Bliskoistočna kriza dobija nepredvidiv epilog dok Izrael ostaje u stanju povišene borbene gotovosti zbog mogućnosti da ga Iran uvrsti među primarne mete u eskalirajućem sukobu sa Sjedinjenim Američkim Državama oko Hormuškog tjesnaca
Iako zvanični Teheran za sada ne lansira balističke projektile direktno na izraelsku teritoriju, dvije strane razmjenjuju oštra upozorenja. Premijer Benjamin Netanyahu poručio je iranskim liderima da ne računaju na zatišje ukoliko dođe do napada, najavljujući znatno silovitiji vojni odgovor od svih dosadašnjih. Dok drži oči uprte u Teheran, izraelski lider istovremeno mora navigirati kroz unutrašnja politička previranja izazvana raspuštanjem 25. Kneseta i raspisivanjem prijevremenih izbora za oktobar.
U pozadini izraelske uzdržanosti leži duboko nezadovoljstvo kalkulacijama Bijele kuće. Američki predsjednik Donald Trump, uprkos podizanju vojnih uloga, nastoji zadržati sukob u strogo kontroliranim okvirima, ograničavajući se na selektivne udare protiv iranskih snaga koje ugrožavaju plovidbu u tjesnacu. Ovakva strategija izolovala je Tel Aviv iz operacija, ostavljajući ga izvan okvira sukoba koji je počeo krajem februara.
Unutar izraelskih vojnih krugova raste uvjerenje da dio tamošnjeg establišmenta zapravo priželjkuje iransku grešku u vidu direktnog napada, što bi zrakoplovstvu dalo legitiman povod za obnavljanje ofanzive unutar samog Irana. To je postalo posebno izraženo nakon što je Trump početkom juna izričito zahtijevao od Netanyahua da ne odgovara na iranske raketne napade koji su uslijedili nakon bombardiranja ciljeva Hezbollaha u Bejrutu.
Izraelska vojska za sada ograničava svoje djelovanje na pripravnost protivzračnih baterija i borbene avijacije, svjesna da se uloga posmatrača u sekundi može pretvoriti u ulogu aktivnog učesnika. Teheran je već uputio jasne signale da će odmazdu proširiti na druge frontove ukoliko Vašington nastavi i proširi kampanju bombardovanja na iransku civilnu i energetsku infrastrukturu, što je Trump najavio kao kaznenu mjeru ako se Islamska Republika ne vrati pregovorima.
Cik-cak strategija Bijele kuće i sve veće Trumpovo nestrpljenje prema Netanyahuu predstavljaju ozbiljan izazov za veterana izraelske politike. Netanyahu balansira između javnog hvalisanja bliskim vezama s američkim predsjednikom i povremenih, kontroliranih kritika kako bi domaćoj desnici pokazao državnički integritet. Međutim, unutar samog Izraela došlo je do dramatičnog urušavanja Trumpovog kulta ličnosti, prvenstveno zbog Memoranduma o razumijevanju koji je njegova administracija potpisala iranskim režimom.
Trump je u očima izraelske javnosti preko noći prešao put od najvećeg historijskog prijatelja, koji je premjestio ambasadu u Jerusalim, Inicirao Abrahamove sporazume i pritiskao primirje radi povratka talaca iz Gaze, do političara koji se grubo miješa u unutrašnja pitanja zemlje i koji je, prema ocjeni lokalnih analitičara, kapitulirao pred Iranom. Potpisani sporazum u Izraelu se doživljava kao čista strateška pobjeda Teherana, jer je omogućio ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca bez ikakvih ustupaka Irana po pitanju njegovog nuklearnog programa, balističkih raketa ili finansiranja grupa poput Hezbollaha, Hamasa i Huta.
Dodatni gnjev unutar Netanyahuove vlade izazvala je Trumpova odluka da nametne ograničeni prekid vatre u Libanu kako bi sačuvao pregovore s Iranom. Za Tel Aviv to predstavlja prelazak crvene linije koji onemogućava udare na ključna uporišta Hezbollaha u Bejrutu. Izraelsko javno mnijenje reflektuje ovaj radikalni zaokret: dok je prije pola godine 72 procenta Izraelaca smatralo Trumpa najprijateljskijim američkim predsjednikom u istoriji, taj procenat je sada pao na 54 odsto, dok ankete Kanala 12 pokazuju da čak 42 procenta građana smatra da je Trump trenutno loš za bezbjednost Izraela.
Osim geopolitičkih ustupaka Iranu, izraelsku javnost iritira i Trumpovo zbližavanje s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, kojem se otvara put za kupovinu naprednih borbenih aviona F-35, što u Tel Avivu izaziva ozbiljnu zabrinutost. Ulje na vatru dolilo je i nezapamćeno uplitanje Bijele kuće u unutrašnji pravosudni sistem, kroz javne pritiske i uvrede upućene predsjedniku Isaacu Herzogu sa zahtjevom da pomiluje Netanyahua u procesima za korupciju.
Trumpove izjave da Izrael ne bi postojao bez američke komande, praćene opaskom da sa Netanyahuom ima odnos u kojem se tačno zna “ko je šef”, unijele su duboku nelagodu u desničarsku koaliciju. Ipak, za razliku od 2015. godine, kada je Netanyahu otvoreno prkosio Baracku Obami držeći govor u američkom Kongresu protiv nuklearnog sporazuma, naspram nepredvidivog Trumpa i sve oštrijeg potpredsjednika JD Vancea, izraelski premijer primoran je djelovati s ekstremnim oprezom. Dok Netanyahu bira diplomatske i tihe odgovore kako ne bi potpuno zatvorio vrata Bijele kuće, unutar njemu sklonih medija, poput Kanala 14, euforiju zbog Trumpove izborne pobjede zamijenile su otvorene uvrede, gdje se američka administracija nakon sporazuma s Iranom otvoreno naziva gubitničkom.
