Prošli smo kroz četiri godine rata, masovnih zločina, etničkog čišćenja i na kraju Genocid. Ponavljali smo poslije svega “da se nikome i nikada ne ponovi”. Ali zaboravili smo precizirati ovu izjavu, “ne smijemo dopustiti da se nama ponovi” da budemo slabi i nemoćni da se neko usudi napasti nas i našu državu. Čini se da smo ipak dopustili.

April je mjesec kada Bošnjaci postavljaju pitanja. Uglavnom retorička. Kada smo bili napadnuti, u aprilu 1992. godine ,pitali smo se gdje su nam prijatelji? Gdje je taj civilizirani svijet? Kako može dopustiti barbarski napad i rušenje gradova i države? Bio je to uvod u krvavi rat i najdužu opsadu jednoga grada u modernoj historiji ratovanja.

Prošli smo kroz četiri godine rata, masovnih zločina, etničkog čišćenja i na kraju Genocid. Ponavljali smo poslije svega “da se nikome i nikada ne ponovi”. Ali zaboravili smo precizirati ovu izjavu, “ne smijemo dopustiti da se nama ponovi” da budemo slabi i nemoćni da se neko usudi napasti nas i našu državu.

Čini se da smo ipak dopustili.

Opet je april. Mjesec retoričkih pitanja. Gdje su naši prijatelji, EU i NATO? Zar će dopustiti komadanje države? Gdje je naša država, gdje su naše institucije? Gdje nam je diplomatija? I kako smo uopće dospjeli ovdje gdje danas jesmo?

Kako su ovo retorička pitanja ne očekujte odgovore nego postavite sebi još jedan set pitanja. Kako smo dozvolili nesposobnim, pohlepnim, fotelja i putovanja željnim populistima da dođu na vlast i da za dvije godine potpuno razvale državu? Kakva je uloga svakog od nas u tome? Šta smo poduzeli kada je srušen Ustav da bi se pogodovalo nekome da dođe na vlast? Je li to što smo učinili bilo dovoljno? Zašto smo slijepo vjerovali u EU i NATO integracije?

Svako može odvagati svoju odgovornost odgavarajući na pitanja.

Prije nego što bude kasno, Bošnjaci se moraju probuditi. Dok su Bošnjaci raspravljali o crvenom koncu u Begovoj džamiji na Bajram-namazu, nisu primijetili da im je gajtan oko vrata.

Za to vrijeme Milorad Dodik je pripremao sklapanje “sigurnosnog saveza” sa Srbijom i Mađarskom. Može se ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković tješiti da će Dodik biti “samo posmatrač”, ili mogu mediji likovati kako nema zakonske osnove za ulazak Republike Srpske u takav savez, ili da će NATO “nešto duradi”, ali posve je sigurno da je to prijetnja po biološki opstanak Bošnjaka. Ko nam garantuje da sutra neće vojska iz Srbije i Mađarske marširati Banja Lukom? A realno je da se to dogodi.

I kada se to dogodi, novi masovni zločini nad Bošnjacima su izvjesni. Makar Dodiku zločini i neće trebati, jer su njegovi prethodnici počistili one koji su im smetali prije trideset godina.

Dodiku, kao što smo mogli vidjeti prethodnih dana, Ustav i zakoni ništa ne vrijede. To što Konaković priziva EU I NATO da hapse Dodika, uvjeravajući kako ne želi da “ginu policajci” izraz je nemoći i nesposobnosti bošnjačke političke elite.

S druge strane, Dodik jasno poručuje danas iz Banje Luke da, ako Federacija BiH ima namjensku industriju, “nismo ni mi sjedili skrštenih ruku”. Jasno da nisu, nije rukovodstvo RS-a džaba u 10 dana “obletilo” četiri države na dva kontinenta. Za to vrijeme Bošnjaci su sjedili skrštenih ruku. Ministar Konaković i dalje željno iščekuje Kaju Kallas, kao da će ona pomoći da se riješi kriza.

A onaj najgori među nama, nametnuti, koji se skrivao u logistici tokom Agresije, onaj čija je familija optužena za teške ratne zločine, vrišti u studiju svoje vjerne tv pudlice na profesora, povratnika, borca Prve podrinjske brigade, kome je sasvim normalno da policija preuzme rizik i odgovori vatrom na vatru, ako do nje dođe tokom hapšenja.

Za tu nametnutu vreću ničega, koji ima veću plaću od broja glasova na izborima, Bošnjaci su opasnost. Bošnjacima stavlja metu na čelo, dodvoravajući se i dalje onome s kojim se grlio oko rakijskog kazana u Laktašima.

Bošnjake neće smiriti Konakovićevo bulažnjenje kako su “izolirali Dodika”. Jer tako izolirani Dodik uspio je nabaviti milijardu maraka kredita i to, kako mediji prenose, iz Azerbejdžana, bratske muslimanske zemlje. Koja je bila suzdrana kada se glasalo za rezoluciju o Genocidu. Jer Konakoviću je ispod časti lobirati za bošnjačke interese bilo gdje osim u Briselu i Dubaiju.

Lakše je umakat topu po Ilijašu umjesto da objasni kako je moguće da se entitet zadužuje bez odobrenja državne vlasti.

Dodik kao i uvijek insistira na tome da ne želi sukob, ne želi rat, jer želi da mirnim putem raskomada Bosnu i Hercegovinu. Prijeteći sa 500 dobro naoružanih policajaca svakome ko se usudi silom pozvati ga na odgovornost. A to djeluje. Trojka nema smjelosti iskoristiti silu da ga pozove na odgovornost. A ako slučajno zatreba, Dodik poručuje da je pripremio novac, ljude i oružje.

Bio je lijep i sunčan dan. Bošnjaci, imate li kakav plan? Neki koncert za mir, nešto…?