Donk je postao viralan u junu kada je podijelio besplatnu baklavu navijačima Niksa ispred Madison Square Gardena, navodi Entrepreneur. New York Times (NYT) ga je profilirao.

Roy Donk je počeo da prodaje baklavu iz šale.

Onda je turska baklava—ili baa·Kla·Vaah kako je izgovara svojim naglašenim američkim naglaskom—„bukvalno promijenila moj život“, kaže osnivač Good Baklava.

Pet godina kasnije, onaj koji je napustio srednju školu dao je otkaz na dnevnom poslu i otišao “all in”.

Donk je postao viralan u junu kada je podijelio besplatnu baklavu navijačima Niksa ispred Madison Square Gardena, navodi Entrepreneur. New York Times (NYT) ga je profilirao.

Donk je rekao da kompanija nikada nije bila dio plana.

“Dogodilo se kao šala. Desilo se nasumično. Nisam probudio jedno jutro i rekao da ću osnovati kompaniju za baklavu ili ću čak prodavati baklavu”, rekao je on.

“To se dogodilo samo kao šala i u smiješnom okruženju i uspjelo je. Tako da sam nastavio s tim,” rekao je za Türkiye Today u intervjuu.

On je otvoreno govorio o svojoj prošlosti u svom postu na društvenim mrežama, rekavši: “Ja sam bivši narkoman, više od pet godina sam čist i trijezan. Napustio sam srednju školu i pokrenuo sam ovu kompaniju iz šale, a sada mi je šansa za bolji život.”

Baklava je sada njegov posao sa punim radnim vremenom nakon što je dao otkaz na svome poslu i nakon što je ovo radio kao sporedni posao u posljednjih pet godina. Sada je potpuno posvećen poslu s baklavom.

Turska kultura

Sebe je nazvao “rođenim prodavačem” koji bi mogao prodati sve “korisno, smiješno, zanimljivo ili optimalno za pravu cijenu”.

Zatim je dodao: “Ali ja volim da prodajem baklavu.”

Prekretnica je nastupila u Patersonu, u državi New Jersey, gdje je ušao u nešto što je izgledalo kao prodavnica baklave. Do tada je, kako je rekao, mislio da baklava dolazi u jednoj vrsti, “možda u nekoliko različitih oblika”.

“Kada sam prvi put probao tursku baklavu, osjećao sam se kao da sam prešao u novi svijet, glava mi je skoro eksplodirala”, rekao je Donk. “Nikad nisam probao ništa slično sa slojevima tijesta i pistacija. Nikada nisam probao ovakve pistacije.”

Od tada je odlučio da će kompanija prodavati samo tursku baklavu “jer je najbolja na svijetu”.

Donk je rekao da je proveo pet godina u industriji baklava. Rekao je da “nije stručnjak za tursku kulturu”.

Njegov stan priča drugačiju priču.

Tamo visi turska zastava. „Poklonio mi je Turčin“, rekao je.

On je Turke opisao kao ponosan narod sa “najboljim gostoprimstvom na cijelom svetu”.

“Ne znaš dok ne iskusiš, a onda si inspirisan”, rekao je.

Divljenje ide u oba smjera. Donk je rekao da prima poštu turskih obožavatelja, a ljudi mu šalju poruke na Instagramu: “Hej, tako sam ponosan na ono što radite s našim proizvodom. Hvala vam što ste to podijelili sa svijetom.”

“Ljudi su otišli toliko daleko da su rekli da sam uradio ono što Turci nisu mogli, a to je da podijelim proizvod sa svijetom koji nisu Turci”, rekao je Donk. “Ali mislim da to nije nužno istina. Ja samo radim svoju stvar.”

Rekao je da ga je turska vlada, preko Istanbulske asocijacije izvoznika, nedavno pozvala da govori na događaju za turske konditorske proizvode i slatkiše na Američkom sajmu hrane i pića u septembru.

“Kad god odem u Tursku, osjećam se kao da je postavljen kraljevski crveni tepih”, rekao je.

Turske mušterije koje ga uoče na ulici često postavljaju isto pitanje. Donk je rekao da je naučio frazu “Turk musun?” (“Jesi li Turčin?”) jer su ga ljudi stalno pitali.

“Oni nisu sebični. Ne plaše se da drže svoj proizvod, svoju kulturu, svoje recepte unutar sebe. Oni to žele podijeliti”, rekao je.

Rekao je da prodaja hrane druge kulture može dovesti do “stvarno velikih sukoba” u današnjem svijetu, ali ne i sa Turcima.

“Mislim da je 99,9% Turaka koje sam ikada sreo kao, čekaj, prodaješ baklavu. Ti nisi Turčin. F— da. U redu, idi za tim”, rekao je Donk.

