Robert Prosinečki, nogometni trener i jedan od najvećih hrvatskih nogometaša, rođen je 1969. u Njemačkoj. Nogometnu karijeru započeo je s pet godina u klubu FC Stuttgart Kickers. Godine 1979. dolazi s obitelji u Zagreb, u Dinamo, čijim je članom bio do 1987. S juniorskom reprezentacijom Jugoslavije osvojio je Svjetsko nogometno prvenstvo u Čileu 1987. godine, na kojemu je proglašen najboljim igračem. S beogradskom Crvenom zvezdom osvojio je 1991. Kup europskih prvaka, preteču današnje Lige prvaka. Za reprezentaciju Hrvatske odigrao je 49 utakmica i postigao 10 pogodaka, a za Jugoslaviju 15 utakmica uz 5 postignutih golova. S Hrvatskom je na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. osvojio broncu. Trenersku karijeru započeo je 2006., kao pomoćni trener hrvatske nogometne reprezentacije, nakon čega 2010. preuzima Crvenu zvezdu, što mu je bio i prvi samostalni trenerski posao. Bio je selektro nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine 2018-2019. Sportski novinar Dražen Krušelj objavio je nedavno knjigu “Robert Prosinečki: Veliki Žuti”. Knjigu je objavila naklada Edicije Božičević.

Pljesak koji je odzvanjao odmah nakon pozdravne riječi rekao je sve. Dug, glasan, gotovo zaglušujući. Od srca za Velikog Žutog. Odnosno, kako je rekla domaćica Jasna Kovačević: Najvećeg Žutog.

“Nikad nisam vidio ovako punu Knjižnicu i čitaonicu Bogdana Ogrizovića”, naglasio je Josip Ivanović, vlasnik Edicije Božičević, dok su u krcatoj knjižnici zrak hvatali brojni članovi obitelji i prijatelji Roberta Prosinečkog, ali i ljudi iz nogometa, među kojima Zvonimir Boban, Silvio Marić, Zorislav Srebrić, Fabijan Komljenović…, ali i iz ostalih sportova, poput bivšeg slavnog cibosa Svena Ušića.

A knjiga? Prvi je val primjeraka razgrabljen i prije nego što je promocija počela, pa su morali po novi kontingent. I to je reklo dovoljno o tome koliko je to djelo izazvalo zanimanje.

“Veliki Žuti” jednostavan je naziv biografije ponajvećeg nogometaša u povijesti s ovih prostora i ponajboljeg igrača svoje ere ‘80-ih i ‘90-ih, čovjeka koji je bio europski prvak s Crvenom zvezdom, najbolji mladi igrač svijeta, koji je igrao za Real i Barcelonu, čovjeka koji je na svjetskim prvenstvima zabio golove za dvije reprezentacije, Jugoslavije 1990. i Hrvatske 1998., i čiji je put obilježio Dinamo, gdje je stupio na seniorsku scenu, pa izazvao euforiju i doveo Ligu prvaka kad se vratio.

“Idući ugovor koji će Robi potpisati bit će s Ministarstvom kulture, zbog ljubavi prema knjizi”, našalio se autor Dražen Krušelj, naš nagrađivani novinar, pa pojasnio kako je počela priča: “Čudilo me da takav igrač nema biografiju i nagovorio sam ga”.

A Prosinečki je dodao: “Nagovorio me, iako nisam na početku htio. Imao sam turbulentnu karijeru i život, ali ovo je sve emotivno i da me se ovoliko hvali, nije bilo potrebno”.

Pušačka soba u Dinamu

A onda su na red došle anegdote. Kojih u knjizi ima mnoštvo, ali jednu je Prosinečki sačuvao i za promociju. Onu vezanu za pojavu takozvane pušačke sobe u Dinamu.

“Ovo ne piše u knjizi”, pomalo je nesigurno rekao, priznavši da još nije pročitao cijelu, pa ispričao:

“Igrali smo u Bjelovaru, Đalma Marković bio je trener i otišao je postaviti one kapice za zagrijavanje, a ja sam to iskoristio da zapalim još jednu cigaretu. Ali kako sam bio u kopačkama s kramponima, na pločicama u svlačionici, kad se trener vratio, nisam je mogao ugasiti, nagaziti. I onda sam stajao, a ispod mene se dimilo. Kad sam se vratio u Maksimir, kod oružara je bila jedna soba koju sam pretvorio u prostoriju u koju bih išao zapaliti. Nikad se nisam skrivao, ali onda krenu i priče da sam pušio u poluvremenu, za vrijeme utakmice…”

Dok je igrao u engleskom Portsmouthu, Posinečki je također bio poznat po svojoj strasti za cigaretama, o čemu svjedoči klupski ekonom Kev McCormack. Prvi put kada mu je Prosinečki žustro utrčao u kabinu, McCormack se uspaničio. “Kev, Kev, vatra, vatra… Gdje, kako, odmah sam skočio, ali pokazalo se da je samo tražio upaljač za cigaretu. Zbog njega sam uvijek u džepu imao crveni Marlboro”.

