Brojna istraživanja pokazuju da promjena vremena ima kratkoročne posljedice po zdravlje. Ljudi pate od poremećaja sna, nervoze, smanjenja koncentracije, a zabilježen je i blagi porast saobraćajnih nesreća u danima nakon pomjeranja sata.

Dva puta godišnje svijet, barem jedan njegov dio, učestvuje u neobičnom ritualu – pomjeranju sata naprijed ili nazad. Za većinu ljudi to znači sat vremena više sna u jesen, ili sat vremena ranijeg buđenja u proljeće. No, iza tog jednostavnog čina krije se više od jednog stoljeća političkih odluka, ekonomskih interesa, naučnih rasprava i kulturnih navika.

Ideja o pomjeranju sata nije nova. Još 1784. godine Benjamin Franklin je u šali predložio da bi Pariz mogao štedjeti svijeće ako bi ljudi ranije ustajali. Ali tek u 20. stoljeću, usred Prvog svjetskog rata, Njemačka i Austro-Ugarska prve su uvele „ljetno računanje vremena“ kako bi smanjile potrošnju uglja i produžile radni dan. Ubrzo su ih slijedile i druge zemlje, uključujući Veliku Britaniju i Sjedinjene Države.

Kod nas je praksa pomjeranja sata uspostavljena 1983. godine i traje do danas. Sat se pomjera posljednje nedjelje u martu (naprijed, na ljetno vrijeme) i posljednje nedjelje u oktobru (nazad, na zimsko vrijeme), u skladu s praksom većine evropskih zemalja.

Prvobitni cilj pomjeranja sata bio je jednostavan: uštedjeti energiju. Produženjem dnevnog svjetla, ljudi bi manje koristili umjetnu rasvjetu, a države bi trošile manje električne energije. Tokom industrijskog 20. stoljeća to je imalo smisla – svaka ušteda bila je važna.

No, s vremenom su se okolnosti promijenile. Moderno društvo, koje radi u klimatiziranim prostorima, koristi računare, televizore i internet, više ne troši najviše struje na rasvjetu. Tako se danas sve češće postavlja pitanje: ima li pomjeranje sata još smisla?

Brojna istraživanja pokazuju da promjena vremena ima kratkoročne posljedice po zdravlje. Ljudi pate od poremećaja sna, nervoze, smanjenja koncentracije, a zabilježen je i blagi porast saobraćajnih nesreća u danima nakon pomjeranja sata. Neki stručnjaci čak upozoravaju da “mikro jet-lag” koji nastaje može utjecati na bioritam organizma kao i let preko nekoliko vremenskih zona.

S druge strane, produženo dnevno svjetlo tokom ljeta donosi i koristi – više vremena na otvorenom, manju potrošnju električne energije u večernjim satima, ali i bolji psihološki efekat kod ljudi.

Evropska unija već godinama razmatra ukidanje prakse pomjeranja vremena. Nakon široke javne rasprave 2018. godine, većina građana EU izjasnila se za ukidanje promjene sata, ali države članice nisu uspjele usaglasiti koji bi režim – ljetni ili zimski – postao trajni. Tako se pomjeranje sata i dalje zadržava, barem do nove zajedničke odluke.

Pomjeranje sata dovelo je do mnogih zanimljivih situacija. Naprimjer: u Rusiji je praksa pomjeranja ukinuta 2014. godine, jer su građani prijavljivali “stalni umor” i “mrak usred jutra”.

Na Islandu, zbog geografskog položaja, uopće se ne pomjera sat – dani su tamo i ljeti i zimi dovoljno ekstremni. U SAD-u, Arizona i Havaji odbijaju učestvovati u „igri vremena“, dok ostatak države to redovno čini.

Čak i unutar Evropske unije, postoje mikrosituacije – u Španiji, naprimjer, sunce zimi izlazi gotovo u 9 sati ujutro, jer se zemlja vremenski prilagodila srednjoj Evropi, a ne svojoj geografskoj zoni.

Danas je svijet podijeljen: otprilike 70 država još uvijek pomjera sat, dok ih više od 100 to više ne čini. Oni koji su zadržali praksu kažu da su koristi u vidu „dnevne energije“ i „produženog društvenog života“ veće od štete. Oni koji su je napustili tvrde suprotno – da se bioritam ne smije dirati.

Kina, Japan, Južna Koreja, Indija, Rusija, Turska, Brazil, Meksiko, te još nekoliko južnoameričkih i afričkih zemlaja ne pomjeraju sat.

Iako je prvobitno imalo smisla, pomjeranje sata danas je tema rasprave između tradicije i savremenosti. Dok neki uživaju u “dužim” ljetnim večerima, drugi jedva čekaju da se praksa okonča.

Ali možda je upravo to ljepota ovog globalnog rituala: svake godine nas podsjeti da, bez obzira na satove, kalendare i uredbe – vrijeme uvijek teče svojim tokom.