U HDD galeriji 3. jula otvara se izložba “Andrija Maurović: Plakati, reklame, naslovnice 1921–1979”, koja prvi put na jednom mjestu sažima bogat i dosad manje istražen opus najslavnijeg hrvatskog strip-autora u oblasti grafičkog dizajna i ilustracije. Tim povodom prisjetili smo se i njegovog života. Naime, iza legendarnog crteža Starog Mačka krio se boem koji je nemilice trošio bogatstvo, radikalni asketa koji je prkosio medicini, politički prevrtljivac i umjetnik opsjednut erotikom i apokalipsom

Izložba “Andrija Maurović: Plakati, reklame, naslovnice 1921–1979”, koja prvi put na jednom mjestu sažima bogat i dosad manje istražen opus najslavnijeg hrvatskog strip-autora u oblasti grafičkog dizajna i ilustracije, bit će otvorena u petak, 3. jula, u HDD galeriji.

Izložba obuhvata Maurovićeve filmske, turističke, sportske i propagandne plakate, naslovnice knjiga, časopisa i strip-izdanja, razglednice, kalendare te druge štampane materijale nastale između 1921. i 1979. godine.

Autor izložbe, filmski publicista i historičar stripa Veljko Krulčić, ističe da je riječ o dosad zanemarenom segmentu stvaralaštva umjetnika čiji su stripovi obilježili hrvatsku i jugoslavensku kulturu, dok je njegov doprinos grafičkom dizajnu ostao manje poznat.

“U skladu s tehničkim mogućnostima galerije, na izložbi prikazujemo presjek tog opusa, od kojeg većina eksponata dosad nije bila javno predstavljena, već je sakupljala prašinu u novinskim kompletima, kolekcijama zaljubljenika ili u arhivima”, navodi kustos.

Izložba donosi i jedan od najpoznatijih plakata hrvatskog dizajna, “Visitez la Yougoslavie” iz 1952. godine, kao i filmske plakate (“Petar Veliki”, “Šolaja” itd.), ideološke plakate, industrijsko-trgovačke reklame (Gavrilović, Orion, Badel), turističke materijale te naslovnice brojnih novina, časopisa i knjiga iz različitih perioda Maurovićevog djelovanja.

Krulčić ocjenjuje da se Maurović, zahvaljujući širini i raznolikosti svog opusa, može posmatrati i kao “vizuelni hroničar naše zemlje” te ga poredi s američkim ilustratorom Normanom Rockwellom.

“Izložba ‘Andrija Maurović: plakati, reklame, naslovnice 1921–1979’, osim što ukazuje na neke od vrhunskih dijelova umjetnikovog grafičkog opusa i predstavlja ih, u svakom je slučaju, nadam se, podsticaj za dalja istraživanja”, rekao je Krulčić.

Andrija Maurović završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, a umjetnošću se bavio od gimnazijskih dana. Svoju prvu samostalnu izložbu imao je s nepunih 19 godina u Dubrovniku.

Njegova prva novinska naslovnica objavljena je u lokalnom humorističkom listu “Jež” u ljeto 1921. godine, dok je svoju posljednju likovnu “premijeru” u javnosti imao 1979, kada je ilustrovao plakat za pozorišnu predstavu “Život na javnoj dražbi”, koja je izvedena u zagrebačkom Teatru &TD.

U zlatno doba svog stvaralaštva, tokom tridesetih godina prošlog vijeka, Andrija Maurović bio je ne samo umjetnički već i finansijski div. Zarađivao je, kako kažu legende, dovoljno da je svakog mjeseca mogao kupiti kuću. No, umjesto u nekretnine, taj novac je ulagao u život bez granica. Njegov stan bio je epicentar zagrebačkog boemskog života, mjesto gdje su se svakodnevno održavale raskošne gozbe, a alkohol je tekao u potocima.

Sam je priznavao da je živio razvratno, a svjedočanstva govore o neobuzdanim zabavama s “prijateljicama noći” koje su trajale do zore. Njegova dnevna rutina navodno je uključivala dvije kutije cigareta i litre vina i rakije. Bio je to život na ivici, hedonizam bez kočnica koji ga je na kraju doveo do potpunog fizičkog i psihičkog sloma, kada su mu ljekari prognozirali još samo nekoliko mjeseci života ako nastavi istim tempom. Taj trenutak bio je prekretnica koja ga je odvela u potpunu suprotnost.

Suočen sa smrtnom presudom, Maurović je izveo jedan od najradikalnijih preokreta zabilježenih u biografijama umjetnika. Preko noći je odbacio alkohol, cigarete i raskalašen život te postao strogi vegetarijanac i asketa. Njegova nova svakodnevica bila je ispunjena bizarnim ritualima za očuvanje zdravlja. Živio je bez struje i tekuće vode, kupao se u kadi s otvorenim cijevima, tijelo natapao naftom i masirao stopala oklagijom za tijesto. Njegov vegetarijanizam svodio se na podgrijavanje istog, zagorjelog lonca graha bezbroj puta. Živio je prema ritmu prirode, lijegao s kokošima i budio se s pijetlovima, u potpunoj izolaciji od svijeta koji je nekada osvajao svojim šarmom i novcem. Taj asketski život, koji je trajao decenijama, bio je njegov prkos smrti i društvenim konvencijama, jednako ekstreman kao i boemski pakao koji mu je prethodio.

Njegov životni put bio je obilježen i političkim kontroverzama i ideološkim lutanjima. Iako je u mladosti naginjao ljevici, tokom Drugog svjetskog rata, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, crtao je stripove s nacionalnom tematikom poput “Seobe Hrvata” i “Tomislava” za “Zabavnik”. Iako se navodi da u tim djelima nije bilo direktne ustaške ideologije, sama saradnja u tom periodu ostaje predmet rasprava. Međutim, u septembru 1944. godine, osjetivši promjenu vjetrova, Maurović čini još jedan nagli zaokret i priključuje se partizanima. Za propagandne odjele na oslobođenoj teritoriji crtao je karikature i dokumentovao ratne prizore. Nakon rata dizajnirao je niz upečatljivih socrealističkih plakata. Taj brzi prelaz s jedne strane na drugu svjedoči o njegovoj kompleksnoj, a možda i oportunističkoj prirodi, ali i o čovjeku koji se nije uklapao ni u jedan kalup.

Jedan od najintrigantnijih aspekata njegovog opusa, dugo skrivan od šire javnosti, bila je njegova opsesija erotskim i pornografskim motivima. U kasnijim godinama gotovo je u potpunosti napustio mainstream strip i posvetio se slikarstvu s biblijskim, apokaliptičnim i eksplicitno erotskim scenama. Radovi su mu često bili izlagani odvojeno, iza crnih zavjesa, poput onih na izložbi koja je istraživala njegov rad, gdje su pornografski sadržaji bili dostupni samo punoljetnima. Bio je otvoreni protivnik lažnog morala i klerikalizma, a kroz svoje slike, kako je sam govorio, rugao se braku, porodici i crkvi, smatrajući svoje prikaze potpuno oslobođenih žena filozofijom života. Ta mračna, provokativna i necenzurisana strana njegovog stvaralaštva otkriva umjetnika koji je do samog kraja pomicao granice, ostajući vječni buntovnik i genije čiji je život bio umjetničko djelo za sebe.

Izložba u HDD galeriji ostaje otvorena do 17. jula.

Izvor: Večernji