Plehovi baklave dolaze iz pekare u Gaziantepu u Turskoj. Donk je rekao da njegova kompanija stavlja bijelu etiketu.

„U stalnoj smo komunikaciji“, rekao je.

Opisao je svoju posjetu pekari u Gaziantepu.

„Znam kako pekara zvuči u pet ujutru, jer sam bio tamo u pet ujutru, kad se svetla pale“, rekao je.

Od 5:00 do 5:30 ujutro, radnici prave tijesto. Onda svi zajedno doručkuju i vraćaju se na posao, rekao je.

“To je ludnica, ali ja jednostavno volim fabrike”, rekao je Donk. “Miris je izvan ovog svijeta. Osjetite miris putera. I kada počne da se peče, osjetite miris peciva, miris pistacija.”

“Ne samo da se to vidi, već i čuje, miriše, tu je”, dodao je.

Rekao je da tokom tih posjeta voli isprobati tursku kuhinju beyran, içli köfte, kebabe i künefe. Posjećuje svog “prijatelja Huseyina u restoranu Cigerci Huseyin. On je moj majstor za kebab.”

“I naravno, pojeo bih brdo baklave”, rekao je.

Donk ima svoj ritual kada jede baklavu.

“Moraš je okrenuti naopako”, rekao je. Dodao je da najbolje ide uz “tursku kafu ili turski čaj”.

“Ovo je turska baklava sa 40 slojeva”, rekao je, napominjući da “osjetiš svaki sloj, zatim pistacije, a na kraju i slatkoću, jer se sav sirup zapravo slije na dno.”

Opisao je to kao “spektar tekstura, od hrskave do mekane, uz note orašastih plodova, lisnatosti i zemljanih tonova”, te kao “iskustvo uživanja u slastici za čistu desetku”.

Njegovo znanje turskog jezika je još uvijek u fazi usavršavanja. Za sebe je rekao da je “zauzet i lijen”, što su, prema njegovim riječima, “dvije loše kombinacije za učenje novog jezika”.

Koristi izraz “afiyet olsun” (prijatno) kada nudi hranu drugima, a “çok güzel” (veoma lijepo/odlično) kada je oduševljen. Njegova omiljena fraza je “uyuşturucu yok”.

“Što znači ‘bez droga’, jer u našoj baklavi nema droga”, rekao je.

Neobična mjesta za prodaju

Donk je naveo Madison Square Garden, tokom utakmica Knicksa, kao najneočekivanije mjesto gdje se služila njegova baklava. Prodavao je svoje proizvode i na plaži u južnoj Kaliforniji, u skladištu u Brooklynu te u Nacionalnom parku Yosemite.

“Volim element iznenađenja i to je zaista temelj našeg poslovanja”, rekao je. “Uvijek sa sobom nosim baklavu.”

Njegova mušterija iz snova je Oprah Winfrey. “To bi bilo urnebesno”, rekao je.

Mjesto koje smatra najgorim za prodaju je festival Burning Man, jer, kako kaže: “Tamo ne postoji klasična ekonomija. Postoji samo ekonomija razmjene.” Objasnio je da bi svi tamo izgledali kao potencijalni kupci, “ali niko zapravo ne bi kupio proizvod.”

Donk planira dijeliti besplatnu baklavu trkačima i gledaocima na njujorškom maratonu 1. novembra. “To je, na neki način, dan iz snova”, rekao je.

Također je viđao nepoznate ljude kako nose majice s natpisom “Good Baklava” na koncertima i na ulici. “Želim to vidjeti svuda”, rekao je.

Donk je imao i poruku za Turke koji nikada nisu čuli za njega.

“Ako naletite na mene, rado ću vam dati besplatan komad ili ponuditi dobru tursku pogodnost ako besplatna opcija nije izvodljiva”, rekao je. “Ali hvala vam što mi dopuštate da prodajem tursku baklavu. Hvala vam što dijelite svoju kulturu sa mnom.”

“Zavjetujem se da ću ono što je podijeljeno sa mnom podijeliti sa svijetom”, dodao je.

Najteži dio je, kaže, tempo rada. Posao se može odvijati brzinom od “hiljadu milja na sat”, a zatim usporiti na pedeset, pri čemu je “teško ponovo ubrzati”.

Rekao je da mu je cilj postići potpunu stabilnost i dosljednost u poslovanju brenda “Good Baklava” te da vjeruje kako je taj cilj nadohvat ruke.

“Osjećam da je to moguće jer imam podršku turskog naroda”, rekao je Donk.

Izvor: Turkiye Today