Hana je očekivala sina, ali je uprkos tome posvetila Merjem Allahovom putu. Allah koristi ovu priliku da u Kur'anu pojasni da je On već znao šta je u materici i da Allah pravi razliku između muškog i ženskog. Ali u ovim ajetima, Allah nam ne govori zašto ili kako se oni razlikuju, već samo da jesu različiti. Međutim, ta razlika ne znači da samo muškarci mogu biti posvećeni Allahu. Hana i Imran su to razumjeli. Znali su da će biti drugačije staviti djevojčicu u hram tokom cijelog njenog života, ali su već donijeli odluku da to učine iz duboke zahvalnosti Allahu što joj je podario dijete. Hana se zaklela i krenula naprijed.

U gradu Nasiri (Nazaretu), iz loze Davuda a.s. i Sulejmana a.s., živio je čovjek po imenu Imran i njegova supruga Hana. Hana je molila Allaha da joj podari dijete i zaklela se da će, ako joj Allah podari dijete, posvetiti njegov život obožavanju Allaha i smjestiti ga u Bejtul-Makdis (Mesdžidul-Aksa), oslobođeno svih ovosvjetskih dužnosti.

I doista, Allah je u njenu matericu stavio dušu koja je veličala Allaha.

„Kada Imranova žena reče: ‘Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo Tebi, pa primi od mene, Jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!’“

„Poslije, pošto rodi, reče: ‘Gospodaru moj, rodila sam žensko’ — a Allah dobro zna šta je rodila — ‘a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjem, i ja nju i porod njen stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.’“ [Sura Ali ‘Imran; 3:35-36]

Hana je očekivala sina, ali je uprkos tome posvetila Merjem Allahovom putu. Allah koristi ovu priliku da u Kur'anu pojasni da je On već znao šta je u materici i da Allah pravi razliku između muškog i ženskog. Ali u ovim ajetima, Allah nam ne govori zašto ili kako se oni razlikuju, već samo da jesu različiti. Međutim, ta razlika ne znači da samo muškarci mogu biti posvećeni Allahu. Hana i Imran su to razumjeli. Znali su da će biti drugačije staviti djevojčicu u hram tokom cijelog njenog života, ali su već donijeli odluku da to učine iz duboke zahvalnosti Allahu što joj je podario dijete. Hana se zaklela i krenula naprijed.

Ispričala je ljudima u Bejtul-Makdisu o svom zavjetu, i mnogi su željeli preuzeti brigu o Merjem, posebno Merjemin dajdže, Zekerijja a.s. U skladu s običajima pravednosti, ljudi su bacali kocku, i Allah je odredio da je odgaja Zekerijja a.s. Odgovarajući na Haninu dovu, Allah je stvorio put da Merjem bude zaklonjena zidinama Bejtul-Makdisa i da uči direktno od Poslanika.

Merjem je imala svoje odaje u Bejtul-Makdisu. To nije bila „ženska strana“ džamije kakvu danas viđamo, do koje se teško dolazi kroz mračnu ulicu, na flekavim tepisima natopljenim sa tri sloja prašine pod prigušenim, treperavim svjetlom. Merjem je imala svoj krevet, svoje knjige, svoj prostor za proučavanje vjerskih tekstova i spominjanje Allaha.

„I Gospodar njen primi je lijepo i učini da lijepo izraste i stavi je pod nadzor Zekerijjaa.“ [Sura Ali ‘Miran, 3:37]

Allah koristi riječ nebat u značenju odgoja, ali ta riječ označava i vegetaciju ili sadnju. Allah se brinuo o njoj kao što se brine o biljkama. Poljoprivrednici oru, poljoprivrednici nadgledaju, ali Allah je Taj Koji naređuje, Allah šalje kišu i Allah omogućava rast. Zekerijja a.s. se brinuo o njoj kako dolikuje, a ljubav dajdže prema sestrični proširila je okruženje ljubavi i odjekujuće zvuke ibadeta.

Nafaka odakle se ne nadate

„Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. ‘O Merjema,’ — pitao bi On — ‘odakle ti ovo?’ A ona bi odgovorila: ‘To je od Allaha, Allah daje kome hoće, bez računa!’“ [Sura Ali ‘Imran, 3:37]

Ušao bi s hranom da joj da, a u uglu njene sobe našao bi voće kojem nije sezona. Svjedoci smo kako Merjem uči poslanika Zekerijjaa a.s. šta znači potpuno povjerenje u Allaha. To znači da nafaka dolazi od Allaha, iz mjesta koja djeluju nemoguće.

„Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih moći nabrojati. — Allah, uistinu, prašta i samilostan je.“ [Sura An-Nahl; 16:18]

Preplavite se najprije činjenicom da ne možete izbrojati nafaku koju vam je Allah već dao, a zatim nastavite moliti. Allah daje bez mjere. Možda vam Allah ne da tačno ono što želite, ali će providjeti i zbrinuti vas. Allaha je stid vratiti vaše ruke prazne.

Tražite od Vladara u trenutku kada je pola svijeta u mraku, ne pokoravajući se Allahu i poričući Allahovo postojanje.

Merjemine riječi odjekuju u grudima Zekerijjaa a.s., starca sa nerotkinjom ženom, i on brzo odgovara na varnicu u svom srcu:

„Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: ‘Gospodaru moj,’ — reče — ‘podari mi od Sebe čestita potomka, jer Ti, uistinu, uslišavaš molbu!’“ [Sura Ali ‘Imran, 3:38]

Allah odgovara na dovu tako što odmah stavlja dušu u matericu Zekerijjaove žene. Sjetite se da je upravo Merjem dala poslaniku Zekerijjanu a.s. ovaj podsjetnik: da moli Allaha, a Allah daje bez mjere; čak i u nemogućem postoji mogućnost. Da čak i u starosti i sa nerotkinjom, Allah može odlučiti da stvori Jahjaa a.s. Merjem je bila katalizator ovog Zekerijjaovog postupka, a zauzvrat, vjekovima uživamo u ovoj dovi: dovi za potomstvo.

Kao vjernica smještena u Bejtul-Makdisu, Merjem nije vezana i zatvorena u zidovima. Ona s vremena na vrijeme napušta džamiju sa punom slobodom da izađe na čist zrak, vidi nebo i osjeti zemlju pod nogama. Trebali bismo se sjetiti da i mi to činimo: napustimo zidove naših betonskih domova, kancelarija, zgrada i džamija. Osjetimo pravu prirodu gledajući u urezanu koru drveća i boju kojom ih je Allah obojio, posmatrajući plavetnilo vode i neba.

Na otvorenom zraku ona podiže šator; neku vrstu zastora da se zaštiti od vjetra i zakloni od ljudi koji putuju zemljom i ulaze u Bejtul-Makdis.

Prilazi joj lijep čovjek.

„I uzela je zastor da se od njih zakloni, a Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorenog čovjeka.“ [Sura Maryam, 19:17]

Ona je slobodna žena. Nije udata ni za koga. Može raditi šta joj je volja. Ali ona je izabrala da se veže za Allahove zakone.

Pa kada joj u susret krene izuzetno zgodan muškarac, ona kaže:

„‘Ja se dižem protiv tebe Svemilosnom, ako se Boga bojiš!’ — uzviknu ona.“ [Sura Maryam, 19:18]

Ona podsjeća tog čovjeka na njegovu odgovornost da se boji Allahove kazne ako joj naudi. Podsjeća ga da bude pobožan, bogobojazan.

To je ono što znači sačuvati sebe. To znači reći muškarcu da se boji Allaha. To znači držati se tog standarda — da je ovo moj prostor i da ne želim dobrodošlicu onima koji nisu dobrodošli u moj prostor.

Prava ljubav

Šejtanska je varka prikazati pobožnost samo kroz namaz, učenje Kur'ana i zikr. Pobožnost nije samo u aktima ibadeta, već u obuhvatanju ibadeta: u stvarnom strahu od Allaha, sposobnosti da se prepozna grijeh i ostane podalje od njega. Pobožan čovjek ne dotiče ono što nema pravo doticati. Pobožan čovjek ne navodi na grijeh ženu koju voli. Pobožan čovjek otvara vrata halala ili ostaje na Allahovim vratima, čekajući odredbu (kader).

Prava ljubav je željeti samo najbolje za nekoga. A grijesi nisu najbolje za nekoga.

Tada lijepi čovjek otkriva da je on zapravo melek Džibril.

