Mara Goyet, učiteljica u Parizu, tvrdi da je zabrana mobilnih telefona u školama, uvedena od septembra, poslužila kao katalizator za pobunu. Iznenada otrgnuti iz svog poznatog okruženja, učenici, s glavama podignutim s ekrana, više nisu mogli pobjeći od neugodne stvarnosti koja ih je okruživala, piše Goyet.

Sjećate li se kino hita Matrix (1999.)? Prošlo je više od 25 godina, ali naslov filma i danas se koristi kao slogan i meme za tehnološku distopiju 21. stoljeća, toliko uvjerljiv da je zastrašujući.

Sažetak radnje: haker Neo otkriva da strojevi vladaju čovječanstvom. Ljude drže zarobljene u kapsulama dok njihovi umovi žive u virtualnoj stvarnosti osmišljenoj da ih natjera da se ponašaju poslušno (to je “matrica” ​​naslova). Kad otkrije stvarni svijet, Neo uzima oružje.

Je li ovo vrsta buđenja koju danas doživljava francuska mladež? Je li moguće da je digitalni detoks koji je nametnula vlada rezultirao protestima i neredima takvih razmjera da je raspoređena vojska?

Stotine hiljada mladih francuskih učenika izostajalo je iz škole u oktobru kako bi sudjelovali u masovnim protestima. Njihovi zahtjevi uključivali su popravak oronule školske infrastrukture i vraćanje prava svim diplomantima da odaberu svoje sveučilište. U konačnici, žele vratiti École de la République, javnu državnu školu, njezinu prijašnju društvenu ulogu. Čini se da danas napreduju samo sportske zvijezde, kripto braća i influenceri .

Ovi problemi nisu novi. Zašto je sada došlo do takve reakcije?

Mara Goyet, učiteljica u Parizu, tvrdi da je zabrana mobilnih telefona u školama, uvedena od septembra, poslužila kao katalizator za pobunu. Iznenada otrgnuti iz svog poznatog okruženja, učenici, s glavama podignutim s ekrana, više nisu mogli pobjeći od neugodne stvarnosti koja ih je okruživala, piše Goyet.

Digitalne tehnologije i mladi

Godine 2024., Elizejska palata zatražila je od stručnog panela – uključujući neurologe i psihijatre – da analiziraju učinke digitalne tehnologije na mlade ljude. Njihov je zaključak bio da Francuzi u dobi između 16 i 19 godina provode više od pet sati dnevno gledajući u svoje telefone. Posljedice: smanjen raspon pažnje, sjedilački način života i problemi s mentalnim zdravljem.

Nakon objave izvještaja, Nacionalna skupština je 21. jula donijela zakon kojim se ograničava pristup društvenim mrežama za djecu mlađu od 15 godina i zabranjuju mobiteli u školama. Zakon je stupio na snagu početkom školske godine. Lijeva stranka La France Insoumise glasala je protiv zakona, nazivajući ga “oblikom digitalnog paternalizma”. Krajnje desni Nacionalni skup bio je suzdržan.

Ustavno vijeće brzo je poništilo zabranu društvenih mreža. No, kada je nastava nastavljena nakon ljetnog odmora, učenici su otkrili da ih nastavnici mole da ostave telefone u ormarićima ili u zatvorenoj kutiji.

Učitelj koji radi u pariškom predgrađu i piše pod pseudonimom Grand Continent opisuje kako se učionica transformirala: „Čim je završila nastava, s nužnom tiranijom, njihovi su se mozgovi ugasili. Bilo je oko 30 mozgova, ovisenih o drogi slika. Postali su skupina zombija… Ove godine, bez mobitela, moji su učenici živahniji, dražesniji, neorganiziraniji, emotivniji, djetinjastiji. Također su iritantniji.“

Drugi učitelj mi je rekao nešto slično: s pojavom mobitela, odmor je bio tiši. Mnogi učenici bili su zadubljeni u TikTok ili videoigre. Sada su hodnici ponovno živahni, puni života i buke.

Da bi se formirala zajednička politička svijest, ljudi moraju prekinuti izolaciju, razgovarati jedni s drugima i izgraditi međusobno povjerenje. Čini se da se upravo to dogodilo. A prisiljavanjem studenata natrag u analogni svijet, političko djelovanje nadilazi objavljivanje poruka na društvenim mrežama i prelijeva se na ulice.

Vrijedno je spomenuti da je okidač za proteste u maju 1968., još jedan studentski pokret koji je proizašao iz izljeva bijesa i obilježio jedno doba, također bila zabrana: zabrana zajedničkog spavanja muškaraca i žena u studentskim domovima na kampusu Nanterre Sveučilišta u Parizu.

Poput svojih prethodnika iz ‘68., današnji studenti također su poremetili ono što je Guy Debord nazvao “društvom spektakla”: svijet u kojem je stvarnost određena protokom slika, performativnih činova i posredovanih informacija. Ovdje se, naprotiv, stvarnost doživljavala izravno. Stojeći zajedno usred oblaka suzavca koji su 17. oktobra zahvatili Pariz i druge gradove, nova generacija francuskih građana stvorila je kolektivno životno iskustvo koje im je pokazalo da mogu biti akteri, a ne samo gledatelji, u političkom životu.

Ne bune se zbog zabrane

Sociolozi će morati proučiti je li digitalni detoks bio pravi okidač za pokret. Istina je da su se i studenti organizirali putem društvenih mreža te da su prosvjedi opsežno prenošeni uživo na istim pametnim telefonima i platformama koje su blokirane u školama. Ova pobuna je hibridna.

Ali jedno je jasno: studenti nisu izašli na ulice jer žele ukinuti zabranu telefona.

Louis Letoublon, potpredsjednik studentske organizacije Les Lycéens, kaže: „Zabrana mobitela je nepodnošljiva jer infantilizira učenike.“ Na nekim prosvjednim transparentima pisalo je: „Odrasla osoba i cijepljena, ali mi i dalje oduzimaju telefon u školi“ ili „Možete mi oduzeti telefon, ali ne i glas.“

No vlada je uspostavila platformu na kojoj učenici mogu registrirati svoje zahtjeve. Prema preliminarnim rezultatima prikupljenim od preko 60000 doprinosa, 70% je reklo da je školski dan predug, a 48,2% kritiziralo je loše stanje objekata, posebno hladnoću zimi i vrućinu ljeti. Samo 9% zahtijevalo je ukidanje zabrane korištenja mobitela.

Mladi Francuske izašli su na ulice jer žele bolje škole, a ne zato što Macrona vide kao kontrolirajućeg oca koji im oduzima telefone kako bi ih kaznio.

Prije dvije godine, Macron je izjavio da postoji hitan zadatak: „Povratiti kontrolu nad ekranima, koji nas prečesto zarobljavaju kada bi nas trebali oslobađati.“ Paradoks je u tome što je isključivanjem tinejdžera iz Matrice možda oslobodio oluju koja će zapečatiti njegov pad i propast.

Izvor: El Diario