Obnova banjalučke sahat-kule, finansirana sredstvima turske agencije TIKA, ušla je u novu fazu nakon što je u aprilu ove godine položen kamen temeljac za njenu ponovnu izgradnju. Ovaj projekat ima za cilj potpunu rekonstrukciju najstarijeg objekta ove vrste u Bosni i Hercegovini, čijim će povratkom kompleks oko džamije Ferhadije konačno povratiti svoj autentični historijski i urbanistički izgled

Nakon što je u aprilu ove godine položen kamen temeljac, radovi na obnovi banjalučke sahat-kule ulaze u novu, ključnu fazu. Projekat koji finansira turska agencija TIKA predstavlja ne samo fizičku rekonstrukciju jednog historijskog spomenika, nego i vraćanje ključnog urbanog i kulturnog simbola gradu na Vrbasu. Kompleks oko džamije Ferhadije decenijama je bio vizuelno i funkcionalno nedovršen bez tornja koji je stoljećima diktirao ritam svakodnevnog života.

Sahat-kule predstavljaju specifičan arhitektonski fenomen nastao u osmanskom periodu na prostorima Balkana. Iako su Turci ovu ustanovu preuzeli iz Srednje Evrope, u Bosni i Hercegovini te širom Carstva one su dobile sasvim novu svrhu i prepoznatljivu formu. Bile su to visoke, vitke građevine kvadratne osnovice, zidane od kamena i pokrivene šatorastim krovom, koje po svom vanjskom izgledu podsjećaju na tornjeve romaničkih crkava, ali bez vjerskih simbola.

Primarna potreba za gradnjom sahat-kula ležala je u preciznom određivanju vremena za pet dnevnih muslimanskih molitvi. Usko povezane s institucijom muvekita, stručnjaka koji su se bavili astronomskim mjerenjem vremena, ove građevine su omogućavale da se javno i oglasno objavljuje tačan sat. Dodatno, u vremenima kada su džepni satovi zbog svoje izuzetno visoke cijene bili prava rijetkost dostupna samo najbogatijima, sahat-kule su služile kao jedini pouzdani vremenski orijentir svim građanima i trgovcima u čaršiji.

Objekti su građeni uglavnom u samim centrima čaršija ili u oborima utvrda. Izunutra su uglavnom ostajali neožbukani, sa strmim drvenim stepeništem koje je vodilo do satnog mehanizma i zvona smještenog u samom vrhu, ispod krovnog vijenca. Kroz uske otvore nalik puškarnicama prodirala je skromna svjetlost, dok su gornji prozori, najčešće izvedeni u šiljastom orijentalnom luku, omogućavali da se zvuk zvona daleko čuje. Visine ovih tornjeva varirale su od desetak pa sve do blizu trideset metara, a debljina zidova od tesanog kamena iznosila je između šezdeset centimetara i jednog metra.

Banjalučka sahat-kula zauzima posebno mjesto u ovoj historijskoj priči jer se smatra najstarijom građevinom ove vrste u Bosni i Hercegovini. Izgrađena je u neposrednoj blizini Ferhat-pašine džamije kao dio obimnog vakufa prvog bosanskog beglerbega Ferhad-paše Sokolovića. Iako tačna godina izgradnje nosi određene historijske nedoumice, najčešće se navodi 1587. godina. Ipak, pojedini izvori sugerišu da je Ferhad-paša sahat-kulu zatekao po dolasku u Banjaluku, na šta upućuje i odredba iz njegove vakufname kojom se definiše plata za sajdžiju.

Dodatnu dozu zagonetnosti u priču o banjalučkoj kuli unosi njeno originalno zvono. Na njemu je bio izliven latinski natpis koji svjedoči da ga je u Veneciji izlio poznati majstor Bartol Padovan, uz označenu godinu „MDI“ (1501). Kako je zvono iz 1501. godine završilo na tornju u Banjaluci sagrađenom decenijama kasnije? Historičari se uglavnom slažu da je riječ o ratnom plijenu. Ovo potkrepljuje i stara narodna pjesma o boju iz 1575. godine, u kojoj Ferhad-paša, nakon pobjede nad austrijskim zapovjednikom baronom Herbartom Auerspergom na Kordunu, traži otkup i zahtijeva da mu se sagradi sahat-kula po uzoru na crkveni zvonik. Zvono sa crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj tako je najvjerovatnije preneseno u Banjaluku i postavljeno na novoizgrađeni toranj.

Kroz stoljeća, banjalučka sahat-kula pretrpjela je brojne promjene, oštećenja i pregradnje, što je znatno izmijenilo njen prvobitni izgled. Osnova kule iznosila je 3,20 sa 3,30 metara, sa zidovima debljine oko 70 centimetara. Spolja je izvorno bila zidata precizno tesanom pješčanom sedrom, dok je unutrašnjost bila ispunjena slabijim kamenom. Ulaz su činila skromna lučna vrata sa željeznim krilom.

Tokom Prvog svjetskog rata sa krovnog dijela skinut je olovni pokrov radi vojne upotrebe, pa je postavka zamijenjena šindrom. Kula je prvobitno bila visoka ispod 19 metara, ali je kasnijim nadogradnjama i intervencijama dostigla visinu od preko 20, pa i 24 metra. Kasnije intervencije u gornjim zonama značile su ugradnju fabričke cigle, žbukanje fasade i postavljanje dekorativnih „jabuka“ na sam vrh, čime je toranj s vremenom izgubio autentične orijentalne linije.

Unutar kule u jednom periodu bila je smještena čak i vatrogasna sirena, dok su masivni željezni obručevi opasivali zidove kako bi spriječili njeno urušavanje.

Razorni zemljotres koji je pogodio Banjaluku 1969. godine teško je oštetio i sahat-kulu. Tokom sanacije 1985. i 1986. godine ubačeni su novi slojevi kvalitetnijeg kamena radi stabilizacije. Sam satni mehanizam bio je posebna tema: godinama van funkcije, ponovo je pokrenut u aprilu 1971. godine povodom Dana grada. Za njegovu preciznost i ponovni rad godinama se brinuo banjalučki mehanicar Josip Lenard. Premda je sat tačno pokazivao vrijeme, zvuk starog zvona se u tom periodu više nije čuo.

U maju 1993. godine, zajedno sa kompleksom Ferhadije, sahat-kula je potpuno srušena odlukom tadašnjih srpskih gradskih političkih i vojnih vlasti. Njezinim nestankom prekinut je kontinuitet dug više od četiri stoljeća.

Aktuelni proces obnove pod pokroviteljstvom agencije TIKA postavljen je na strogo naučnim i restauratorskim temeljima. Za potpunu rekonstrukciju kule potrebno je oko 100 metara kubnih kamena. Najvažnija činjenica jeste da je sačuvano i pronađeno čak 50 posto originalnog materijala sa stare kule, koji će prije ponovne ugradnje proći detaljnu provjeru stručnjaka. Osim originalnog kamena, sačuvan je i stari satni mehanizam, što će znatno olakšati autentičnu obnovu.

Vraćanjem sahat-kule na njeno historijsko mjesto, stara vizura Banjaluke, ona sa prepoznatljivih razglednica na kojima minaret Ferhadije i kameni toranj sa satom stoje jedan uz drugog, konačno dobija svoj izvorni i potpun oblik.

FOTOGRAFIJE: FB stranica Banja Luka i njenih 45 džamija