Zbog heroja proboja koji su poginuli, poput komandanata Ejuba Golića ili Ibre Dudića, ali i heroja proboja koji su preživjeli danas se obilježava ovaj datum. Da se ne zaboravi njihova žrtva i njihovi podvizi.
Bili su gladni, umorni i bosi. Tri noći, možda i više bez sna. Sa ranama na nogama od pješačenja teškim šumvitim, stjenovitim terenom. Stalno izloženi vatri srpke vojske i policije. Pravili su im zasjede, bacali otrove, ubacivali diverzante. Prelazeći trasu dugu 110 kilometara bili su izloženi bjesomučnim granatiranjima i pucnjavi.
”Potezima kamikaza napali su naše položaje, oruđa i tehniku. Bilo je primjera nasrtanja na tenkove, naskakanja na tenkove i samohotke. Upornim pritiskom uspjeli su ovladati sa naša tri rova”, napisat će ratni zločinac Vinko Pandurević u svom izvještaju Drinskom korpusu.
Bio je to 16. juli 1995. godine i oko 7.000 srebreničkih Bošnjaka probijalo se u rejonu Baljkovice na slobodnu teritoriju. Stotinu ih je, piše kasnije osuđeni ratni zločinac Vinko Pandurević, bilo naoružano. Ostali su bili bez oružja. Svojim su tijelima oslobodili koridor kroz koji je veća grupa uspjela izaći iz obruča. Osam i po hiljada onih koji su krenuli iz Srebrenice nije prošlo. Oni koji su se predali, strijeljani su.
Zato će se danas u Nezuku kod Sapne u organizaciji Udruženja “Preživjeli genocida 11. jula 1995. godine“ obilježiti će 16. juli, godišnjica proboja pripadnika 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Za većinu njih 16. juli je dan ponovnog rođenja, dan svjetlosti, dan slobode…
Zbog heroja proboja koji su poginuli, poput komandanata Ejuba Golića ili Ibre Dudića, ali i heroja proboja koji su preživjeli danas se obilježava ovaj datum. Da se ne zaboravi njihova žrtva i njihovi podvizi.
Područje Srednjeg Podrinja je bilo izloženo najžešćoj agresiji tadašnje Vojske SR Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore. I druga područja su bila izložena agresiji vojske susjedne države, ali nigdje kao na području Srednjeg Podrinja. Postavlja se pitanje zbog čega je Srebrenica tako skupo platila cijenu?
Na osnovu istraživanja koje neumorno radi, autor brojnih dokumentarnih filmova o Srebrenici Avdo Husejnović daje odgovor na ovo pitanje: “Moj odgovor je zbog vojničkih poraza koje je 28. divizija Armije RBiH nanosila srpskoj vojsci. Kroz historiju se ponavlja da se srpska vojska nakon vojničkih poraza sveti civilima. Vladaju i narativi kako je Vojska RS Srebrenicu zauzela sa neznatnim brojem vojske. To nije tačno jer je komisija Vlade RS 2004. godine u izvještaju navela kako je u julu 1995. godine na području Srebrenice bilo angažovano 25.000 vojnika. Akcija ‘Krivaja ‘95’ je mjesecima planirana, a velikosrpska propaganda pokušava amnestirati određene komandante kao, primjerice, tadašnjeg pukovnika, danas generala Vinka Pandurevića. Koliko je on imao intervjua i koliko je puta ponovio da je tobože otvorio koridor za učesnike kolone. Kada je takav ‘humanista’ postavlja se pitanje zašto je u njegovoj zoni odgovornosti najviše grobnica, najviše ubijenih itd. Upravo o tim stvarima moramo govoriti“.
Preživjeli iz kolone smrti i ove godine će se vratiti na mjesto proboja i progovoriti o bolnim uspomenama koje nose sa sobom.
