorom antisemitizma, povukla je milione dolara federalnih sredstava kako bi kaznila univerzitet. Univerzitet je popustilo pod drakonskim zahtjevima.

„Univerziteti su neprijatelj“ bio je naslov govora J.D. Vancea iz 2021. godine, sada potpredsjednika Sjedinjenih Američkih Država i, ironično, diplomanta Pravnog fakulteta Yale.

Riječi su važne. One mijenjaju ljudsku percepciju, bude emocije i utječu na tok političkih događaja.

Otkako je Trump počeo rasti 2015. godine, bezbroj članaka raspravlja o tome je li MAGA fašistička ili nije. Profesor s Yalea Jason Stanley, autor knjige „Facha“ i Ruth Ben-Ghiat s NYU-a, koja je 2020. objavila „Strongmen“, povukli su paralele između trumpizma i evropskog fašizma. Robert Paxton, autor knjige „Vichy France: Old Guard and New Order, 1940-1944“ zaključio je da MAGA ima fašističke karakteristike nakon nasilnih događaja šestog januara 2021.

Glavni mediji i mnogi akademici nazvali su takva poređenja „neodgovornima“, tvrdeći da samo ljevičarski alarmisti povezuju Trumpa s Hitlerom. Sjedinjene Američke Države 2025. nisu Njemačka 1933.

Tvrdnja da se riječ „fašizam“ ne može koristiti za Republikansku stranku uobičajena je dogma. Ipak, agresivna retorika krajnje desnice sve je više prisutna u politici. Kako bi pronašli srednji put, glavni mediji – povezani s korporativnim interesima, u strahu od gubitka utjecaja i u želji za očuvanjem umjerenosti – pribjegavaju parafrazi. Trumpove rasističke, ksenofobične, mizogine ispade i nesuvisle fraze pretvaraju u koherentne, racionalne izjave. Ta praksa ima naziv: sanewashing – davanje privida razumnosti onome što je samo ludilo. Novinari poput Paula Krugmana, bivšeg kolumniste New York Timesa, optužili su taj list za takvu praksu.

Glavni mediji, kolaboratori.

Otvoreno rasističko žrtveno janje ne-bijelaca i imigranata; demonizacija feminista i marksista; prizivanje mitskog zlatnog doba koje treba vratiti zahvaljujući teatralnom, ratobornom, hiper-maskulinom vođi koji utjelovljuje volju „naroda“; brisanje historije; otpuštanje učitelja; zabrana knjiga; ograničavanje prava žena; insistiranje da su „tradicionalne“ rodne uloge „prirodne“; uzbuna zbog pada nataliteta; eugenistički diskurs o „lošim genima“; i prikaz dominantne grupe kao žrtve – to su obilježja fašizma 20. stoljeća i neofašizma 21. stoljeća diljem svijeta.

Jačanje fašizma u Evropi, Ku Klux Klana, antiimigrantske histerije i popularnosti eugenike u SAD-u dogodio se nakon globalne pandemije gripe. Drugi val MAGA-e pojavio se odmah nakon COVID-19.

Propaganda kanalizira kolektivno nezadovoljstvo, nudeći žrtvene janjce za okrivljavanje i mržnju. Pretvara nejasnu iritaciju u specifičnu dijagnozu: to su Jevreji; to je „woke“ (što obuhvaća sve osim heteroseksualnih bijelih muškaraca). To je propaganda – jezik s misijom.

„Ništa ne zbunjuje ljude više od nedostatka jasnoće ili smjera“, napisao je Joseph Goebbels, budući nacistički ministar propagande, 1931. u „Wille und Weg“. „Suština propagande nije raznolikost, već snaga i ustrajnost s kojom se ideje biraju iz općeg mišljenja i usađuju masama korištenjem najrazličitijih metoda.“

Goebbels, čovjek s doktoratom iz filologije, razumio je šta treba učiniti s porukom. Kada se ona neprestano ponavlja, cilj se postiže. Danas desničarski američki mediji, poput nacističke propagandne mašinerije, ponavljaju i pojačavaju Trumpove izjave.

Nedavno sam čula radijskog voditelja kako ponavlja „PREVARA I ZLOUPOTREBA“, mantru kojom Elon Musk i njegovi sljedbenici opravdavaju napad na vladine agencije i otpuštanje desetaka hiljada radnika. Američki građanin koji sluša ili gleda samo MAGA medije izoliran je kao što je bio arijevski Nijemac kada su nacisti preuzeli potpunu kontrolu nad medijima.

Popis od 199 riječi označenih kao sumnjive od strane vlade procurio je u medije, uključujući riječi poput crn, različit, gej i žena. Riječi bijel, homogen, heteroseksualan i muškarac nisu uključene. Čistka bi bila komična i apsurdna da ne izaziva strah. Naučnici i akademici koji apliciraju za vladinu podršku trebali bi izbjegavati te riječi. Žene i rod takođe su na popisu. Kontrola jezika nije jedinstvena za fašizam; to je endemsko zlo autoritarnih režima.

Ruski filozof M.M. Bahtin napisao je „Dijalošku imaginaciju“ tokom staljinističke ere, kada je upotreba pogrešne riječi mogla značiti odlazak u Gulag. Knjiga, analiza romana, objavljena je tek 1975. Za Bahtina, književni žanr odlikuje raznolikost perspektiva i jezičnih stilova, što je nazvao heteroglosijom. Autoritarni diskurs, s druge strane, jednoličan je, nefleksibilan i nametnut odozgo. „Neraskidivo je povezan s autoritetom – s političkom moći, institucijom, osobom – i stoji i pada s tim autoritetom.“

Snaga demokratskog jezika, istinske slobode izražavanja, leži u jednakosti, raznolikosti, kontradikciji, interpretaciji i dijalogu: polifonija utjelovljena različitim govornicima u različitim situacijama, čije se riječi neprestano mijenjaju dok reagiraju na riječi drugih.

Polovina birača u ovoj zemlji nije odabrala neofašizam. Dok strah raste, raste i otpor. Moj suprug i ja, zajedno s drugim piscima, osnovali smo 2020. Writers Against Trump, sada Writers for Democratic Action (WDA), koji ima preko 3000 članova i samo je jedna od mnogih organizacija otpora koje poduzimaju kolektivne akcije. Riječi su važne. Riječi su akcija. Javno govorenje i pisanje, ili podzemno ako represija postane gora, bit će ključni za to hoće li druga verzija Trumpa zadržati ili izgubiti svoj autoritet.

Siri Hustvedt je spisateljica, esejistica i pjesnikinja, dobitnica nagrade Princeze od Asturije za književnost 2019. godine; njen komengtar objevljen je u listovima Le Monde i El Pais