Dvanaest godina nakon što je kao šesnaestogodišnjak iz Barcelone stigao u Dinamo, španski reprezentativac vratio se u zemlju koja ga je lansirala u vrhunski nogomet, ali ovog puta uz priču koja je nadmašila sportske rubrike, saznanje da već godinama dio svoje plaće tiho usmjerava u grad Vukovar

Kada je u ljeto 2014. godine šesnaestogodišnji dječak iz Katalonije spakovao kofere i omladinsku školu Barcelone zamijenio Zagrebom, fudbalski svijet je taj potez ispratio sa skepsom i čuđenjem. Napustiti čuvenu La Masiju radi odlaska u Dinamo u to je vrijeme izgledalo kao egzotičan, pa i prilično rizičan korak. Danas, dvanaest godina kasnije, Dani Olmo se vraća u Hrvatsku ne samo kao ostvaren igrač vrhunske svjetske klase, već i kao ličnost čiji je odnos prema zemlji koja ga je fudbalski oblikovala prerastao okvire sportske karijere.

Njegov povratak na hrvatsko tlo, sa španskom reprezentacijom u utakmici Lige nacija, prvi nakon što je 2020. godine napustio Zagreb i otišao u Njemačku, obilježen je emotivnim i dosad nepoznatim detaljem koji je izazvao snažne reakcije u hrvatskoj javnosti. Naime, nedavno je u jednom podkastu njegov zastupnik otkrio podatak koji je Olmo godinama držao podalje od očiju medija: španski reprezentativac svake godine donira dva posto svoje ukupne plaće institucijama grada Vukovara, simbola stradanja i razaranja iz rata devedesetih godina.

Priča je izašla na vidjelo gotovo slučajno, a kada su ga novinari na konferenciji za štampu upitali za motive, španski fudbaler nije krio da ga je javno objavljivanje zateklo.

„Nisam znao da je to postalo javno. Svojevremeno sam upoznao historiju tog grada, sreo se s tamošnjom djecom i osjetio da je to pravi način da vratim Hrvatskoj bar dio onoga što je ona dala meni. Osjećao sam se kao dužnik prema ovoj zemlji i to je bio način koji sam pronašao da se odužim“, ispričao je Olmo. Nakon ovih riječi, u novinarskoj sali u Hrvatskoj uslijedio je spontani aplauz prisutnih izvještača.

Olmo je u dresu Dinama proveo šest formativnih godina, izgradivši ime i status u regionalnom i evropskom fudbalu. Hrvatski nogometni savez u tom je periodu uložio ozbiljne napore ne bi li ga nagovorio da obuče dres sa šahovnicom, no on se na kraju opredijelio za Španiju. Ipak, veze sa Zagrebom i Hrvatskom ostale su neraskidive. Iako je u tri navrata igrao protiv reprezentacije koja ga je željela u svojim redovima, na Evropskom prvenstvu 2021, u finalu Lige nacija 2023. te u grupnoj fazi Eura 2024. godine, svi ti susreti odigrani su na neutralnom terenu. Ovo je njegov prvi stvarni povratak pred hrvatsku publiku.

Prisjećajući se dolaska na Balkan s tek šesnaest godina, Olmo ističe da je presudnu ulogu odigralo povjerenje u Dinamov razvojni projekat, ali ne zaboravlja ni ljudsku stranu te priče.

„Odluku je prelomilo to što je Dinamo pokazao stvaran interes da me razvija na način koji su smatrali najboljim. Vjerovao sam im i pokazalo se da je to bio jedan od najboljih koraka i najljepših perioda u mojoj karijeri. Došao sam s majkom, bili smo sami u novoj zemlji, s novim jezikom… Bilo je to teško, ali ujedno i predivno vrijeme. Sretan sam što sam ponovo tu. Gajim izuzetnu emociju i ljubav prema ovoj zemlji i ovim ljudima“, izjavio je Olmo, prebacujući se tokom obraćanja s besprijekornog hrvatskog na maternji španski jezik.

Ipak, iza emotivnog povratka u nekadašnji dom stoji i profesionalna stvarnost u kojoj Olmo traži punu afirmaciju u dresu Barcelone. Dok je u reprezentaciji Španije izrastao u ključnu figuru, s kojom je osvojio i naslov svjetskog prvaka, u katalonskom gigantu još uvijek nastoji u potpunosti ustabiliti svoj status pod vođstvom Hansija Flicka. Na početku tekuće sezone bio je starter na tri od osam zvaničnih utakmica, pa i sam otvoreno priznaje da mu je cilj dostići onaj nivo uticaja na igru koji redovno prikazuje u nacionalnom timu.

Razlike u zahtjevima kluba i reprezentacije za njega su prvenstveno taktičke naroda. Flick i španski selektor Luis de la Fuente imaju drugačije vizije i postavke.

„Flick i Luis su dva različita trenera. U Barceloni se od mene možda traži da budem vertikalniji, da više napadam prazan prostor, dok u reprezentaciji imamo nešto više slobode u igri između linija. No, osjećam se dobro u oba sistema i želim nastaviti dokazivati svoju vrijednost na oba mjesta. S reprezentacijom sam osvojio Svjetsko prvenstvo, što je vrhunac za svakog igrača, ali smo i s Barcelonom u protekle dvije godine uzeli mnogo trofeja. Moja je želja da nastavim davati sve od sebe i pobjeđivati“, naglasio je.

Premda u dosadašnjem dijelu klupske sezone još nije pogodio mrežu, njegov doprinos igri Barcelone potvrđuju tri asistencije i uloga kreatora u fazi napada. Nakon što je prebrodio seriju sitnih povreda koje su ga mučile od povratka u Kataloniju, Olmo se trenutno nalazi u procesu rotacija koje je Flick uveo kako bi sačuvao svježinu ekipe pred gust raspored koji slijedi.

U aktuelnom reprezentativnom ciklusu, Olmo je odigrao skoro čitav meč na Wembleyju protiv Engleske. Očekuje se da zauzme svoje mjesto u startnoj postavi u meču u kojem je Špancima dovoljan i jedan bod kako bi osigurali plasman u četvrtfinale Lige nacija, koje je na programu u martu. U tom slučaju, novembarski ogledi protiv Češke i Engleske imali bi samo takmičarski značaj u borbi za prvo mjesto u grupi.

Ipak, bez obzira na to hoće li utakmicu početi od prve minute ili ući s klupe, selektor Luis de la Fuente nema dileme kada je u pitanju Olmov motiv.

„Dani ima posebnu motivaciju jer se nalazi na mjestu koje je dugo bilo njegov dom i gdje je izuzetno voljen. Kada god kroči na teren, bez obzira na trenutak u utakmici, siguran sam da će odraditi vrhunski posao“, poručio je španski kormilar.

Za Danija Olma, nastup na terenu koji ga je lansirao ka vrhunskom fudbalu nosi težinu veću od same takmičarske važnosti bodova. Između profesionalnih obaveza u dresu Španije i Barcelone, dvadesetosmogodišnji Katalonac potvrdio je da pamćenje i zahvalnost u modernom nogometu nisu potpuno nestali, ostavljajući iza sebe trag koji se u Hrvatskoj ne mjeri samo golovima i asistencijama.