Bivši panamski ministar, advokat i diplomat Jaime Alemán u 72. godini ne usporava. Nakon što je obišao sve priznate države, osvojio oba pola i letio u svemir, sada je posvećen bilježenju vlastitog naslijeđa kroz knjigu, holivudski dokumentarac i novi putnički rekord sa kćerkom

Panamac Jaime Alemán postao je 2020. godine prvi Hispanoamerikanac koji je posjetio sve 193 države članice Ujedinjenih nacija, kao i dvije države posmatrače, Vatikan i Palestinu, te Kosovo i Tajvan. Svoju kopnenu i pomorsku odiseju zaokružio je u pacifičkoj republici Nauru, svega nekoliko dana prije nego što su globalne granice zatvorene zbog pandemije.

Njegov istraživački duh tu nije stao. Tokom 2024. godine osvojio je Sjeverni i Južni pol, a 31. maja 2025. poletio je u misiji NS-32 kompanije Blue Origin. Probivši Kármánovu liniju, Alemán je postao prvi čovjek u historiji koji je spojio sve zemlje svijeta, oba pola i svemir.

„Kada sam se vratio iz svemira, pomislio sam: ‘Kakvo ludilo, ja sam prvi čovjek koji je ovo postigao, i to još Latinoamerikanac. Mali Panamac iz zemlje od četiri miliona stanovnika, sa svojim malim pasošem'“, prisjeća se Alemán sa suzama u očima.

Njegova biografija obuhvata i ključne političke trenutke. Kao ministar vlade i pravde Paname potpisao je dekret kojim je smijenjen general Manuel Antonio Noriega. Nakon toga služio je i kao ambasador Paname u Sjedinjenim Američkim Državama. Danas diplomatiju mijenja pisanjem i produkcijom; objavio je knjigu “Grand slam de viajes”, sa holivudskim producentom radi na dokumentarnom filmu o svom životu, a priprema se i za novi poduhvat, da sa kćerkom postane prvi par oca i kćerke koji je zajedno obišao sve zemlje svijeta.

Alemánov poriv za istraživanjem nepoznatog datira iz najranijeg djetinjstva, u vremenu kada su geografske širine bile dostupne samo kroz tekst i maštu. „Rođen sam 1953. godine i tada je postojala samo Enciklopedija Britanika. Nije bilo fotografija, ničega, samo mašta koja te tjera da se zapitaš šta se nalazi iza tih slova. Kasnije su se pojavili albumi sa sličicama, a ja sam bio opsjednut Visećim vrtovima iz Babilona. Nevjerovatno je kako se ta strast završila, posjetio sam to mjesto u Iraku, iako vrtovi više ne postoje. Ta me strast odvela do toga da uradim ono što nijedan čovjek prije mene nije“, objašnjava Alemán.

Prvo veliko putovanje doživio je sa 11 godina, kada mu je otac imenovan za pregovarača o novim ugovorima o Panamskom kanalu u Washingtonu. Odlazak na Nijagarine vodopade sa dadiljom probudio je u njemu duboku fascinaciju prirodom. Kasnije, tokom studija u Evropi, vikende je koristio za istraživanje kontinenta, prelazeći i tadašnju Željeznu zavjesu kroz Istočnu Njemačku, Poljsku i Sovjetski Savez.

Prekretnica se dogodila na trećoj godini fakulteta, kada se prijavio na program Semester at Sea i proveo pet mjeseci ploveći oko svijeta.

„To je bio transformativni trenutak. Sjećanja nikada ne blijede; dok govorim o tome, idu mi suze. Bili smo na brodu u pet ujutro, ulazili u zaljev i dok je sunce izlazilo iznad St stone planine u Cape Townu, pomislio sam: ‘Ne mogu vjerovati kakvu sreću imam što sam ovdje.’ Iz Južne Afrike otišli smo u Keniju, pa autom u Tanzaniju, zatim u Šri Lanku, Indiju, Maleziju, Singapur, Kinu, Filipine, Tajvan i Havaje. To je bila nezasitna žeđ koja me i danas drži.“

Ključni podstrek za kompletiranje liste svih zemalja dala mu je supruga 2015. godine tokom njene diplomatske službe u Parizu, podsjetivši ga da sa 120 posjećenih zemalja i diplomatskim pasošem ima idealnu priliku za konačni poduhvat. Najteži dio puta predstavljale su strogo zatvorene i nestabilne države, do kojih je došao zahvaljujući neočekivanom susretu u pustinji Turkmenistana 2017. godine.

„Bio sam sa kćerkom na plinskom krateru Darvaza kada mi je rekla da je u blizini Simon Cockerell, vodeći stručnjak za putovanja u Sjevernu Koreju. Prišao sam mu, a on mi je rekao: ‘Ne brini, ja ću te odvesti.’ Nakon Sjeverne Koreje, otvorio mi je vrata za Jemen, Somaliju, Afganistan i Irak.“

Među svim meridijanima koje je prešao, jedno mjesto za njega ima poseban, gotovo sakralni status. „Tanzanija je vjerovatno moja omiljena zemlja na svijetu. Ima Zanzibar i spektakularno more, Kilimandžaro usred Afrike, ravnice Arushe prepune slonova i krater Ngorongoro. Često kažem da je Tanzanija mjesto gdje je Bog stvorio svijet. Uz to, Serengeti i Jezero Viktorija, te ljudi koji su veseli, optimistični i puni života.“

Pogled na Zemlju iz svemira dodao je novu dimenziju njegovom razumijevanju postojanja i ljudske uloge u kosmosu.

„U svemiru te očara ta tmina i dubina. Osjećaš se kao mali mrav, potpuno beznačajan. Ali u ta četiri minuta gore, razmišljaš o onome što slijedi: gdje se u tom beskraju nalazi neki kutak u kojem postoji neki oblik života? Jer sigurno ga ima, to je samo pitanje vremena. Svojim unucima govorim da ja vjerovatno neću doživjeti put na Mjesec ili Mars, iako bih dao sve za to, ali se nadam da će neko od njih odnijeti moje snove u beskraj.“

I pored ogromnog kontrasta između najbogatijih i najsiromašnijih društava koje je posjetio, Alemán zaključuje da su osnovne ljudske potrebe identične na svim geografskim širinama.

„Na kraju, svi smo isti. Svi ljudi na svijetu teže istim stvarima: krovu nad glavom, hrani i vodi, dobrom obrazovanju, dostojanstvenom poslu, zdravlju i sigurnosti. Loše vlade, loša politika i korupcija čine da je to u većini zemalja nedostižno. S druge strane, postoje tri elementa koja postoje svuda i koja nas spajaju, to su muzika, religija ili duhovnost, i sport.“

IZVOR: Bosna.hr, El Pais