Međuizbori u Sjedinjenim Državama potvrdili su historijski uspon muslimanskih političara unutar Demokratske stranke, gdje je više od 90 izabranih zvaničnika pretvorilo demografski rast u opipljivu moć. Dok novi val lidera spaja radikalnu društvenu agendu s pro-palestinskim aktivizmom, otvara se ključno pitanje: da li je riječ o privremenom braku iz interesa s američkom ljevicom ili o dugoročnom preoblikovanju zapadne političke scene? Odgovor je pokušao dati italijanski magazin Panorama

Unutar cunamija plave boje koji je odpuhao Donalda Trumpa na biralištima, postojala je i velika islamska struja. Birači sa srcem okrenutim prema Meki u Sjedinjenim Državama postali su sila: bilo ih je milion i po 2012. godine, porasli su na 2,5 miliona 2024. i stigli na više od tri miliona na posljednjim izborima, od ukupno 5,5 miliona stanovnika muslimana. Ovisno o tački gledišta, to je 1,6% ukupne populacije ili dobro organizovana, glasna i odlučna manjina.

Pokretač ove mase i njenih predstavnika jeste Vijeće za američko-islamske odnose (CAIR). Gotovo je ekvivalent muslimanskog moćnog Američko-izraelskog odbora za javne poslove (AIPAC), institucije bliske Državi Izrael koja je godinama utjecala na agendu brojnih članova Kongresa i predsjednika. Na kraju je navukla kritike uglednih politologa Johna Mearsheimera i Stephena M. Walta koji su napisali poznatu studiju o sredstvima i metodama kojima je izraelski lobi uslovljavao američku vanjsku politiku. U bliskoj budućnosti morat će se ispitati utjecaj novog lobija: onog u znaku polumjeseca.

Brojevi ne lažu. Između Saveznog doma i Senata, lokalnih skupština, općinskih i okružnih sudova, na međuizborima (Midterm) 2026. zabilježeno je 97 pobjeda muslimanskih kandidata. U 2022. godini bilo ih je 82. Osvojenih mjesta, prema podacima od prošlog augusta, bila je 255. Ograničavajući se na zakonodavne skupštine, izabrana su i reizabrana 51 muslimanska zastupnika s osiguranim mjestom nakon trećegnovembra: 43 u Zastupničkom domu i 8 u državnim senatima.

U prvom krugu trke za Senat izabrani su El-Sayed, epidemiolog egipatskog porijekla, Adam Hamawy, hirurg rođen u New Jerseyju i Darializa Avila Chevalier, zastupnica za Državu New York, rođena u Floridi od roditelja Dominikanaca, preobraćena 2018., partnerica gradskog vijećnika i gradonačelnika Islamske zajednice Cranforda. Reizabrano ih je pet: Ilhan Omar, naturalizirana Amerikanka somalskog porijekla, koja se oporavlja od jedne nesretne avanture u kojoj je 12. oktobra prošle godine bila predmet racije agenata Odjela za unutrašnju sigurnost, u okviru krivične istrage o dokumentaciji u vezi s njenim imigrantskim statusom.

Zatim Rashida Tlaib, kćerka Palestinaca i članica Zastupničkog doma za istu Državu kao i El-Sayed; André Carson, zastupnik iz Indiane; LaTeesha Smith, Kalifornijka, slijepa osoba, također izabrana u Zastupnički dom; te Aisha Wahab, afganistansko-američka zastupnica koja je prešla iz Senata u Zastupnički dom, i dalje predstavljajući Kaliforniju.

CAIR nema samo potencijalni ekonomski utjecaj uporediv s onim AIPAC-a, već je primio i desetine miliona dolara donacija od Islamske razvojne banke (IsDB), multilateralne kreditne institucije na čijem su čelu Turska, Katar, Saudijska Arabija, pa čak i Iran.

Teško je tvrditi da su tokovi novca u potpunosti transparentni. Cilj je umjesto toga iskoristiti demografsku ravnotežu u Sjedinjenim Državama kako bi se utjecaj Kur'ana pretvorio u političku snagu, koherentnu i strukturiranu. Nije slučajno što su republikanci manje-više zadržali broj glasova iz 2022. godine, dok su demokrate dobile 20 miliona više. Doprinos muslimanskih birača, od kojih je 90% orijentisano ulijevo, bio je presudan. Demografska istraživanja to dokazuju: NIACE CAIR je potvrdio da bi, u slučaju da danas glasaju samo protestanti, na nacionalnom nivou republikanci dobili 50% glasova.

Opća slika, uzimajući u obzir da se manje-više preslikava posvuda na Zapadu, jeste ona o savezu s radikalnim krilom Demokratske stranke, savezu koji je, barem za sada, i taktički i ideološki. Funkcionira jer odgovara akterima, ali i zato što postoji zajednički imenitelj, podstaknut otporom prema izraelskoj vojnoj kampanji u Gazi, koji spaja, iako iz različitih motiva, socijaliste i islamiste.

Treba uostalom priznati da su potezi Tel Aviva izazvali zbunjenost i među konzervativcima. Pokazatelj je neposlušnost potpredsjednika Trumpa, JD Vancea, koji je protestirao kod kabineta Benjamina Netanyahua, po njegovom mišljenju previše blagog prema prijedlozima doseljenika na Zapadnoj obali.