Potom je Zvonimir Boban, koji je u svojoj kolumni za Prosinečkog rekao da je sa 13 godina bio kompletan nogometaš, nakratko uzeo i mikrofon: “Ne možeš ga ne voljeti. Trošio se uvijek maksimalno da u ljubavi odradi sve što je nogometno znao. Igrao je nogomet prepun ljubavi, romantike, boemštine i ozbiljnosti. Jer ne bi to sve napravio da nije bio ozbiljan”.

Mardonin izbor

U jednom je razgovoru Diego Maradona naveo Prosinečkog među 25 najboljih igrača protiv kojih je igrao. Žuti takvu listu ipak nije mogao složiti.

“Imao sam puno baš ozbiljnih igrača u karijeri jer igrao sam u najboljim klubovima. Mogao bih nabrajati do sutra. Jedan je ovdje među nama (Boban, nap. a.), s njim sam odrastao, pa Savićević u Zvezdi, pa neki tamo Figo, Hierro…”, kazao je Prosinečki.

Dobar dio života i karijere obilježio mu je Ćiro Blažević. I najviše je anegdota vezano uz njega, pa se tako sjetio scene kad bi Ćiro kao izbornik išao u kontrolu igrača po sobama, ali u sobi u kojoj su bili Prosinečki i Slaven Bilić zapravo je došao po cigarete, pa bi ih tražio po njihovim torbama i ormarima u noćnim satima, dok su se njih dvojica pretvarali da spavaju.

“Dolazio je u sobu i mažnjavao je, znao je gdje treba doći”, rekao je.

Ključni detalj iz biografije Roberta Prosinečkog bio je njegov prelazak iz Dinama u Crvenu zvezdu. Cijelu stvar zakuhao je upravo Ćiro Blažević, koji je nagovorio Prosinečkog da potpiše stipendijski ugovor s Dinamom, šest mjeseci prije nego što je postao punoljetan, obećavši mu nastup na utakmici sa sarajevskim Željezničarom iako je Robertov otac Đuro, svjestan sinovljeva talenta, insistirao na profesionalnom ugovoru.”Premda dinamovac do kosti, purger s dna kace, otac Đuro nije htio sina pretvoriti u nadničara koji će ozbiljan nogomet igrati za sitniš”, piše Krušelj. Dan nakon potpisa stipendijskog ugovora Prosinečki je nagrađen mjestom startera i dresom s brojem 10 u utakmici sa Željezničarom. Započeo je utakmicu umjesto Marka Mlinarića koji je odsluživao kaznu žutih kartona. Dinamo je pobijedio 2-1, a Prosinečki je u 38. minuti meča s vrha šesnaesterca felš udarcem svladao iskusnog vratara Slobodana Janjuša.

“Na stadionu je, prisjeća se, bila cijela obitelj i pola Hrvatskog zagorja, lijepa atmosfera, dvadesetak tisuća gledatelja. Spektakularnim prvijencem golobradi je tinejdžer začinio generalno odličnu predstavu…” Nakon što je iz medija saznao za stipendijski ugovor, Đuro Prosinečki je uz pomoć odvjetnika poništio ugovor, jer je Ćiro Blažević privolio na potpis maloljetnu osobu dok u njezinoj blizini nije bilo roditelja ili skrbnika. Ugovor je do kraja tjedna proglašen ništavnim, a Prosinečki se nekoliko dana kasnije za kaznu “probudio s trenerovom etiketom antitalenta na leđima”. Bijesni Ćiro nije mogao podnijeti poraz, odatle potječe i ona čuvena izjava: Pojest ću svoju trenersku diplomu ako Prosinečki ikad postane igrač. “U sljedećem kolu Dinamo je gostovao u Osijeku, a za mladog veznjaka nije bilo mjesta ni u autobusu”, piše Krušelj. Ćiro Blažević se na kraju ispričao za učinjenu pogrešku, što je i logično jer u nekom trenutku i posljednjem je laiku bilo jasno da je Prosinečki veličanstven nogometaš, umjetnik ove igre.

