Rođen u Chicagu u imućnoj porodici Fordovog direktora i bivše manekenke, Williams je odrastao u materijalnom obilju, ali emocionalnoj pustoši. Kao usamljen dječak s prekomjernom težinom, bio je meta nasilnika, a humor mu je postao oklop i jedini način da privuče pažnju zaposlenih roditelja, posebno majke. Komedija za njega nije bila izbor, već mehanizam preživljavanja.
Dvanaest godina nakon tragične smrti, priča o Robinu Williamsu i dalje fascinira. Iza maske komičara i Oscarom nagrađenog glumca skrivala se duboka borba s demonima, ovisnošću i nemilosrdnom bolešću koja mu je sistematski uništavala um.
Manični komičar, saosjećajni psiholog, inspirativni profesor i voljena dadilja. Sve je to bio Robin Williams, genije komedije i drame čiji je život, obilježen vrtoglavim usponima i razornim padovima, tragično okončan na današnji dan 2014. godine.
Rođen u Chicagu u imućnoj porodici Fordovog direktora i bivše manekenke, Williams je odrastao u materijalnom obilju, ali emocionalnoj pustoši. Kao usamljen dječak s prekomjernom težinom, bio je meta nasilnika, a humor mu je postao oklop i jedini način da privuče pažnju zaposlenih roditelja, posebno majke. Komedija za njega nije bila izbor, već mehanizam preživljavanja.
Humor se pretvorio u poziv kada je u srednjoj školi otkrio dramsku sekciju, što ga je odvelo do pune stipendije za prestižni Juilliard. Tamo je, kako se prisjetio njegov prijatelj Christopher Reeve, bio poput “otkačenog balona”, a njegova neobuzdana energija bila je previše za konzervativnu školu. Profesori su mu priznali da ga nemaju čemu naučiti. Vratio se u Kaliforniju i osvojio stand-up scenu svojom munjevitom, improvizacijskom rutinom. Prekretnica se dogodila na audiciji za seriju Happy Days. Kada ga je producent Garry Marshall pozvao da sjedne, Williams je sjeo na glavu. Ulogu vanzemaljca Morka dobio je odmah, a spin-off Mork & Mindy lansirao ga je u zvjezdanu orbitu. Njegov pozdrav “nanoo-nanoo” ušao je u pop-kulturu, a on je preko noći postao globalni fenomen.
Filmska karijera bila je logičan slijed, a Williams je dokazao nevjerovatnu svestranost. Svijet je osvojio kao radijski voditelj Adrian Cronauer u filmu Dobro jutro, Vijetname, ulozi koja mu je donijela prvu nominaciju za Oscara i u kojoj je većinu dijaloga improvizovao. Nominacije su se nastavile za uloge inspirativnog profesora u Društvu mrtvih pjesnika i beskućnika u Kralju ribara. Devedesete su bile vrhunac njegove moći: bio je Petar Pan u Kuki, dao je glas legendarnom duhu u Disneyjevom Aladinu (čime je pokrenuo eru slavnih ličnosti u animiranim filmovima) i nasmijao je generacije kao “Tatica u suknji” (Mrs. Doubtfire). Kruna karijere stigla je 1998. godine kada je za ulogu psihologa Seana Maguirea u Dobrom Willu Huntingu osvojio Oscara za najbolju sporednu mušku ulogu. Nije bježao ni od mračnijih likova, briljirajući kao psihotični fotografski tehničar u filmu Zabranjene fotografije (One Hour Photo).
Ipak, iza kulisa vodio je neprestanu bitku. Nagla slava gurnula ga je u vrtlog droge i alkohola. Godinama se borio s ovisnošću o kokainu, a trijeznosti se okrenuo tek nakon šokantne smrti prijatelja Johna Belushija od predoziranja, pronalazeći spas u biciklizmu. Njegov privatni život bio je jednako turbulentan, obilježen s tri braka, nevjerstvima i finansijski iscrpljujućim razvodima. Nakon godina apstinencije, ponovo je posrnuo 2006. i prijavio se na rehabilitaciju. Činilo se da je napokon pronašao mir s trećom suprugom, umjetnicom Susan Schneider, no najteža bitka tek je bila pred njim.
U posljednjim godinama života, Williamsa je počeo proganjati nevidljivi neprijatelj. Patio je od teške nesanice, iscrpljujućih napada tjeskobe, paranoje i podrhtavanja lijeve ruke – simptoma koje ni on ni ljekari nisu uspijevali povezati. Osjećao je da gubi kontrolu nad vlastitim umom, a supruzi se žalio da želi “samo ponovo pokrenuti svoj mozak”. U maju 2014. dijagnostikovana mu je Parkinsonova bolest, no to nije objašnjavalo kognitivni haos koji je proživljavao. Tokom snimanja filma Noć u muzeju 3 borba je postala nepodnošljiva. Čovjek poznat po munjevitom umu jedva je pamtio tekst, a jedne je večeri, slomljen i u suzama, priznao šminkerki: “Više ne znam kako biti smiješan”.
Svijet je zanijemio kada je 11. augusta 2014. počinio samoubistvo u svom domu. Tek je obdukcija otkrila pravu, zastrašujuću istinu: Williams je bolovao od teškog oblika demencije s Lewyjevim tijelima (LBD), degenerativne bolesti mozga. Patolozi su izjavili da je to bio jedan od najgorih slučajeva koje su ikada vidjeli. “Nije depresija ubila Robina”, objasnila je njegova udovica Susan, opisujući bolest kao “teroristu u mozgu mog supruga”. Njegova smrt, iako tragična, pokrenula je globalni razgovor o mentalnom zdravlju i neurološkim bolestima, ispunivši posthumno njegovu želju koju je povjerio supruzi: “Želim pomoći ljudima da se manje boje.”