„I kada meleki rekoše: ‘O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom učinio, i izabrao te nad ženama svjetova!’“ [Sura Ali ‘Imran, 3:42]

Prije nego što nastavimo, možemo se zapitati zašto Allah šalje ovog meleka u liku muškarca. To može biti da bi iskušao Merjem i njenu pobožnost, a potom da bi nas naučio kako da se ponašamo.

Džibril kaže: „A on reče: ‘Ja sam izaslanik Gospodara tvoga, da ti poklonim dječaka čista!’“

Ona reče: „‘Kako ću imati dječaka’ — reče ona — ‘kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica?!’“ [Sura Maryam, 19:20-21]

Ona pita. Kao inteligentna, racionalna i časna žena, ona se pita o logici toga da nosi dijete. Allah to ne briše iz Kur'ana. Allah ostavlja te riječi, tačno onakve kakve jesu, da bi u ajetu dokazao njenu čednost i da bi nama dokazao da možemo pitati. Možemo biti i vjernici i dalje tražiti odgovore.

„On reče: ‘Tako je!’ Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lako, i učinićemo ga znamenjem ljudima i milošću od Nas. A to je stvar već određena!’“ [Sura Maryam, 19:21]

Ali kada Allah odredi stvar, prestajemo s pitanjima. Idemo naprijed. Oporavljamo se nakon slomljenog srca; oporavljamo se nakon odbijanja sa neke institucije i idemo naprijed. Ne nastavljamo se pitati: ali kako, i ali zašto? Jer jednostavan odgovor glasi: Merjem, bila si odabrana. Pa tako i mi — odabrani smo za teškoću u koju smo uronjeni jer Allah zna da si ti, i samo ti, sposoban/na da to izneseš do kraja.

I Allah kaže: „To je Meni lako“ — da savijem zakone logike. Allahu je lako stvoriti ni iz čega. Allahu je lako učiniti da se srca ljudi oko nas priklone nama . Allahu je lako promijeniti tok našeg akademskog ili karijernog puta čak i kada to djeluje nemoguće. Allahu je lako promijeniti našu situaciju. Nema snage niti moći osim kod Allaha.

„I ona zače i povuče se s njim u daleki kraj.“ [Sura Maryam, 19:22]

Daleki, usamljeni kraj je motiv koji učestalo nalazimo u Siri (životopisu Poslanika) i Kur'anu. Biti sam znači biti s Allahom. Trebali bismo se zapitati koliko često biramo da budemo sami, ne sa ekranom, već s Allahom.

„I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. ‘Kamo sreće da sam prije ovoga umrla i da sam u zaborav pala!’ — uzviknu ona.“ [Sura Maryam, 19:23]

Ponovo znak da je u trenucima agonije bila ljudsko biće kao i svi mi. Slika hvatanja za stablo palme sa trudovima unutra. Fizički bol, činjenica da ovo prolazi sama i misli o tome šta će ljudi kasnije govoriti, spojili su se u ovu jednu emociju.

„‘Ne žalosti se, Gospodar tvoj dao je da ispod tebe poteče potočić. Zatresi stablo palme, posuće po tebi datule svježe.’“ [Sura Maryam, 19:25]

Allah je tješi. Allah joj odvraća pažnju. Allah je podsjeća. Riječi Kur'ana ukazuju na to da potok prije nije bio tu. Da ga je Allah stvorio poput kanala, samo za njenu udobnost. Da joj da tekuću vodu, potok iz kojeg će piti, i hranu za okrepljenje.

Allah joj govori da zatrese stablo, jer čovjek ipak mora truditi se za svoju nafaku. Allah zna da tresenje čvrstog stabla palme ne mora nužno usuti datule. Čovjek zapravo ne može sam zatresti stablo palme. Ali ovaj pokret bi joj olakšao trudnoću. Bilo da je to tada razumjela ili ne, poslušala je i pokorila se.

„‘Pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš koga od ljudi, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Svemilosnom da ću postiti, pa danas ni s kim neću govoriti.”’“ [Sura Maryam, 19:26]

Tokom tog vremena, šutnja se smatrala duhovnim činom, oblikom ibadeta da se šuti od zore do sumraka. Islam kasnije ukida takav oblik ibadeta, ali suština ostaje u pričama o osamljivanju. O odlasku na planinu i razmišljanju o Allahovom stvaranju. Ili noćni tahadžud — drugačija vrsta osamljivanja.

