Od „Grešne Biblije“ koja je vjernike pozivala na preljubu, preko zapovijedi o ubijanju djece, pa sve do nadrealnih uputa ženama da se pokoravaju sovama, historija štampanja Biblije prepuna je bizarnih, skupih i često po život opasnih tipografskih grešaka. Dok su neka izdanja izdavače vodila pravo u dužnički zatvor i propast, druga su stvorila legendarne raritete koji danas na aukcijama dostižu astronomske vrijednosti, svjedočeći o tome kako samo jedno pogrešno slovo može potpuno izvrnuti smisao svetih tekstova

Tri slova mogu odlučiti o ljudskom životu, naročito kada se izostave na ključnom mjestu. Robert Barker bio je, baš kao i njegov otac, ugledni kraljevski izdavač u Londonu s doživotnom privilegijom štampanja Biblije na engleskom jeziku. Kada mu je kralj James I povjerio izdavanje novog prevoda, bio je to izuzetno prestižan, ali finansijski rizičan projekt.

Barker je morao uložiti sopstveni novac, a uz to je prehranjivao trinaestoro djece, pa je ubrzo zapao u velike dugove. Da nesreća bude veća, izdanje iz 1631. godine sadržavalo je fatalnu štamparsku grešku: u Šestoj zapovijedi izostavljena je riječ „ne“ (not). Umjesto „Ne čini preljube“, u tekstu je stajalo: „Čini preljubu“. Ova nenamjerna štamparska podrška vanbračnim aferama koštala je Barkera izdavačke licence, a kazna od 300 funti (što prema današnjoj kupovnoj moći iznosi oko 62.000 evra) potpuno ga je uništila. Završio je u dužničkom zatvoru, gdje je nakon trinaest godina patnje i preminuo.

Više od hiljadu primjeraka ove Biblije, koji su već bili podijeljeni među vjernicima, hitno je sakupljeno i spaljeno. Danas je poznato svega 15 sačuvanih primjeraka koji među kolekcionarima religijskih spisa imaju status legendarne marke „Plavi Mauricijus“. Kada je aukcijska kuća Sotheby’s prije osam godina stavila na prodaju jedan od ovih rijetkih primjeraka, postignuta je cijena od skoro 56.000 dolara, što je otprilike vrijednost kazne koja je uništila nesretnog Barkera.

Da li je greška bila tek teška neopreznost slovoslagača ili čin sabotaže zavidne konkurencije? Mnogi historičari danas naginju teoriji o sabotaži, tim prije što je ova verzija, prozvana „Grešna Biblija“ (Wicked Bible), na drugom, skrivenijem mjestu sadržavala još jednu, izrazito bogohulnu grešku. U Ponovljenom zakonu (5,24) stoji: „Gospod, Bog naš, pokaza nam slavu svoju i veličanstvo svoje (greatness)“. Međutim, u ovom izdanju je umjesto riječi „veličanstvo“ odštampano „velika stražnjica“ (great-asse). Da nam je Gospod pokazao svoju veliku pozadinu – to teško može biti slučajnost.

Slučajnost je svakako, iako krajnje neobična, i njemački pandan engleskoj „Grešnoj Bibliji“. Tačno sto godina kasnije, u jednom jeftinom izdanju takozvane Kanštajnove Biblije iz njemačkog grada Hale na Zali, osvanuo je identičan arhaični proglas: „Čini preljubu“. I u ovom slučaju tiraž je hitno uništen, ali su izdavači prošli s podnošljivom kaznom. To je ostao jedini spektakularan slučaj u istoriji štampanja Biblije na njemačkom jeziku. Heretički motivisan štamparski đavo očigledno se mnogo ugodnije osjeća na anglosaksonskom području, gdje je nastavio udarati gotovo do savremenog doba.

Umjesto potpunog izostavljanja riječi, nepažljivi slovoslagači su ponekad znali obrnuti redoslijed slova. U Evanđelju po Ivanu (5,14) Isus se obraća čovjeku kojeg je čudesno izliječio riječima: „Eto, ozdravio si, više ne griješi (sin no more), da ti se što gore ne dogodi“. U engleskom izdanju iz 1716. godine, koje je ostalo upamćeno kao „Biblija grešnika“, tekst je preuređen u „griješi i dalje“ (sin on more), što je zazvučalo kao veseli poziv na nastavak raskalašenog života.

U takozvanoj „Bibliji nepravednika“ takođe je izostavljena negacija, pa se u Pavlovoj poslanici Korinćanima pojavio potpuno izvrnut smisao: „Zar ne znate da će za ljude koji čine nepravdu biti mjesta u carstvu Božijem?“.

Mnogo veći užas izazvalo je pogrešno slovo u publikaciji iz 1795. godine. U Evanđelju po Marku (7,27) Isus kaže: „Pusti da se najprije djeca nahrane (be filled)“, čemu niko ne bi prigovorio. Međutim, štamparskom greškom riječ „nahrane“ postala je „ubiju“ (be killed), čime su Božije riječi pretvorene u satansku zapovijed: „Najprije ubijte djecu“. Tu je i „Biblija budala“ iz 1763. godine, u kojoj je teološki vrijedan psalm, promjenom riječi „nema“ u „ima“, pretvoren u ateistički manifest: „Reče bezumnik u srcu svome: Ima Boga“.

Ipak, historija pamti i bezazlene greške kojima su se mogli nasmijati i najpobožniji vjernici. U Trećoj knjizi Mojsijevoj (Levitski zakonik) detaljno se opisuje kako se goveče prinosi na žrtvu Bogu. U engleskom izdanju iz 1793. godine, riječ „govedina“ (beef) pretvorila se u „pčela“ (bee), pa je ritual poprimio minijaturne proporcije. Prema tom tekstu, jevrejski sveštenik bi jednoj pčeli trebao odrubiti glavu, njenu „krv pokropiti oko oltara“, a salo sa njenih unutrašnjih organa prinijeti kao žrtvu paljenu. Mora da je u pitanju bio izuzetno skroman Bog, kada su ga mogle zadiviti takve sitnice.

Neka druga biblijska mjesta, iako odštampana bez greške, iz današnje perspektive djeluju problematično jer se teško mogu uskladiti sa savremenim shvatanjem uloge žena. Stvar postaje još gora kada se u Mojsijeve pravne odredbe o ponovnom prihvatanju razvedene supruge potkradu tipografske greške. Tamo gdje tekst kaže: „Ako je kasniji muž zamrzi“ (if the latter husband hate her), u štampi iz 1682. godine izgubilo se slovo „h“ u riječi „mrzi“ (hate), pa je nastala riječ „pojede“ (ate). Tako je rođena čuvena „Kanibalska Biblija“, prema kojoj muž zapravo pojede svoju ženu.

S druge strane, jedna novija štamparska omaška pruža priliku za iskreni smijeh. Možda nam se ne dopada kako Petar u svojoj prvoj poslanici hvali nekadašnje „svete žene“ koje su se „pokoravale svojim muževima“ (their own husbands). Međutim, kada se u jednom američkom izdanju iz 1946. godine, zbog slomljenog slova „n“, riječ „svojim“ pretvorila u „sovama“ (their owl husbands), otvorila se potpuno nova, nadrealna perspektiva u suživotu žena i noćnih ptica.

U tome i leži suština svih štamparskih grešaka u svetim knjigama: iz jednog „Amin“ slobodno ponekad može nastati i „Omen“ – ali, molim vas, neka bude samo dobar.

IZVOR: Die Presse