Lozano je jedan od prvih koji je detaljno opisao unutrašnji rat koji su najekstremniji sektori Kurije vodili protiv Bergoglia, te u skladu s tim sada upozorava na, kako tvrdi, pokušaj “manipulacije” izborom novog pape.
“Sve o čemu pričamo objavljeno je u mojim knjigama, posebno u ‘Vatikangatu'”, upozorava Vicens Lozano, novinar specijaliziran za vatikanske poslove koji više od tri decenije radi u rubrici TV3 International u intervjuu za El Pais. Lozano, koji papu Franjuopisuje kao “etičkog i moralnog vođu 21. stoljeća”, vjeruje da su reforme koje je proveo ažurirale Crkvu, ali da mogu biti u opasnosti u zavisnosti od toga šta će se desiti na sljedećoj konklavi.
Lozano je jedan od prvih koji je detaljno opisao unutrašnji rat koji su najekstremniji sektori Kurije vodili protiv Bergoglia, te u skladu s tim sada upozorava na, kako tvrdi, pokušaj “manipulacije” izborom novog pape.
U svojoj knjizi govori o zavjeri protiv Pape, iako, kako kaže, nije ljubitelj teorija zavere, ali je kroz istraživanje otkrio da postoji prava zavjera, koja je počela 13. marta 2013. godine, kada je papa Franjo stupio na papstvo.
“Od samog početka nije im se sviđao, iz raznih razloga, kao što je sinoda o porodici, nova kritika kapitalizma ili stavljanje siromašnih u centar zabrinutosti Crkve. To je postalo trn u oku neoliberalnog i neofašističkog projekta za svijet. I onda, ko je protiv njega? Tradicionalisti, kardinali i biskupi Crkve raširili su se po cijelom svijetu, prvo neprihvaćanjem njegovih stavova, ali i dogovaranjem s međunarodnom krajnjom desnicom kako bi Papi zagorčali život, kao što su to učinili”, kaže Lozano.
Rat protiv Pape
On objašnjava da su protivnici pape Franje na dva načina “vodili rat” protiv njega. Prvi, pokušavajući da prekinu njegove reforme, stalno su mu postavljali prepreke na putu kroz vatikansku birokratiju. Čitav niz crkvenih službenika ignorirao je Papine naredbe i stavio ih u ladicu. A drugi aspekt je diskreditacija lika pape Franje. Ovaj zaplet prvenstveno potiče iz Sjedinjenih Država, iz katoličkih fondacija koje vode i održavaju katolički magnati, koji kontroliraju medije i društvene mreže. Ti ljudi su se radikalno suprotstavili papi Franji i pokušali su ga, ako ne i ubiti, diskreditirati u očima javnosti.
Govoreći o namjerama Papinih protivnika kazao je da “oni žele održati tradiciju ultrakonzervativne Crkve u kojoj latinski ostaje jezik liturgije, gdje je doktrina najvažnija, a dogme vjere iznad onoga što je racionalno u svijetu koji se transformirao”.
Lozano među kandidatima za novog papu vidi nekoliko izrazito “desničarskih” kandidata, koji su po svemu čista suprotnost papi Franji, a koji imaju realne šanse da osvoje pontifikat. Među njima je, na primjer, afrički kardinal Robert Sarah, blizak prijatelj međunarodne krajnje desnice. Zapravo, oduvijek su mu zavidjeli u krugovima Voxa u Španiji. On je lik koji je čak i koautor knjige sa Ratzingerom, kojeg su pokušali prevariti i pozicionirati kao vođu opozicije Papi dok je bio Papa emeritus. Nikada ga nisu prdobili iako se privatno nije slagao s reformama koje je Papa želio provesti.
Ostali lideri kojim Lozano daje dobre šanse su Leo Burke, američki kardinal, blizak prijatelj Donalda Trumpa i Stevea Bannona. I lik koji se nije ustručavao definirati papu kao heretika, oportunistu, pa čak i uzurpatora pontifikata, jer je ova ekstremna desnica uvijek smatrala da je, dok je Benedikt XVI bio živ, on još uvijek bio autentični papa. Još jedan lik koji se manje pojavljuje u anketama, ali za kojeg Lozano vjeruje da je pravi neprijatelj broj jedan, jeste kardinal Gerhard Müller, koji je bio prefekt Kongregacije za doktrinu vjere za vrijeme pontifikata pape Benedikta XVI, kojeg je Lozano intervjuirao za knjigu ‘Vatikangat’. On je kardinal, on je kandidat za papinstvo, a finansiraju ga američke katoličke grupe koje promovišu poruku da imamo Papu koji je heretik.
