U aprilu 1938. godine, tim SS-a predvođen Ernstom Schäferom otputovao je na Tibet kako bi vršio mjerenja tijela i fotografirao lokalno stanovništvo
Bilo je to 1938. godine kada je „Ahnenerbe“, naučni institut osnovan 1935. s ciljem dokazivanja superiornosti arijevske rase, odlučio napraviti gigantski korak i organizirati putovanje u daleku regiju Himalaja. Na čelu ove neobične ekspedicije bio je Ernst Schäfer, njemački zoolog poznat kao odvažni istraživač. Njegov primarni zadatak bio je da u pratnji pet istraživača i dvadeset pripadnika SS-a stigne na Tibet i prouči faunu, geografiju i stanovništvo jedne od najpristupačnijih regija na planeti. Međutim, iza zvaničnih naređenja krilo se i nastojanje da se pronađu odgovori koji bi se uklopili u njihove teorije o porijeklu naroda, rasi i drevnim civilizacijama.
Schäfer nije bio bilo ko, već vodeći avanturista tog doba. Studirao je zoologiju i biologiju na Univerzitetu u Göttingenu, gdje je i prihvatio nacističku ideologiju. Ubrzo nakon toga, sa samo 21 godinom, učestvovao je s jednim mladim Amerikancem u ekspediciji iz Hannovera, što mu je zauvijek promijenilo život. Od tog trenutka nizao je brojna dostignuća: bio je prvi Zapadnjak koji je ubio džinovsku pandu i koji je putovao na Himalaje. Da bi dodatno upotpunio biografiju, u ranoj mladosti učlanio se u SS, gdje je već imao oficirski čin u trenutku kada mu je povjereno vođenje puta na Tibet.
Ekspedicija je, kako navodi Herradón, u svojim redovima imala i Brunu Begera, mladog i priznatog antropologa koji je također tragao za korijenima „superiorne rase“. Uz njih su na Tibet krenuli i geofizičar Karl Wienert te Ernst Krause, entomolog i fotograf. Za tehniku i organizaciju bio je zadužen Edmund Geer. Misija je imala arheološki i antropološki, ali i mitološki karakter. Bili su izuzetno zainteresirani i za mitove i legende te regije, što je bio jedan od glavnih ciljeva organizacije.
To se u potpunosti uklapalo u zamisli idejnog tvorca ekspedicije, Heinricha Himmlera, zloglasnog vođe SS-a. Nacistički moćnik bio je uvjeren da se porijeklo arijevske rase nalazi upravo na Tibetu. Himmler je vjerovao da nordijska rasa nije evoluirala, već da je sišla direktno s neba kako bi se naselila na nestalom kontinentu Atlantidi, te da su drevni emigranti s tog kontinenta osnovali veliku civilizaciju u Centralnoj Aziji. Vjerovao je da su pojedini Tibetanci direktni potomci te civilizacije i da Arijevci potiču od te etničke skupine, zabilježio je sam Schäfer u jednom od dokumenata organizacije.
Pored toga, Schäfer je dobio naređenje da pronađe dokaze koji bi potvrdili bizzarnu teoriju o Šupljoj Zemlji, legendu koja se ukorijenila u samom vrhu nacističke vlasti, a prema kojoj su unutar Zemljine kore postojali brojni prolazi koji su povezivali zemlje širom svijeta. Njihov epicentar, kako su vjerovali, bio je Tibet. Na kraju, Himmler je od svog potčinjenog tražio i da pronađe izgubljeni grad Shambhalu, tajanstveno mjesto nepoznate lokacije o kojem se govorilo u tibetanskoj tradiciji.
Nakon što su obavljene sve pripreme, u aprilu 1938. godine započela je dugoočekivana ekspedicija. Jedna od prvih stanica u Aziji bila je teritorija Sikkima, prirodna kapija za ulazak na Tibet. Tamo je Beger vršio razne vrste mjerenja i eksperimenata na lokalnom stanovništvu. Između ostalog, pravio je pedantne analize fizičkih osobina mještana i sprovodio zloslutna „kraniometrijska mjerenja“ kako bi potvrdio da se pripadnici nordijske rase, koje je Reich smatrao superiornima, odlikuju širokim čelom i izduženim licem. Proučavao je dužinu, širinu i obim njihovih glava, usta i nosa.
Beger nije imao milosti te je u ime nauke koristio opasne preparate poput gipsanih maski za lice, materijala koji je kod ispitanika izazivao gušenje, peckanje, pa čak i opekotine na koži. Nakon te pauze, ekspedicija je prešla posljednju dionicu puta koja ih je vodila do svetog grada Lhase. Tokom putovanja Schäfer se bolesno predavao lovu kako bi obezbijedio egzotične primjerke za muzeje Reicha.

Godine 1939, samo nekoliko mjeseci prije izbijanja Drugog svjetskog rata, ekspedicija je stigla pred kapije grada koji je bio dom Dalaj Lame, u to vrijeme još uvijek dječaka. Prije nego što su započeli terenska istraživanja, već su ostvarili veliki podvig za Njemačku: podigli su zastave sa kukastim krstom na vrhovima Tibeta. Po dolasku u naselje, započeli su svoja istraživanja prikupljajući rijetke primjerke raznih slabije poznatih vrsta te snimajući hiljade fotografija i filmskih zapisa, sve pod pokroviteljstvom tadašnjeg regenta.
Nakon dva mjeseca istraživanja, grupa se vratila kući po naređenju nacističkog vrha, koji je strahovao od početka sukoba s Poljskom. Iako nisu uspjeli potvrditi sulude teorije koje su zastupali, nisu se vratili praznih ruku. Po dolasku u srce Reicha, Schäfer i njegovi saradnici dočekani su kao heroji. Snimili su i dokumentarni film sa svim materijalima prikupljenim na putu. Uprkos svemu, moralo je proći dosta vremena dok nije završeno istraživanje i analiza svih primjeraka donesenih s Tibeta.
Do trenutka povratka, Beger je već bio izmjerio lobanje 376 Tibetanaca, napravio 2.000 fotografija, prikupio tri stotine otisaka prstiju i izradio kalupe različitih dijelova tijela za 17 osoba. Istovremeno, ekspedicija je sakupila 2.000 etnografskih artefakata, dok je snimateljski tim zabilježio više od 18.000 metara crno-bijele filmske trake.
IZVOR: Bosna.hr, ABC