Konflikt s Iranom izazvao je pukotinu između takozvanih kršćanskih, evanđeoskih cionista, povezanih s osporavanim šefom Pentagona Peteom Hegsethom, i realistične frakcije, još uvijek usidrene na izolacionističkim principima originalnog MAGA pokreta, razočarane podređivanjem Washingtona projektima Izraela. Islamski zaokret ljevice, stoga, nailazi na teren koji je plodno i prijemčivo tlo.

Muslimanski lideri nadahnuti su koliko religijom i strašću za palestinsku stvar, toliko i željom da guraju naprijed društveno-ekonomsku agendu. To je važilo za Mamdanija u New Yorku, a važi i za El-Sayeda. On je, štaviše, želio postaviti kampanju uglavnom na pitanjima vezanim za troškove života i socijalnu zaštitu, vješto izbjegavajući predvidljivo insistiranje desnice na njegovom kulturnom porijeklu: novi senator je uvjerio javnost da u igri nije njegova vjera, već inflacija i nedostatak usluga. To ipak ne znači da je maksimalizam novih lidera prošao nezapaženo. Izazvala je veliko zgražavanje izjava zahvalnosti koju je El-Sayed uputio svojoj supruzi „za sve što radi kod kuće“.

Od ljekara egipatskog porijekla u stvarnosti ne trebaju izazivati uzbunu takve izjave: 2020. godine, naprimjer, predložio je preusmjeravanje sredstava namijenjenih policiji na škole, biblioteke i druge socijalne službe. U tom duhu usvojio je slogan «Defund the police» (oduzimanje finansiranja policiji), koji je u tom periodu raspirivao proteste pokreta Black Lives Matter. Prošlog marta, komentirajući napad na sinagogu u Detroitu koji je izveo američki državljanin libanskog porijekla, čija su braća, pripadnici Hezbollaha, poginula u izraelskom napadu u Libanu, rekao je da „ranjeni ljudi povređuju druge ljude“. Da li je napad, dakle, predstavljao razumljivu reakciju na izraelska bombardiranja? El-Sayed se izvinio zbog greške, ali se i dalje slaže s pro-palestinskim aksiomom: smatra da je ono što je na Bliskom istoku počinila jevrejska država genocid.

Prilično su bizarne i teorije Darialize Avile Chevalier, koja se zalaže za ukidanje zatvora. S diskutabilnim tajmingom, osmog oktobra 2023. godine, samo dvadeset i četiri sata nakon masakra koji je počinio Hamas, ta je zastupnica učestvovala na demonstracijama za Palestinu u New Yorku. Niti se ikada pokajala; naprotiv, branila je taj izbor nedavno, u julu 2026. godine.

Rashida Tlaib, pak, s ponosom koristi izraz «From the river to the sea» (Od rijeke do mora), koji je po njenom mišljenju poklič slobode i jednakosti za palestinski narod, dok ga Jevreji smatraju pozivom na uništenje Izraela.

Jednako je bio drzak i Adam Hamawy, prvi muslimanski predstavnik New Jerseyja u Kongresu, koji je završio svoj pobjednički govor uzvikom „Allahu ekber“. Deqa Dhalac, bivša predstavnica Države Maine, istakla se po insistiranju na poreznim olakšicama i davanju u korist Somalije, koju obično definira kao „našu zemlju“.

Konverzija Demokratske stranke na islam, u svakom slučaju, nije prošla bez neprijatnosti. Neki muslimanski demokrati, više u stranci nego u društvu, teškom mukom se integriraju u stranačku hijerarhiju. Naprimjer, Abbas Alawieh, koji je upravo osvojio mjesto u Državnom senatu Michigana, države koju El-Sayed, s obzirom na situaciju, rado naziva „glavnim gradom arapske Amerike“, pomogao je u osnivanju pokreta Uncommitted, kojim je bojkotirao Joea Bidena na primarnim izborima 2024. zbog njegove podrške Izraelu.

Madinah Wilson-Anton, pokrivena članica Zastupničkog doma Delawarea, u decembru 2023. prekinula je prijem tadašnje potpredsjednice SAD-a Kamale Harris, pozivajući na prekid vatre na Bliskom istoku. Sve se završilo tako što su je ispratili iz sale.

Islamistička komponenta gura stranke i koalicije sve više ulijevo, budući da se konvergencija lakše postiže s ekstremistima nastrojenim protiv Izraela. Dalje, kada se ugasi emotivni požar oko palestinskog pitanja, mogla bi izbiti trvenja između islamske etike i woke kulturne mase, koja je trenutno na čekanju. Hoće li taj brak iz interesa izdržati test vremena? Ili će, nakon što steknu dovoljno moći, muslimani jednostavno napustiti taj savez? Da li će se obistiniti proročanstvo Michela Houellebecqa o „Pokornosti“, islamu koji koristi demokratiju kako bi je preoblikovao iznutra“ El-Sayed to negira. No mnogo je onih koji mu ne vjeruju.

IZVOR: Bosna.hr, Panorama