Bosanski jezik prije rata bio je dominantan i u područjima koja sada pripadaju entitetu RS. Etničko čišćenje i genocid dramatično su izmijenili demografsku sliku BiH, što se ogleda u drastičnom smanjenju govornika bosanskog jezika u RS-u, gdje vlasti negiraju njegovo postojanje i nameću srpsku nacionalističku politiku.

Posljedice nasilne promjene demografske slike u Bosni i Hercegovini možda se i ponajbolje  mogu vidjeti ako se analizira zastupljenost jezika kojima govore tri bosanskohercegovačka naroda: Bošnjaci, Hrvati i Srbi, dakle bosanski, hrvatski i srpski.

Pogledamo li današnje stanje, primijetit ćemo da je situacija s hrvatskim jezikom manje-više slična onoj iz 1991. godine, kada je hrvatski bio dominantan u općinama zapadne Hercegovine, a govornika hrvatskog jezika bilo je nešto više od govornika bosanskog u općinama Vareš, Fojinca, Kreševo, u srednjoj Bosni, te nekoliko općina u Posavini, što je i danas slučaj.

U sredinama gdje su Hrvati i Bošnjaci živjeli zajedno u približnom omjeru, bosanski jezik bio je više zastupljen od hrvatskoga u Stocu, Žepču, Vitezu, Busovači, Novom Travniku i Jajcu, dok je u Gornjem Vakufu bosanskim govorilo više od 50 posto stanovništva.

Najradikalnija promjena koja oslikava strašne posljedice masovnoga etničkog čišćenja praćenog najtežim ratnim zločinima, uključujući i zločin genocida,dogodila se na područjima istočne Bosne i Bosanske krajine.

Prema popisu iz 1991. godine bosanskim jezikom u apsolutnoj većini govorilo se u područjima kojima danas pripadaju manjem bh. entitetu i u kojima vlasti, nakon likvidacije i progona velikog broja Bošnjaka, negiraju postojanje bosanskoga jezika i provode srpsku nacionalističku politiku, ponašajući se kao da je ovaj dio Bosne isključivo srpski i kao da je to oduvijek bio.

Bosanski jezik imao je natpolovičnu većinu u općinama: Zvornik, Višegrad, Rogatica, Srebrenica, Vlasenica i Bratunac, a govornici bosanskoga bili su najbrojniji još u Foči i Doboju.

U zbiru, na popisu 1991. godine, kada je u BiH nominalno još postojao srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski, za bosanski jezik opredijelilo se najviše njenih stanovnika (cca 1.632.000), za srpskohrvatski (1.116.000), srpski je izabralo 820.000 ljudi, a hrvatski 588.000.

Prema popisu stanovništva iz 2013., koji je već zastario, bosanskim jezikom govori preko 52,86% stanovništva BiH, ali podatak da je taj procenat u entitetu RS svega 14%, najbolje pokazuje posljedice nasilnog prekrajanja demografske slike u zemlji u kojoj su ljudi nekada živjeli jedni s drugima, izmiješani. I danas u BiH žive isti narodi koji su u njoj živjeli ranije, i danas se, otprilike, govori istim jezicima u sličnom omjeru, ali je sve raspoređeno po etno-teritorijalnom principu koji je rezultat najbrutalnijeg nasilja nad jednom zemljom i njenim narodom nakon Drugog svjetskog rata.