Kroz razgovore o autentičnosti, društvenom angažmanu i identitetu, mladi Bošnjaci u Rapcu stjecali su nova znanja, razmjenjivali iskustva i gradili prijateljstva

Foto: Stipe Majić

Šta danas znači pronaći vlastiti put? Kako prepoznati ono u čemu možemo biti dobri i razvijati svoje sposobnosti u svijetu u kojem se pravila neprestano mijenjaju? Ova pitanja obilježila su prvi dan Škole za mlade Bošnjake, koja je od 6. do 8. novembra održana u Rapcu, u organizaciji Bošnjačkog nacionalnog vijeća.

Trodnevni susret srednjoškolaca i studenata bio je zamišljen kao prostor učenja, upoznavanja i razmjene iskustava, ali i kao prilika da mladi razgovaraju o vlastitoj ulozi u zajednici. Nakon dolaska i međusobnog upoznavanja, edukativni dio programa otvorili su Filip Mursel Begović i Zlatan Ramadanović interaktivnim predavanjem o liderstvu i ličnom razvoju.

U središtu razgovora bila je poruka da svako treba prepoznati vlastitu autentičnost: otkriti šta ga zanima, čemu je spreman posvetiti vrijeme i trud te nastojati biti što bolji u tome. U vremenu brojnih uzora, brzih trendova i gotovo neograničenih mogućnosti poređenja s drugima, takvo traganje traži i samostalnost u razmišljanju.

Begović je posebno govorio o nepredvidivosti savremenog svijeta. Razvoj umjetne inteligencije, promjene na tržištu rada i sve snažnije prisustvo virtualnih sadržaja otvorili su pitanja koja se neposredno tiču generacije pred njim: kakva ih zanimanja očekuju, koja će znanja biti potrebna i kako se pripremati za budućnost čiji se obrisi stalno mijenjaju.

Pozivajući se i na motive iz popularne kulture, od filma „Matrix“ do serije „Black Mirror“, približio je mladima razmišljanje o odnosu tehnologije i čovjeka. Nekadašnje zamišljanje budućnosti danas postaje povod za sasvim konkretna pitanja o svakodnevnom životu, ljudskim odnosima i prostoru koji ostavljamo vlastitom prosuđivanju.

U tom je kontekstu naglasio važnost kritičkog mišljenja. Nove alate potrebno je upoznavati i razumjeti, uz svijest o tome kako ih koristimo i koliko im prepuštamo oblikovanje svojih navika. Razgovor se dotakao i opasnosti udaljavanja od neposrednog života, kada društvene mreže, videoigre i drugi digitalni sadržaji počnu zauzimati prostor susreta, razgovora i iskustava izvan ekrana.

Jedna od najvažnijih poruka odnosila se na inicijativu. Ramadanović je mladima ukazao na to da se prilike sve rjeđe mogu posmatrati kao nešto što će ih spremno dočekati nakon završetka školovanja. Prepoznavanje mogućnosti, spremnost da se predloži ideja i hrabrost da se napravi prvi korak postaju važan dio ličnog i profesionalnog razvoja.

Takav pogled podrazumijeva i drugačiji odnos prema učenju. Završetak škole ili fakulteta ne zatvara proces obrazovanja. Znanja se nadograđuju, alati mijenjaju, a sposobnost prilagođavanja traži radoznalost i spremnost da se ponovo bude početnik.

Uz razgovor o izazovima otvoren je i prostor za mogućnosti. Razvijanje vlastite posebnosti, bilo kroz studij, zanat ili drugo područje interesa, te promišljeno korištenje novih tehnologija mogu pomoći mladom čovjeku da pronađe svoje mjesto u društvu. Važno je prepoznati smjer u kojem želi napredovati i preuzeti odgovornost za taj put.

Interaktivni format omogućio je da ove teme budu povod za razmjenu mišljenja s učesnicima. Pitanja o budućnosti tako su se povezala s onim što mladi mogu učiniti već danas: upoznavati sebe, razvijati sposobnosti, povezivati se s drugima i pokretati vlastite ideje.