Prosinečki je u Beograd, gdje je ubrzo potpisao profesionalni ugovor, stigao u pravom trenutku jer je ambiciozno vodstvo Crvene zvezde, trener Velibor Vasović i menadžeri Dragan Džajić i Vladimir Cvetković, gradilo klub za najveće pothvate na europskoj sceni.

Uslijedilo je juniorsko Svjetsko prvenstvo u Čileu, na kojem je Prosinečki proglašen najboljim igračem, odmah ispred Zvonimira Bobana. Čak četvorica članova ove reprezentacije u nekom će trenutku svojih karijera završiti u madridskom Realu: Prosinečki, Davor Šuker, Predrag Mijatović i Robert Jarni, dok je Zvonimir Boban svoje najbolje nogometne godine proveo u moćnom Milanu.

Uslijedilo je osvajanje Kupa prvaka s Crvenom zvezdom, nakon čega je Prosinečki prešao u Real. Ovaj dio karijere Roberta Prosinečkog obilježen je ozljedama, tako da nije iskazao svoj puni potencijal. Usprkos tome, zbog svojih spektakularnih poteza, Prosinečki je bio ljubitelj navijača u svakom klubu u koji je došao. Posebno poglavlje u tom smislu predstavlja Portsmouth, gdje je Prosinečki igrao zajedno s mladim Peterom Crouchom. “Doveden bez odštete iz Standarda, hrvatski veznjak Prosinečki jedva da se oznojio, a svejedno je kontrolirao utakmicu. Za 82 minute, koliko je proveo na terenu, nijednom nije pogrešno dodao loptu. Na izlazu s igrališta ispraćen je ovacijama”, opisao je Guardianov novinar jednu od utakmica na kojoj je Prosinečki briljirao. Engleski stručnjak Harry Redknapp prozvao je Prosinečkog genijem: “On je jedan od najvećih igrača koje sam vidio, čovjek s druge planete.”

Uslijedio je povratak u Dinamo, odnosno u Croatiju, gdje je Prosinečki igrao u periodu od 1997. do 2000. godine.

Na svom prvom Svjetskom prvenstvu u nogometu 1990., koje se održalo u Italiji, Prosinečki je za Jugoslaviju, koju je vodio Ivica Osim, u pet utakmica dobio oko 180 minuta, odnosno 36 minuta po utakmici iako je izabran za najboljeg mladog igrača na prvenstvu, čime je bio izrazito nezadovoljan.

Nesuglasice s Ćirom

Na svom drugom Svjetskom prvenstvu, sada u dresu reprezentacije Hrvatske, u Francuskoj 1998. godine, ponovo je zaiskrilo između Prosinečkog i Ćire, i to uoči polufinalne utakmice. Izbornik je uveo Prosinečkog u igru tek u 90. minuti, pri vodstvu Francuske 2-1: “Godinama poslije ovaj će se detalj provlačiti kao lajtmotiv priče o jednoj nedovršenoj misiji briljantne generacije. Hrvatska je bila u naletu i mogla je lako odletjeti do samog kraja. (…) Ćiru Blaževića je već iste večeri zapekla savjest zbog krupnog previda, čim je u utakmici za 3. mjesto Prosinečkog vratio u početnu momčad.” Prosinečki je odigrao veliku utakmicu donijevši Hrvatskoj brončanu medalju. “Nije sad bitno tko je i na koji način postigao golove, ni tko je na prvenstvu više ili manje igrao. (…) Velika je stvar biti treći na svijetu, ovaj rezultat ćemo pamtiti godinama”, izjavio je Prosinečki nakon utakmice. Mnogo godina kasnije, Prosinečki se osvrnuo na famoznu polufinalnu utakmicu: “A kaj sam trebao? Jasno je da me peklo i boljelo, ali nije mi bilo ni na kraj pameti narušavati atmosferu u momčadi.”

Tokom promocije knjige Prosinečki je otkrio i kako mu je NBA liga strast i kako je navijač New Yorka te je dočekao nakon 53 godine da Knicksi osvoje naslov, kako uživa gledati Jokića, Brunsona… i kako zna dosta o košarci.

A mnoštvo drugih zanimljivosti o nogometnom i životnom putu neponovljivog Velikog Žutog može se pronaći u svim knjižarama u Hrvatskoj za 25 eura.

Izvor: Seebiz/Express