Predvodnik najuticajnije izborne liste palestinskih građana Izraela, Yusef Yabarín, nalazi se u središtu historijskog političkog raspleta koji bi mogao okončati višegodišnju vladavinu Benjamina Netanyahua. Nakon što su arapske opcije na proteklim izborima osvojile rekordnih 19 mandata u Knessetu, Yabarín je s pozicije lidera Zajedničke liste povukao neočekivan, ali strateški proračunat potez: umjesto suzdržanosti, predsjedniku države Isaacu Herzogu preporučio je lidera jevrejske opozicije Gadija Eisenkota za mandatara nove vlade

U sali za svečanosti u arapskom gradu Arara, smještenom u dolini Wadi Ara na sjeveru Izraela, vlada atmosfera nalik onoj na velikim porodičnim slavljima. Stotine palestinskih građana Izraela okupljaju se kako bi čestitale Yusefu Yabarínu na osvojenih 11 poslaničkih mjesta u Knessetu. Zajedno s konzervativnijom strankom Ra’am, koja je osvojila dodatnih osam mandata uglavnom zahvalujući podršci beduina s juga zemlje, arapske zastupničke opcije izborile su ukupno 19 od 120 mjesta u parlamentu, što predstavlja historijski domet za zajednicu koja čini oko dva miliona ljudi, odnosno potomke Palestinaca koji nakon ratova i progona 1947–1949. godine nisu napustili svoje domove.

Odziv birača bio je odgovor na četiri godine intenzivne diskriminacije, političkog progona i kolektivne kriminalizacije pod najekstremnijom desničarskom koalicijom u historiji Izraela. Izbor Arare za proslavu rezultata nije bio slučajan: Zajednička lista je u ovom mjestu osvojila blizu 80 posto glasova, dok je Netanyahuov Likud dobio svega 24 glasa, što čini skromnih 0,2 posto. Sa snagom koja nosi devet posto parlamentarnih mjesta, Yabarín se u četvrtak zaputio u predsjedničku rezidenciju u Jerusalemu, odlučan da prioritete svoje zajednice stavi ispred ideoloških razilaženja s jevrejskom opozicijom.

„Ovdje biramo manje zlo“, iskren je Yabarín. „Eisenkot je jedini alternativni kandidat i željeli smo osigurati da iza sebe ima jasnu i široku većinu. To je bila direktna poruka predsjedniku Herzogu s jasnim ciljem: spriječiti da mandat ponovo pripadne Netanyahuu. Ovo je tek početak puta ka njegovom konačnom svrgavanju s vlasti.“

Netanyahu nastavlja podgrijavati optužbe da su arapske liste „ukrale“ izbore, oslanjajući se na navodne nepravilnosti koje je Centralna izborna komisija već odbacila kao nedovoljne za promjenu konačnog rezultata. Yabarín u tome prepoznaje očajnički manevarski potez političara koji odbija prihvatiti izborni poraz. „Netanyahu nastoji lišiti legitimiteta arapsku političku moć jer zna da jedini put ka njegovoj smjeni vodi kroz saradnju između Jevreja i Arapa. Upravo je to ono čega se najviše plaši“, ističe Yabarín.

Yabarín (56), rodom iz grada Um El Fahem, nalazi se na čelu Zajedničke liste od maja ove godine, premda iza sebe ima dugogodišnje poslaničko iskustvo u okviru socijalističke partije Hadash. Poznat je po zalaganju za ravnopravni savez između arapske manjine i jevrejske većine, odakle Hadashu i dalje pristižu hiljade glasova i iz čijih redova dolazi dio njihovih poslanika.

Njegov biografski profil odudara od uobičajenih političkih klišea. Nakon što je diplomirao pravo na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu, doktorirao je na prestižnom univerzitetu Georgetown u Sjedinjenim Američkim Državama. Godinama je predavao na univerzitetima u obje zemlje, da bi se potom posvetio radu u organizacijama za zaštitu ljudskih prava. Bio je i suosnivač pravnog i analitičkog centra Dirasat u Nazaretu, čiji je osnovni cilj unapređenje ravnopravnosti između jevrejskog i arapskog stanovništva u Izraelu.

Danas, kao lider najuticajnije arapske opcije, Yabarín se suočava s izuzetno osjetljivom političkom jednačinom. Jevrejske opozicione stranke koje nastoje smijeniti Netanyahua dominantno pripadaju desnom centru i oštro se protive temeljnim tačkama programa Zajedničke liste: okončanju vojne okupacije i uspostavljanju nezavisne države Palestine.