Ona u ovom trenutku ne postavlja Allahu pitanja. Ne govori: „Kako da šutim kada će me mještani optužiti? Zar se ne moram opravdati?“ Ona razumije da je to naredba, čak i ako nema smisla.

Ona ne zna da će Isa a.s. progovoriti u bešici i ne zna šta nosi budućnost. Ne može pobjeći od zajednice iz koje potiče. Zato čuva svoje riječi i pokorava se svom Gospodaru. Ona vjeruje da joj je Svemogući dodijelio ovu sudbinu: da bude jedina žena koja će roditi dijete bez intimnog odnosa. Ona vjeruje da joj je nemoguće stavljeno s razlogom i da će Allah naći izlaz. Dio nje je znao da neće svi ljudi biti uvjereni. Ali njeno povjerenje u Allaha bilo je veće.

Učinila si nešto nečuveno

Zato u vremenima kada smo iskušani stvarima koje ne razumijemo, i kada društvo o nama govori ono što nije istina, sjetite se naše majke Merjem. U ovom trenutku, dugo nakon što je preselila, još uvijek postoje zajednice koje šire laži o njoj — o njenoj priči, njenoj čednosti i njenoj časti. Ali njihove riječi sada ne dopiru do nje, niti će išta od toga biti važno kada stane pred Allaha i bude se dizala na sve više položaje u Džennetu. Ne — ne zato što je njen sin bio Poslanik, već zato što je vjerovala Allahu. Allah joj je stavio nevjerovatno „breme“ za cijeli život, a ona se pokorila, pristala i obožavala Ga s tim povjerenjem. Allah je Onaj Koji daje nafaku, i čak u Svojim iskušenjima, On nam samo otvara put do Dženneta.

„I dođe s njim porodici svojoj, noseći ga. ‘O Merjema,’ — rekoše oni — ‘učinila si nešto nečuveno!

O sestro Harunova, otac tvoj nije bio starac zao, a ni majka tvoja nije bila nevaljalica.’

A ona im na njega pokaza. ‘Kako da govorimo djetetu u bešici?’ — rekoše.“ [Sura Maryam, 19:27-29]

Suočila se sa svojom stvarnošću. Vrijeme je da se i mi suočimo sa svojom.

Merjemina priča sadrži još mnogo toga. Zaboravljamo da je sama odgojila sina. Selo je pomoglo, baš kao što porodice i zajednice pomažu samohranim majkama danas. Ali ona ga jeste sama nosila, dojila, učila da hoda i držala ga u teškim trenucima. Odgojila je Allahovog Poslanika i podnijela sve optužbe i šaputanja, čak i nakon što je njen sin liječio gubavce. Nije se udavala. Olanjala se na Allaha u potpunosti. Preselila je kao djevica, zauvijek čedna.

Na ovoj zemlji postoje žene i muškarci koji iznova čitaju cijeli Kur'an — za sedmicu, mjesec, a posebno u ramazanu. Možemo zamisliti da se sura nazvana po njoj uistinu uči svaki dan, negdje, od strane nekoga na ovoj kugli zemaljskoj. Merjemina priča ostavljena je generacijama da čitaju, razmišljaju i kćerkama daju ime po njoj. Zato za sve žene koje se ne osjećaju voljeno, sjetite se da Merjem nije imala muža da je voli. Imala je Allaha, i to je živa istina.

Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Kada Allah zavoli nekog Svog roba, pozove Džibrila i rekne: ‘Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti.’ Tada ga Džibril zavoli. Zatim Džibril povika stanovnicima nebesa: ‘Allah voli tog i tog, pa ga volite i vi!’ Tada ga zavole stanovnici nebesa (meleki), a potom se njegova omiljenost spusti i na Zemlju.“ [Buhari i Muslim]

Doista, ljudi na Zemlji vole Merjem. Vjernici koji uče suru Merjem, koji razmišljaju o njenoj priči, pa čak i Sljedbenici Knjige koji je poštuju — iako na mnogobožačke načine — vole Merjem. Sljedbenici Knjige, sa svojim kipovima i izobličenim slikama, i dalje tri puta dnevno mole ovo: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus.“