Mogućnost da neko od njih postane papa uvijek postoji, zapravo, od 135 kardinala teoretski svako može postati papa.
“Lično, vjerujem da ni ova grupa ultrakonzervativnih kardinala ni progresivnija grupa nisu one koje trenutno imaju najbolje opcije. Među progresivcima bi bio, na primjer, kardinal Tagle, bivši nadbiskup Manile i možda onaj koji je najviše u skladu s Franjom: vrlo bistar, vrlo simpatičan, posvećen siromašnoj Crkvi za siromašne. Tu je italijanski kardinal Zuppi, povezan sa zajednicom Sant'Egidio, zajednicom u Rimu specijaliziranom za izgradnju mostova za postizanje svjetskog mira, slijedeći reformističku liniju, a ima i mnogo drugih kandidata. Ipak, ovo je moja lična, rizična opklada, ali zasnivam je na činjenici da Vatikan treba da ima svoj glas. Oduvijek ga je želio imati. Ako izaberu ultrakonzervativnog kardinala za novog papu, to će biti radikalna promjena koja će se prilagoditi promjenjivim vremenima, ali će to biti razočaranje za veliki dio katoličke zajednice širom svijeta. Ako imenuju radikalno ‘franjevačkog’ kardinala, dešava se ista stvar; konfrontacija je zagarantovana. Zato mislim da bi se mogli odlučiti za profil sličan onom vatikanskog državnog tajnika, Pietra Parolina, koji je čovjek koji je bio na strani Pape u njegovim reformama, ali ne previše . Odnosno, figura koja nije javno branila Papine reforme, a koja je također jednom nogom u konzervativizmu. Nadalje, ima mnogo prijatelja i može djelovati kao most između dvije duše Crkve. Parolin, iako neće ići dalje u reforme koje je Papa predložio, neće ih ni poništiti.
Red Hat Report
Proteklih dana u javosti se mnogo spominje Red Hat Report, za kojeg Lozano smatra da je projekat manipulacije, koji vodi međunarodna krajnja desnica, posebno u Sjedinjenim Državama, koja je trenutnog Papu smatrala nepovoljnim. Rezultat je bio stvaranje dosijea o ličnim i intimnim životima kardinala, fokusirajući se na reformski nastrojene, kako bi se njima manipulisalo, ucjenjivalo i na kraju pokvarilo konklavu.
“Oni traže ‘leševe u ormarima’ kardinala, kompromitujući informacije kako bi ih ucijenili. U Vatikanu obično postoje dva takozvana ‘velika birača’, koji predstavljaju dvije struje Crkve. Oni pregovaraju i često ne traže podršku za svoje ime, već izvlače neočekivanog kandidata. Red Hat Report nastoji da utiče na ove izbore kreiranjem biografija, često manipulisanih ili sa lažnim sadržajem, koje bi mogle obeshrabriti potencijalnog kandidata da se kandiduje, ili obeshrabriti birača da napravi korak unazad, itd. Prema njima, Red Hat bi sprečio izbor pape Franje da je pstojao u vrijeme kada je izabran papa Franjo”, kaže Lozano.
Prema njegovim riječima, Red Hat Report finansiraju katoličke fondacije i bogati američki magnati povezani s krajnjom desnicom i taborom “trumpista”. Inače, poznato je i da su bivši agenti iz američkog FBI-a i CIA-e, kao i iz španske Nacionalne obavještajne agencije (CNI), sarađivali na privatnoj istrazi i prikupljanju informacija.
Iz svega navedenog da se zaključiti da su Sjedinjene Države izuzetno zainteresirane za ovu konklavu. Lozano objašnjava i zašto: “Američka katolička crkva ima veliki ekonomski potencijal. Trenutno doprinosi između 30% i 40% prihoda Vatikana. Recimo da bi bez američke crkve Vatikan bankrotirao. I tako američka crkva koristi mogućnost raskola kao ucjenu. S obzirom na ovu situaciju, Trumpova administracija traži papu usklađenog s njenom politikom, ili barem jednog koji nije toliko dosadan kao Franjo i koji ne provodi cijeli dan kritizirajući njegovu imigracijsku politiku, masovne deportacije ili omalovažavanje migranata”.
