Uoči najavljenih vanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji, odlazak satirične emisije „24 minuta sa Zoranom Kesićem“ na YouTube zbog šutnje nove uprave TV Nova S ogolio je opasne posljedice sumnjivog preuzimanja vodećih nezavisnih medija od strane portugalskog fonda Alpac Capital, povezanog sa političkim centrima moći u Budimpešti i Beogradu

Kada je u junu ove godine ekipa satirične emisije „24 minuta sa Zoranom Kesićem“ stavila svoj potpis na ugovor za trinaestu sezonu, činilo se da je riječ o još jednoj rutinskoj proceduri pred jesenje pokretanje televizijske mašinerije. Međutim, sa druge strane stola uslijedio je tajac. Planirani početak emitiranja, zakazan za septembar, još je bez odgovora jer nema potpisa i garancija novih vlasnika.

Autorski tim, primoran da rješava egzistencijalnu i profesionalnu neizvjesnost, obratio se publici NAJAVOM da će novu sezonu, umjesto subotom uveče na kanalu Nova S, započeti na svom zvaničnom YouTube kanalu. Taj gest odlaska na internet nije samo mučna priča o jednoj izuzetno gledanoj emisiji, najboljoj na ovom prostorima i izuzetno hrabroj ako se zna u kakvoj se državi snima i emitira. To je i simptom dubokog, strukturnog prekomponiranja medijske scene u Srbiji i regionu, izvedenog uoči najavljenih vanrednih parlamentarnih izbora.

Pozadina ove iznenadne medijske tišine leži u kompleksnoj transakciji koja je uzdrmala regionalno tržište. Sredinom maja, objavljeno je da luksemburški fond European Future Media Investments, iza kojeg stoji portugalska investiciona grupa Alpac Capital, ulazi u proces kupovine medijskog segmenta United Group za iznos od oko 30 miliona eura. Ova operacija obuhvatila je kompaniju Adria News Network (ANN), unutar koje su početkom 2026. godine objedinjene informativne i medijske operacije u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Sloveniji. Pod okrilje novog vlasnika tako su formalno prešli televizije N1 i Nova S, novine i portal Nova, sedmičnik Radar, dnevnik Danas, kao i crnogorske Vijesti.

Međutim, profil novog investitora od samog početka izazvao je ozbiljnu zebnju u novinarskim krugovima i među organizacijama civilnog društva. Istraživanja međunarodnih mreža, poput mađarskog portala Direkt36, francuskog Le Mondea i portugalskog Expressa, otkrila su da je Alpac Capital još 2022. godine preuzeo većinski udio u pan-evropskom kanalu Euronews. Ta transakcija izvedena je uz značajnu finansijsku podršku mađarskog državnog kapitala i poslovnih krugova blisko povezanih sa propagandnim aparatom bivšeg premijera Viktora Orbana. Nakon tog preuzimanja, Euronews su zahvatila masovna otpuštanja i primjetna promjena uredničkog kursa.

Dodatnu dimenziju političkog inženjeringa pružaju i direktne personalne veze. Direktor Alpac Capitala, Pedro Vargas David, sin je Marija Davida, dugogodišnjeg Orbanovog savjetnika za koga je i sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić javno potvrdio da s njim neguje prijateljske odnose.

Osim toga, Pedro Vargas David je godinama sjedio u upravi mađarske telekomunikacione kompanije 4iG, bliske budimpeštanskom političkom vrhu. Dok u samoj Mađarskoj novi politički akteri najavljuju revizije i preispitivanje državnih ugovora sklopljenih sa ovom grupacijom, u Srbiji je proces preuzimanja uticaja nad medijima tekao daleko brže od uobičajenih pravnih procedura.

Iako su manjinski vlasnici United Groupa osporili prodaju pred sudovima kao nezakonitu, a regulatorna tijela poput luksemburškog ALIA još uvijek nisu izdala zvanična odobrenja za promjenu kontrole nad kompanijom, Alpac Capital je ubrzao korake na terenu. Krajem augusta, Pedro Vargas David zvanično je upisan kao direktor medija unutar ANN-a, nakon čega su ekspresno smijenjeni dosadašnji direktori izdanja Nova, Danas, Radar i N1. Unutrašnja dopisna obavještenja potvrdila su da su mediji suštinski prešli pod novu upravu, uprkos upozorenjima iz Vlade Luksemburga da sprovođenje promjena bez prethodne saglasnosti regulatora povlači postupke i sankcije.

U takvom ambijentu, gdje se vlasnička struktura mijenja pod okriljem noći i bez rješenih pravnih okvira, administrativna ignorancija prema autorskim timovima postaje političko sredstvo. Odugovlačenje sa potpisivanjem ugovora za emisiju „24 minuta“ nije samo kašnjenje ili nesnalaženje nove uprave u komunikaciji preduzeća i produkcije, već taktički potez neutralizacije.

Ostaviti najgledaniji satirični program bez termina na nacionalno vidljivoj kablovskoj mreži, i to neposredno pred izbornu kampanju, pruža novim vlasnicima mogućnost da izbjegnu direktnu cenzuru, a da istovremeno postignu željeni efekat,  utišavanje kritičkog glasa.

Slučaj Zorana Kesića pokazuje na koji način funkcionira moderni medijski pritisak na Zapadnom Balkanu. Nema više direktnih zabrana, niti vidljivih upada u redakcije; umjesto toga, primjenjuje se strategija proceduralnog iscrpljivanja, promjena upravljačkih struktura i kapitalno preuzimanje pod izgovorom „neutralnog i na činjenicama zasnovanog novinarstva“. Evropska federacija novinara već je izrazila duboku zabrinutost za medijski pluralizam u regionu, naglašavajući da opasnost od urušavanja uređivačke nezavisnosti više nije apstraktna prijetnja, već proces koji se odvija pred očima javnosti.

Prebacivanjem prve epizode nove sezone na YouTube, tim emisije „24 minuta“ napravio je logičan potez. Sa dosadašnjih 600 hiljada pretplatnika, njihov kanal pruža utočište od institucionalne i kapitalističke kontrole, ali istovremeno otvara pitanje dometa nezavisnog novinarstva van tradicionalnih medijskih kanala. Odlazak na internet predstavlja čin spasa, ali i alarmantnu dijagnozu stanja u kojem se nalaze medijske slobode.

Srbija se ponovo nalazi na prekretnici gdje se uoči izbora javni prostor sistematski sužava, a kritičke analize potiskuju na margine digitalnih platformi. Dok novi vlasnici iz Portugala izbjegavaju javne odgovore i drže redakcije u stanju neizvjesnosti, sudbina Kesićeve emisije postaje simbol šire borbe za očuvanje profesionalnog integriteta. Tišina koja je zavladala u odnosima između novog menadžmenta i kreatora 24Minuta nije samo odraz poslovne strategije, to je proračunati fado koji za cilj ima da ušutka sve koji odbijaju da pristanu na diktirane note politike i kapitala.