U rano novembarsko jutro 1923. godine na željezničkoj stanici u Bosanskoj Otoci okupili su se ljudi kako bi dočekali jednog od najuglednijih muslimanskih prvaka svoga vremena. Bio je to reisul-ulema Mehmed Džemaludin Čaušević, čovjek čije je ime već tada bilo duboko utkano u vjerski, prosvjetni i društveni život bosanskohercegovačkih muslimana. Njegovo odredište bila je Varoška Rijeka, naselje u tadašnjem bosanskokrupskom kotaru, gdje je trebalo svečano otvoriti novoizgrađenu džamiju.

Historija organiziranog vjerskog života u Varoškoj Rijeci seže znatno dalje u prošlost od događaja iz novembra 1923. godine. Prema podacima koje u monografiji Islam i muslimani Bužimskoga kraja donosi Amir Sijamhodžić, džemat Varoška Rijeka formiran je još 1839. godine, što ga svrstava među najstarije džemate na području današnjeg Medžlisa Islamske zajednice Bužim.

Naselje je kroz historiju doživljavalo brojne promjene. Husein-ef. Alijagić, koji je sredinom prošlog stoljeća i sam službovao kao imam u Varoškoj Rijeci, navodi da je intenzivnije naseljavanje ovog područja započelo nakon 1791. godine, kada su se ovamo doseljavale porodice iz Like, Bužima i okolnih krajeva. U njegovim radovima sačuvani su i podaci o porijeklu pojedinih porodica te o domaćinstvima koja su početkom 20. stoljeća činila ovo naselje.

Prva poznata džamija u Varoškoj Rijeci bila je drvena. Prema Alijagiću, sagrađena je 1886. godine i služila je potrebama džemata sve do izgradnje novog objekta.

S porastom broja stanovnika pojavila se potreba za većom i trajnijom džamijom. Tako je 1922. godine na mjestu stare drvene džamije podignuta nova, zidana građevina.

Prema istraživanjima Amira Sijamhodžića, za projektantsko-građevinske radove bio je zadužen Dane Mudrinić, građevinski tehničar iz Bosanske Krupe. U vrijeme izgradnje među istaknutim džematskim ljudima spominju se imam Mehmed-ef. Alešević i mutevelija Ćerim Mamić.

Nova džamija izgrađena je u tradicionalnom krajiškom stilu, s četverovodnim krovom i drvenom munarom obloženom limom. Pravougaonog tlocrta, dimenzija približno četrnaest puta osam i po metara, sa šesnaest prozora i mahfilom koji nose tri stuba, predstavljala je značajan graditeljski poduhvat za tadašnju Varošku Rijeku.

U njenom haremu i danas se nalaze stari nišani, koji zajedno s džamijom čine vrijednu cjelinu vjerskog i kulturno-historijskog naslijeđa.

Godina izgradnje ostala je zabilježena u kasnijoj literaturi, ali su podaci o svečanom otvorenju bili znatno manje poznati. Odgovore na pitanja o njegovom datumu i toku sačuvale su stranice sarajevske Pravde.

 U Pravdi od 15. novembra, u rubrici „Dopisi“, objavljen je izvještaj iz Bosanske Krupe, datiran 10. novembra, svega dan nakon otvorenja džamije.

Ovaj izvještaj opisuje sam događaj i donosi pojedinosti o dočeku reisul-uleme Mehmeda Džemaludina Čauševića, njegovom obraćanju okupljenima i atmosferi koja je pratila svečanost.

Posebnu pažnju dopisnik je posvetio susretu reisul-uleme sa sreskim poglavarom Berničevićem, koji ga je pozdravio prilikom dočeka na željezničkoj stanici u Bosanskoj Otoci. Čaušević mu je zahvalio, a zatim izgovorio riječi koje je novinar zabilježio:

„Veseli me, da me iza prevrata prvi put pozdravlja i jedan predstavnik vlasti, a još više i stoga, što se to događa u mome rodnom mjestu.“

Ova izjava otkriva kako je Čaušević doživio pozdrav predstavnika vlasti u godinama nakon raspada Austro-Ugarske i stvaranja nove države. Njegove riječi o rodnom mjestu ujedno podsjećaju na njegovu povezanost s bosanskokrupskim krajem, iz kojeg je i sam potjecao.

Dopisnik je zabilježio i srdačan doček, svečanu kolonu prema Bužimu te pucnje iz prangija i pušaka kojima je pozdravljen dolazak visokog gosta.

Centralni dio svečanosti održan je u Varoškoj Rijeci. Prema tadašnjem izvještaju, džumi je prisustvovalo oko šest hiljada ljudi. Reisul-ulema je održao vaz, a govorio je i o tadašnjim političkim prilikama i odnosu vlasti prema muslimanima.

Bio je to susret jednog od najznačajnijih muslimanskih vjerskih i prosvjetnih prvaka tog vremena s narodom Bosanske krajine, koji je, sudeći prema brojnosti okupljenih i načinu dočeka, ovom događaju pridavao veliki značaj.

O razmjerama svečanosti govori i podatak da je za džamiju prikupljeno više od deset hiljada dinara dobrovoljnih priloga. Održane su i ranije najavljene konjske trke, pa je otvorenje džamije, uz vjerski program, imalo i obilježja velikog narodnog okupljanja.

Stara džamija u Varoškoj Rijeci nastavila je služiti svojoj namjeni tokom narednih decenija. U njoj su se obavljali namazi, održavala vjerska pouka, učili mevludi i okupljale generacije džematlija.

Među imamima koji su tokom njenog postojanja službovali u Varoškoj Rijeci bili su Omer-ef. Bajrektarević, Husein-ef. Alijagić, Šefkija-ef. Hadžipašić, Muharem-ef. Memagić i Hasan-ef. Hilić.

S vremenom je džamija postala pretijesna za potrebe sve brojnijeg džemata. Nakon dugogodišnjih priprema, 1989. godine započela je izgradnja nove džamije, koja je svečano otvorena 1991. godine.

Stara džamija tada je prestala biti glavno mjesto redovnog obavljanja vjerskih obreda, ali je ostala sačuvana kao vrijedan spomenik graditeljske i duhovne tradicije ovog kraja.

Danas, u susret 103. godišnjici njenog svečanog otvorenja, džamija u Varoškoj Rijeci sa svojim prepoznatljivim arhitektonskim obilježjima i starim nišanima u haremu čuva materijalne tragove vjerskog života nekoliko generacija. Sačuvani novinski izvještaji iz 1923. godine dopunjuju njenu historiju podacima o ljudima koji su učestvovali u izgradnji i otvorenju te o događaju koji je u ovo krajiško naselje privukao hiljade posjetilaca.

Izvor: Preporod