Dok je dio stranaka, svjestan izbornih realiteta i matematičke neminovnosti, pokušao formirati širi blok, stranačke sujete i kratkovidne kalkulacije dovela su do rasipanja biračkog tijela. Hiljade rasutih glasova stranaka koje nisu imale minimalne šanse za prelazak praga ostale su ispod crte. Matematika je nepokolebljiva: unutarbošnjačka fragmentacija izravno je poklonila političku prednost strankama sa srpskim predznakom i svela legitimne predstavnike povratnika na nivo statističke greške

Gubitak parlamentarne zastupljenosti probosanskih stranaka u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iz entiteta Republika Srpska, uz dramatičan pad broja mandata u Narodnoj skupštini RS-a, predstavlja historijski prelomnu tačku u poslijeratnoj arhitekturi države. Prvi preliminarni rezultati općih izbora ne ukazuju samo na promjene u raspodjeli vlasti, već razotkrivaju potpunu sistemsku disfunkcionalnost, stratešku sljepoću i duboku moralnu i političku neodgovornost stranačkih elita sa sjedištem u Sarajevu prema državotvornim interesima u manjem bh. entitetu.

Historijski luk opadanja uticaja bošnjačkog naroda i državotvornih snaga u entitetu RS poražavajući je. Od poslijeratnih 22 poslanika u NSRS-u, koji su tvorili nezaobilazan politički blok bez kojeg nije bilo moguće donositi ključne sistemske odluke, došlo se do praga potpune političke irelevantnosti. Pad na svega dva direktna mandata u entitetskoj skupštini (rezultat dan nakon izbora) i gubitak jedinog državnog poslanika s prostora RS-a nije pukim slučajem proizašao iz “izbornog dana”, već je direktna posljedica dugogodišnjeg procesa u kojem je povratnička populacija i politički prostor u ovom entitetu tretiran kao kusur u međustranačkim trgovinama u Sarajevu.

Anatomija ovog izbornog potopa ima jasne uzroke i odgovorne subjekte. Odluka pojedinih političkih aktera da ignoriraju logiku opstanka i uđu u izbornu trku odvojeno, na prostorima gdje svaki glas decidirano odlučuje o prelasku praga, predstavlja politički autogol par exellence. Dok je dio stranaka, svjestan izbornih realiteta i matematičke neminovnosti, pokušao formirati širi blok, stranačke sujete i kratkovidne kalkulacije dovela su do rasipanja biračkog tijela. Hiljade rasutih glasova stranaka koje nisu imale minimalne šanse za prelazak praga ostale su ispod crte. Matematika je nepokolebljiva: unutarbošnjačka fragmentacija izravno je poklonila političku prednost strankama sa srpskim predznakom i svela legitimne predstavnike povratnika na nivo statističke greške.

Svaljivanje krivice na “nedostatak svijesti biračkog tijela” predstavlja klasični manevar političkog elitizma i bijeg od vlastite odgovornosti. Građani i povratnici u RS-u godinama svjedoče manipulacijama, lažnim obećanjima i povremenim, uglavnom predizbornim posjetama političara iz Sarajeva.

Politička svijest birača ne razvija se sama od sebe, niti se naručuje izjavama za medije; ona je direktni produkt kontinuiranog rada na terenu, izgradnje održivih institucija i stvaranja stvarne sigurnosne i ekonomske perspektive. Kada stranke ponude fragmentirane liste, političke konflikte prenesene iz entiteta FBiH i nedostatak vizije, onda je izborni apatizam i osipanje glasova jedini logičan slijed događaja.

Konsekvence ovog izbornog debakla bit će dalekosežne i izuzetno opasne po ustavno-pravni položaj države. Odsustvo predstavnika probosanskog bloka iz RS-a u Predstavničkom domu Parlamenta BiH ne mijenja samo unutrašnju dinamiku usvajanja zakona, već direktno oslabljuje pregovaračku poziciju prilikom formiranja Vijeća ministara BiH i odlučivanja o ključnim reformskim procesima. Kada u državnom parlamentu nema glasova koji dolaze sa teritorije RS-a a koji zastupaju kontinuitet i cjelovitost BiH, otvara se ogromni politički i formalni prostor za entitetske blokade i monopolizaciju entitetskog glasanja od strane jednonacionalnih srpskih stranaka.

Jednako dramatičan scenarij očekuje se i na entitetskom nivou. Svođenje zastupljenosti u Narodnoj skupštini RS-a na simbolična dva mandata u potpunosti degradira institucionalni kapacitet za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa. Ova redukcija direktno se reflektira na sastav i snagu Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a, čime se uklanja i posljednja ustavno-pravna brana pred odlukama i zakonima koji sistemski potiskuju nedominantne narode u ovom entitetu. Pozicija potpredsjednika RS-a, koju će preuzeti Ramiz Salkić, lišena snažne skupštinske pozadine i institucionalnog kapaciteta, svodi se na protokolarnu i ceremonijalnu funkciju bez ikakvog suštinskog uticaja na donošenje političkih odluka.

Nada da će glasovi putem pošte i u odsustvu radikalno promijeniti postojeći omjer snaga predstavlja klimav oslonac za ozbiljnu politiku. Iako nekoliko hiljada takvih glasova može donijeti pomjeranja na margini, historijski podaci i uočljivi pad angažmana dijaspore ukazuju na to da se sistemski poraz ne može sanirati naknadnim prebrojavanjem koverti. Dijasporski kapacitet godinama je zapostavljan, a komplikovane birokratske procedure i opće razočarenje u stranačke strukture trajno su smanjili motivaciju bh. državljana u inostranstvu da učestvuju u izbornim procesima.

Ovi izbori moraju poslužiti kao konačno otrježnjenje. Krajnje je vrijeme da se sa praksama površnog sarajevocentričnog političkog djelovanja prekine. Politička zastupljenost u entitetu Republika Srpska ne smije biti predmet kratkovidnog stranačkog mešetarenja, nadmudrivanja i borbe za sitne kompenzacijske mandate. Bez uspostave konsolidovanog, dugoročnog i nadstranačkog državnog projekta koji će obuhvatiti sistemsku podršku povratnicima, unutarstranačku disciplinu i strateško jedinstvo, probosanska politika u RS-u trajno će izgubiti status relevantnog faktora, a posljedice tog gubitka snosit će sama država Bosna i Hercegovina.

Ako već nije kasno.