Pronalaženje vlastitog puta

Razgovor o pronalaženju vlastitog puta drugog je dana Škole dobio nastavak kroz susret s potpredsjednikom Hrvatskoga sabora Arminom Hodžićem. Njegova radionica otvorila je prostor za pitanja o društvenom angažmanu, odnosu mladih prema politici i iskustvu pripadanja manjinskoj zajednici. Učesnici su mogli iznijeti vlastita razmišljanja i govoriti o onome što ih zanima, brine ili potiče na djelovanje.

Hodžić je istaknuo da mu je važno razumjeti kako njihova generacija doživljava svijet. Premda im je godinama blizak, prepoznaje da današnji srednjoškolci i studenti informacije primaju i obrađuju na drugačiji način. Razgovor s njima zato je prilika da čuje njihove stavove i bolje razumije okolnosti u kojima odrastaju.

Govoreći o vlastitom iskustvu, prisjetio se početaka društvenog angažmana: od ulaska u Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba s devetnaest godina, preko vođenja te institucije, do zastupničke dužnosti i funkcije potpredsjednika Hrvatskoga sabora. Mlade je potaknuo da se uključuju u aktivnosti u svojim sredinama, upoznaju ljude i prepoznaju mogućnosti vlastitog doprinosa.

Posebno ih je pozvao da propituju stvari: kako je do nečega došlo, zašto se određene odluke donose i na čemu se temelje stavovi koje susreću. Takvu radoznalost i kritički pristup, poručio je, važno je njegovati u svim životnim pitanjima, uz otvorenost prema drugačijim iskustvima, bez isključivosti i predrasuda. Ohrabrio ih je i da se ne ustručavaju biti ono što jesu te da vlastiti identitet izražavaju samouvjereno, poštujući druge.

Kako otvorenost može graditi razumijevanje, približio je primjerom iz studentskih dana. Kada su njegove kolege upoznale smisao ramazanskog posta, prilagodile su dotadašnju naviku zajedničkog odlaska na kafu kako bi pokazale solidarnost i uključile ga u druženje. Taj naizgled mali gest ostao mu je važan primjer prihvaćanja koje nastaje kroz razgovor i međusobno upoznavanje.

Program drugog dana obuhvatio je i posjet rudniku u Raši. Obilazak uz stručno vodstvo omogućio je učesnicima da upoznaju dio rudarske baštine Istre, povezujući boravak u ovom kraju s učenjem o njegovoj prošlosti i ljudima čiji ju je rad obilježio.

Školi je prisustvovao i Burak Güner, koordinator Turske agencije za saradnju i koordinaciju (TİKA) u Hrvatskoj. Hodžić je zahvalio TİKA-i i Güneru na podršci programu, a njih dvojica uručila su učesnicima certifikate o sudjelovanju.

U večernjim satima za polaznike je organiziran stand-up nastup, koji je donio opušteniju atmosferu i priliku za zajednički smijeh.

Nakon večere, druženje je nastavljeno uz društvene igre, kroz koje su mladi imali priliku dodatno se upoznati, povezati i razmijeniti iskustva.

O tome šta ovakvi susreti znače mladima za „Bosnu“ je govorila i dvadesetogodišnja Emina Umerović, rođena i odrasla u Zagrebu. Studira rani i predškolski odgoj i obrazovanje na Učiteljskom fakultetu, radi u vrtiću, a svoje daljnje obrazovanje želi usmjeriti i prema edukacijskoj rehabilitaciji.

Za nju je vrijednost okupljanja poput ovog prije svega u zajedništvu i međusobnom poštovanju. Važno joj je da mladi mogu jedni s drugima podijeliti iskustva, razgovarati i o teškim i o lijepim temama te znati kome se mogu obratiti kada im zatreba pomoć. Smatra da je položaj Bošnjaka u Hrvatskoj danas povoljniji nego ranije, a povezanost unutar zajednice vidi kao oslonac za suočavanje s izazovima.

Eminino iskustvo daje ličnu dimenziju temama o kojima se tokom Škole razgovaralo. Uz znanja i poticaje predavača, mladima ostaju poznanstva i mogućnost da razgovore započete u Rapcu nastave u svojim sredinama, kroz međusobnu podršku, nove susrete i zajedničke ideje.

Program Škole za mlade Bošnjake realiziran je uz podršku Turske agencije za saradnju i koordinaciju (TİKA) i Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj „Bošnjaci zajedno!“.