„Nismo naivni. U redovima jevrejske opozicije ne čujemo jasne glasove protiv diskriminacije i rasizma, niti čujemo da se naglas govori o trajnom miru s palestinskim narodom“, priznaje Yabarín, ali odmah dodaje: „Međutim, ono što je u ovom trenutku od presudnog značaja jeste to da Netanyahuova vlada ne opstane. Nadamo se da će nova vlast promijeniti dosadašnju pogubnu politiku.“

Kako bi ostvario ten cilj, Yabarín se opredijelio za formulu izvanvećinske podrške, takozvani „blokirajući blok“. Njegovih 11 poslanika podržat će manjinsku vladu iz parlamentarnih klupa kako bi onemogućili Netanyahua i njegove ekstremne saveznike da je sruše, ali Zajednička lista neće ulaziti u ministarske kabinete niti potpisivati formalni koalicioni sporazum.

Ulazak u vladajuću koaliciju, objašnjava Yabarín, podrazumijevao bi direktno učešće u odlukama koje uključuju održavanje vojne okupacije palestinskih teritorija, slanje vojske na Zapadnu obalu ili izdvajanje budžetskih sredstava za izgradnju nelegalnih jevrejskih naselja.

„Mi ni pod kojim uslovima ne možemo biti dio takve politike“, naglašava lider Zajedničke liste. „Naša poruka je sasvim jasna: ne postoji vojno rješenje sukoba. Nastavak rata, još više rata i neprestano ratovanje samo perpetuiraju okupaciju i produbljuju konflikt.“

Uprkos taktičkom usaglašavanju oko smjene Netanyahua, opozicioni lider Gadi Eisenkot tokom kampanje je postavio četiri uslova za saradnju, od kojih je jedan bio zvanično označavanje Hamasa kao terorističke organizacije. Izraelski mediji i sam predsjednik Herzog vršili su snažan pritisak na arapske političare da ispune taj zahtjev, no Yabarín odbija pristati na politička ucenjivanja i naglašava prisustvo licemjerja u javnom prostoru.

„Imamo izuzetno jasne moralne stavove i principijelne vrijednosti. Ne trebaju nam nikakve lekcije o moralu ni od koga“, odrješit je Yabarín. „Protivimo se bilo kakvom stradanju nevinih civila. Istog dana, sedmog oktobra 2023. godine, eksplicitno smo osudili napad na nevine civile. Međutim, taj napad ni u kom slučaju ne može služiti kao opravdanje za sve stravične zločine koji se čine nad stanovništvom u Gazi.“

U nastojanju da objasni izabranu strategiju, Yabarín se poziva na historijski presedan iz 1992. godine o kojem se u izraelskim političkim krugovima ponovo sve glasnije govori. Tadašnji premijer Yitzhak Rabin raspolagao je sa svega 56 poslanika u Knessetu. Po prvi put u historiji zemlje, pet arapskih poslanika pružilo mu je izvanvećinsku podršku i osiguralo minimalnu većinu od 61 glasa potrebnu za opstanak vlade i otpor desničarskom pritisku. Ta politička hrabrost omogućila je Rabinu da s palestinskim liderom Jaserom Arafatom potpiše historijske Sporazume iz Osla, prije nego što ga je u atentatu ubio izraelski ultranacionalista.

Za Yabarína, taj historijski primjer pokazuje kolika se šansa otvara u sadašnjem trenutku, ukoliko eventualna vlada pod vodstvom Eisenkota pokaže hrabrost da promijeni kurs i otvori stvarni politički horizont za palestinski narod.

„Svjesni smo da se promjene neće dogoditi preko noći, tokom nekoliko sedmica ili mjeseci. Međutim, suština je u tome da se konačno pokrene proces u pravom smjeru, jer je Netanyahuova vlast bila destruktivna za čitavu regiju“, zaključuje Yabarín.

Ipak, put ka realizaciji ovog plana opterećen je ozbiljnim preprekama unutar samog jevrejskog opozicionog bloka. Avigdor Lieberman, lider desničarske stranke Israel Beitenu, ponovio je svoje izričito protivljenje ne samo bilo kakvoj jevrejsko-arapskoj koaliciji, već i formiranju manjinske vlade koja bi na bilo koji način ovisila o podršci arapskih zastupnika u Knessetu. Naredni dani pokazat će da li će pritisak izbornih rezultata i želja za političkim zaokretom nadvladati višedecenijske podjele u izraelskom društvu.

IZVOR: Bosna.hr, El Pais