Uz stroge kvote i administrativne zabrane, administracija Donalda Trumpa uvela je i treći nivo kontrole: digitalni otisak. Od početka 2026. godine, obavezno navođenje svih korisničkih računa na društvenim mrežama u obrascu DS-160 postalo je eliminatorni faktor za mnoge putnike

S kompletiranjem grupne faze nakon posljednjih baražnih utakmica, geografska mapa Svjetskog prvenstva koje se ovog ljeta održava u Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku i Kanadi konačno je jasna. Međutim, ono što bi trebalo biti globalni praznik fudbala pretvara se u turnir obilježen segregacijom na tribinama. Milioni navijača kvalifikovanih selekcija suočavaju se s nemogućnošću da prate svoje timove zbog restriktivnih migracionih politika i veta koje je nametnula administracija Donalda Trumpa.

Najkritičnija situacija je s Iranom i Haitijem. Građanima ovih zemalja ulazak na teritoriju SAD-a je u potpunosti zabranjen, što je mjera koja se direktno sudara s duhom FIFA-inog takmičenja. U slučaju Irana, tenzije su eskalirale do te mjere da je nacionalni savez upitnim proglasio samo učešće na turniru. Teheran je zvanično zatražio od FIFA-e da se njihove utakmice, prvobitno planirane u Los Angelesu i Seattleu, izmjeste na meksičku teritoriju kako bi se izbjegla birokratska i politička blokada.

Za Haiti, povratak u fudbalsku elitu predstavlja gorku radost. Jeanty Thecieux, glasnogovornik Fudbalskog saveza Haitija, objašnjava da je uvrštavanje njegove zemlje na listu isključenih “teško probavljivo”. Ova karipska nacija nije se kvalifikovala za Mundijal još od 1974. godine, a društveni entuzijazam je ogroman. “Hajćani koji legalno borave u SAD-u moći će podržati igrače, ali oni koji su na ostrvu nemaju čak ni opciju da podnesu zahtjev za vizu”, ističe Thecieux, naglašavajući jasnu kompetitivnu prednost protivnika jer će Haiti igrati bez podrške svoje prirodne publike.

Zaoštravanje kontrola ne pogađa samo zemlje pod potpunim vetom. Afričke nacije poput Senegala i Obale Slonovače suočavaju se s administrativnom trkom s preprekama. Saikou Seydi, senegalski sportski novinar, potvrđuje da među navijačima “Lavova Terange” vlada pesimizam. Prema njegovim riječima, Trumpova administracija maksimalno usložnjava procese izdavanja privremenih viza, što će pogoditi ne samo navijače, već i akreditovane novinare.

Mapa restrikcija širi se i kroz djelimična ograničenja. Zemlje poput Iraka i Demokratske Republike Kongo, iako nemaju apsolutnu zabranu ulaska, trpe restrikcije u kategorijama imigrantskih viza, što je obično indikator rigoroznosti konzularnih odjela. Ova sjena administrativne sumnje nadvila se nad širok spektar kvalifikovanih nacija: od južnoameričkih sila poput Brazila, Kolumbije i Urugvaja, do država Magreba i Centralne Azije poput Maroka, Tunisa, Egipta, Jordana i Uzbekistana. Čak se i građani Bosne i Hercegovine te Gane nalaze pod lupom ove politike “nacionalne sigurnosti”.

Čak i za one zemlje koje su teoretski pošteđene zabrana, atmosfera neizvjesnosti na granicama izaziva opravdan strah. Ekvadorski novinar Darío Araújo, koji planira izvještavati s prvenstva, sumira osjećaj većine putnika: “Na papiru ne bi trebalo biti problema, ali sve ostaje podložno samovolji službenika na graničnom prelazu. Svako može doživjeti neprijatnosti.”

Ukupno devetored devet zemalja pogođeno je nekom vrstom restrikcija koje je Bijela kuća uvela pod argumentom nacionalne sigurnosti. Nekoliko mjeseci prije prvog sudijskog zvižduka, Mundijal 2026. rizikuje da ostane upamćen ne po golovima, već po praznim tribinama onih koji su, zbog nesretnog sticaja okolnosti s pasošem, proglašeni nepoželjnim na najvećoj svjetskoj sportskoj pozornici.

Uz stroge kvote i administrativne zabrane, administracija Donalda Trumpa uvela je i treći nivo kontrole: digitalni otisak. Od početka 2026. godine, obavezno navođenje svih korisničkih računa na društvenim mrežama u obrascu DS-160 postalo je eliminatorni faktor za mnoge putnike.

Ministarstvo unutrašnje sigurnosti (DHS) koristi napredne algoritme za skeniranje objava unazad pet godina, tražeći ono što definišu kao “antiameričke stavove” ili “ideološku nepodobnost”. Iako zvanični Washington tvrdi da je cilj isključivo nacionalna sigurnost, u praksi se oštra kritika administracije na platformama poput X-a ili Facebooka često klasifikuje kao “neprijateljski stav”, što aplikante šalje na višemjesečne administrativne provjere.

Za navijače i novinare koji planiraju put na Mundijal, ovo znači da jedan nepromišljen komentar ili “lajk” može biti dovoljan razlog za odbijanje vize bez detaljnog obrazloženja. Skrivanje profila takođe nije opcija; neprijavljivanje digitalnog identiteta tretira se kao davanje lažnih podataka, što povlači trajnu zabranu ulaska u Sjedinjene Američke Države.