I tako dođosmo do toga da niko ne spori istinitost onoga što sadrže prepiske nego način na koji je javnost saznala za to. Munjić, kao što se može primjetiti iz njegovog saopštenja, direktno je priznao da su poruke iz njegovog telefona, koji mu je oduzet kada je hapšen. A očito je pun sadržaja zbog kojeg će mu kolege opet pokucati na vrata – kad-tad.
Zvao premijer zbog internog namještanja konkursa. Zvao zbog spengavanja, kreiranja afera. Maksimalno ispoštovani i rođak i žena. Obećana slatka, ko je popio, još se ne zna. Afera Spengavanje trese državu. U centru zbivanja premijer Nermin Nikšić, v. d. direktora FUP-a Vahidin Munjić, šefica kabineta federalnog premijera Arijana Huseinović-Ajanović i pridruženi članovi. Od šefice premijerovog kabineta do posrednika između dvojca. Štimalo se, dogovaralo, slale se ceduljice sa šiframa kandidata kojima treba osigurati mjesto u sigurnosnim strukturama ili javnim preduzećima. Javnost je pogledala istini u oči, a hoće li i pravosuđe?
Nevjerovatno je, naime, kako na aferu raegiraju Nikšić i Munjić. U objavljenim saopšenjima ni jedan ni drugi nisu rekli ni riječ u svoju odbranu, uglavnom su pričali o potpuno nevažnim stavrima u odnosu na ono što je bjelodano iz njihovih prepiski – namještanje konkursa i nezakonito zapošljavanje u javnim firmama.
Šef SDP-a, nametnuti federalni premijer Nikšić je u svoju odbranu napisao tri stavke. Prvo je rekao da je ovo “fabricirana afera” i da će oni koju su otkrili njegove mutne poslove biti hapšeni zbog “kriminala i pljačke zemlje”. On je, tvrdi, samo tražio od Federalne uprave policije da sve provjere u vezi slučaja vezanog za Autoceste FBiH. On tvrdi da “aktuelna vlast ne zloupotrebljava sistem nego ga tjera da radi”. Naravno, po nalogu premijera i njemu bliskih ljudi, a ne zakona i propisa.
Premijer tvrdi da se 24. oktobra, sam, lično obratio Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, kao i Posebnom odjelu za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Federacije BiH, sa zahtjevom da provjere sve navode o njegovom mogućem posredovanju pri zapošljavanju i ukoliko se utvrdi osnov, pokrenu postupak. “Borba protiv kriminala i korupcije ostaje moj apsolutni prioritet. Od toga ne odustajem i to će i dalje biti temelj mog djelovanja”, kaže Nikšić. Istina, nije naveo je li kao dokazni materijal protiv sebe priložio poruke koje je razmjenjivao sa ostalim uključenim u aferu i je li priložio i onu ceduljicu.
No, premijeru je čini se najveća briga kako je su poruke dospjele u javnost. On tvrdi da poruke “očito potiču iz tužilačkih spisa”, a tu je riječ o ozbiljnom kriminalu, kršenju zakona i direktnom napadu na pravosudne institucije. Nema pravne države ako iz institucija cure dokazi.
Dakle, Nikšić ne tvrdi da poruke nisu autentične, jesu, jer zna da se nalaze u tužilačkim spisima, i zna da kada su već izašle u javnost ni tužioci ih ne mogu sakriti. Sada je samo pitanje ko će biti tužilac mjeseca u Američkoj ambasadi.
Nije samo Nikšiću sporno kako su poruke došle u javnost, sporno je to i Munjiću, koji tvrdi da je materijal nezakonito ustupljen novinaru Avdi Avdići, a Munjić zna čak i iz kojeg je to predmeta, predmet broj: T20 0 KTOV 0023695 24, i to: “sadržaj dobijen vještačenjem privremeno oduzetih predmeta mobilnih službenih i privatnih telefona, koji su oduzeti od mene Vahidina Munjića, direktora FUP-a” (lažno se predstavlja kao direktor, on je vršilac dužnosti direktora).
I tako dođosmo do toga da niko ne spori istinitost onoga što sadrže prepiske nego način na koji je javnost saznala za to. Munjić, kao što se može primjetiti iz njegovog saopštenja, direktno je priznao da su poruke iz njegovog telefona, koji mu je oduzet kada je hapšen. A očito je pun sadržaja zbog kojeg će mu kolege opet pokucati na vrata – kad-tad.
