Jesu li spektakl, milijarde i nove tehnološke veze znak da Washington polako mijenja odnose snaga na Bliskom istoku?

Uprkos tvrdnjama da je riječ tek o „radnoj posjeti“, prijem saudijskog prestolonasljednika Mohammeda bin Salmana u Washingtonu bio je najraskošniji tokom drugog Trumpovog mandata. Dočekan na južnom travnjaku Bijele kuće, ceremonijalno najvažnijem mjestu, uz konjanike s barjacima i nadlijetanje borbenih aviona, MBS je dobio tretman kakav nije pripao nijednom drugom gostu. Poruka je bila jasna: Bijela kuća želi svijetu pokazati ko su njeni prioriteti.

U Ovalnom uredu, koji je ovih sedmica preuređen u još zlatniju verziju svoje prijašnje estetike, Trump je djelovao gotovo opčinjeno. Čvrsto je hvatao ruku princa, ponavljajući kako mu je „čast“ što može demonstrirati bliskost s jednim od najutjecajnijih nasljednika u svijetu. Kada je reporterka postavila pitanje o ubistvu novinara Jamala Khashoggija, zločinu zbog kojeg MBS godinama nije kročio u SAD, Trump je reagirao burno, napadajući i novinarku i ABC. Na insistiranje da su američke obavještajne službe direktno povezale saudijske operativce s ubistvom, Trump je hladno odgovorio da je Khashoggi bio „kontroverzan“ i da princ „nije znao ništa“.

Takvo ignoriranje ljudskih prava i profesionalnih procjena vlastitih službi već dugo obilježava Trumpovu vanjsku politiku. No, ono što se zaista promijenilo tokom posjete MBS-a moglo se vidjeti u zraku. F-35 borbeni avioni koji su nadlijetali Washington nisu bili samo dekor, oni su, prema Trumpu, spremni za prodaju Saudijskoj Arabiji. Bez posebnih ograničenja. Bez umanjenih specifikacija. Identicalni onima koje koristi Izrael.

Time bi bio narušen jedan od temeljnih stubova američko-izraelskog partnerstva: da Izrael uvijek mora imati „kvalitativnu vojnu prednost“ nad svim državama u regiji. Trump je, međutim, jasno rekao da je za njega „Saudijska Arabija veliki saveznik, a Izrael veliki saveznik“ i da obje države „zaslužuju najbolje“. To je retorika koja se u Jerusalemu ne sluša s odobravanjem, naročito posljednjih mjeseci, tokom perioda vidljivog zahladnjenja odnosa.

Jednako važna kao i potencijalna prodaja F-35 aviona jeste vijest da će SAD ukinuti zabranu prodaje naprednih AI čipova Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ti čipovi su srce svih budućih AI sistema, a Rijad ima ambiciju postati globalni tehnološki centar, sa masivnim podatkovnim centrima koji troše energiju u razmjerama malih država. Američko-saudijsko partnerstvo u tom sektoru mnogi porede s američkom korporativnom ekspanzijom u saudijske naftne rezerve 1930-ih godina, kao dugoročno strateško vezivanje dvije zemlje, snažnije od bilo kojeg pisanog sigurnosnog pakta.

Signali američkog udaljavanja od izraelskih preferencija pojavljuju se i u drugim potezima. Prošlosedmična američka rezolucija u UN-u prvi put je uključila spominjanje mogućeg puta ka palestinskoj državi, uprkos snažnom izraelskom protivljenju. U junu su ukinute pojedine sankcije Siriji, opet suprotno izraelskim stavovima. A u maju je Trump obišao Saudijsku Arabiju, Katar i UAE ali je preskočio Izrael.

Sve to dolazi nakon zajedničkih američko-izraelskih udara na iranska nuklearna postrojenja u junu, događaja koji je tada izgledao kao kulminacija njihovog strateškog saveza. Ali umjesto učvršćivanja saradnje, uslijedio je niz postupaka koji su u Washingtonu ocijenjeni kao izraelsko pretjerivanje. Netanyahujevo bombardiranje Dohe, s ciljem likvidacije Hamasovih čelnika, izvedeno je s minimalnom najavom. Trump se osjetio izigranim i, tokom Netanyahuove posjete Bijeloj kući u septembru, natjerao ga je da se Kataru javno izvini.

A u Trumpovoj transakcijskoj političkoj logici Izrael teško može parirati Zaljevu. MBS je obećao 1.000 milijardi dolara ulaganja u američku ekonomiju. Katar je dao Trumpu luksuzni avion vrijedan 400 miliona dolara, koji bi mogao postati nova verzija Air Force One. Saudijske, katarske i emiratske investicije u fond Jareda Kushnera već se mjere u milijardama. Lideri Zaljeva ne moraju se nositi s koalicijskim krizama, parlamentarnim glasanjima i unutrašnjim previranjima, za razliku od Netanyahua, čija politička pozicija sve više slabi.

Rijad, usto, otvoreno poručuje da će, ako SAD oklijeva, sve nabaviti od Kine, od dronova do sigurnosnih garancija. Ta prijetnja „gubitkom Arabije“ bila je razlog zašto je i Joe Biden prije nekoliko godina morao napraviti ponižavajući zaokret i otići u Džedu, rezultirajući ozloglašenim „fist-bumpom“ s MBS-om.

No jesu li sve ove promjene zaista znak američkog zaokreta? Neki analitičari smatraju da su promjene više taktičke nego strateške. MBS-ovo obećanje o investicijama od bilion dolara došlo je bez vremenskog okvira. Ne zna se ni koliko F-35 aviona SAD planira prodati Rijadu. Normalizacija odnosa Saudijske Arabije i Izraela spomenuta je kao daleka mogućnost, ali MBS je jasno rekao da bez čvrste obaveze ka palestinskoj državi o tome neće biti razgovora.

A na palestinskom pitanju, upozorava analitičar Daniel Levy, nema optimizma: Izrael i dalje ima „slobodne ruke“, a bombardiranje Gaze se nastavlja.

U širem smislu, tvrdi Levy, američka politika ostaje ista: kombinacija ograničenog razumijevanja regije, dugogodišnjeg oslanjanja na Izrael i povremenih oscilacija prema moćnim zaljevskim saveznicima. U tom okviru, i spektakl i F-35 avioni i AI partnerstva više izgledaju kao nastavak starog obrasca nego kao početak novog poretka.

Drugim riječima, čak i kad se čini da Washington mijenja koreografiju, melodija ostaje ista.

IZVOR: The Guardian Weekly