Otkako je u oktobru stupio na snagu krhki prekid vatre postignut uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, Palestinci su započeli raščišćavanje procijenjenih 61 milion tona ruševina. To je količina koja je oko 20 puta veća od ukupnog preostalog otpada nakupljenog u svim svjetskim konfliktima zajedno od 2008. godine.

Međunarodni komitet Crvenog križa (MKCK) upozorio je da rizik da hiljade Palestinaca zatrpanih pod ruševinama Gaze nikada ne budu identificirane raste iz dana u dan. Akcije pronalaska i izvlačenja teku izuzetno sporo, a tijela velikog broja žrtava još uvijek nisu locirana.

Glasnogovornik MKCK-a u Jerusalemu Pat Griffiths ističe da bi ova tijela ubrzo mogla postati neprepoznatljiva. Prema njegovim riječima, što duže traje proces izvlačenja posmrtnih ostataka, to je njihova identifikacija teža. Tijela koja mjesecima leže pod ruševinama u trenutku pronalaska već se nalaze u naprednoj fazi raspadanja ili su potpuno skeletizirana, zbog čega forenzičari gube pristup ključnim posrednim dokazima koji služe za potvrdu identiteta.

Otkako je u oktobru stupio na snagu krhki prekid vatre postignut uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, Palestinci su započeli raščišćavanje procijenjenih 61 milion tona ruševina. To je količina koja je oko 20 puta veća od ukupnog preostalog otpada nakupljenog u svim svjetskim konfliktima zajedno od 2008. godine. Zdravstveni zvaničnici u Gazi procjenjuju da je pod tim ruševinama zatrpano najmanje 10.000 ljudi, dok pojedini stručnjaci vjeruju da bi ta brojka mogla dosezati i 14.000.

Spasilačke ekipe na terenu i dalje su prisiljene da se oslanjaju na rudimentarne alate poput lopata, krampi, građevinskih kolica i grabalja, kao i na rad golim rukama. Višekratni zahtjevi upućeni Izraelu da odobri ulazak bagerima i drugoj teškoj mehanizaciji, koja bi značajno ubrzala potragu, ostali su bez odgovora. Griffiths naglašava da je timovima za pretragu i izvlačenje neophodan pristup svim lokacijama na kojima se pretpostavlja da ima posmrtnih ostataka, ali da je uvoz takve opreme u Gazu trenutno nemoguć, zbog čega MKCK u direktnom dijalogu s nadležnim vlastima kontinuirano apeluje na hitno odobrenje njenog ulaska.

Vrijeme je ključni neprijatelj forenzičara, jer odgađanje ekshumacije drastično smanjuje šanse za uspjeh čak i prilikom analize DNK uzoraka. Profesorica forenzičke patologije na Univerzitetu u Milanu dr. Cristina Cattaneo objašnjava da se u ranim fazama, ako je tijelo relativno dobro očuvano, lice i druge specifične anatomske karakteristike još mogu prepoznati. Protokom vremena gube se sve osobine koje omogućavaju pouzdanu vizuelnu identifikaciju.

Kada se posmrtne ostatke izvuče, stručnjaci koriste podatke o starosti, spolu, visini, otiscima prstiju, zubnim kartonima i ličnim stvarima, povezujući ih s detaljima o mjestu i vremenu pronalaska tijela. Ipak, dugotrajno stajanje pod ruševinama uništava ove dokaze. Uslijed pomjeranja terena ostaci se dislociraju, lične stvari bivaju uništene ili rasute, dok vlaga i aktivnosti životinja brišu ključne tragove.

Direktor sudske medicine u Gazi dr. Ahmed Dahir navodi ekstremne primjere s terena gdje su pronalazili tijela osoba čiji je nestanak prijavljen tek dvije sedmice ranije, a od kojih su, pod utjecajem vanjskih faktora i divljih životinja, ostale samo kosti. U normalnim vremenskim i okolišnim okolnostima proces skeletizacije obično traje između šest mjeseci i godinu dana.

Dodatnu zabrinutost izazivaju svjedočanstva da izraelski vojni buldožeri, koji djeluju u područjima pod kontrolom Izraelskih odbrambenih snaga (IDF), premještaju ruševine pod kojima se još nalaze tijela, što porodicama dodatno onemogućava da lociraju i dostojanstveno pokopaju svoje najmilije. Iz MKCK-a navode da ne mogu upirati prstom u pojedinačne aktere, ali upozoravaju da se u svakom oružanom sukobu teška mehanizacija mora koristiti s ogromnim oprezom kako se ne bi skrnavili posmrtni ostaci i kako se ne bi izgubile informacije presudne za identifikaciju.

U Deir al-Balahu je formirano posebno groblje za ukop i očuvanje neidentifikovanih tijela izvučenih iz ruševina ili premještenih iz drugih privremenih grobnica. Svaki grob je numerisan i dokumentovan u nadi da će ostaci jednog dana biti prepoznati i predati porodicama. Direktor odjela za groblja u Gazi Ziad Obeid ističe da je na ovom lokalitetu ukopano već više od 650 tijela, te dodaje da se situacija usložnjava jer se bliži trogodišnjica od početka rata, a neka tijela tu leže već duže od dvije godine.

Krizu dodatno produbljuje i činjenica da nekoliko preostalih funkcionalnih bolnica na teritoriji Gaze nema opremu za DNK testiranje. Izrael ujedno u potpunosti zabranjuje uvoz materijala potrebnih za genetske analize. Vremenom propada i sam genetski materijal, pa dr. Cattaneo upozorava da degradacija DNK strukture uzorke koji bi sedmicama ranije donijeli brz i pouzdan rezultat mjesecima kasnije čini potpuno neupotrebljivim ili ekstremno kompleksnim za analizu.

Identifikacija žrtava nije samo pitanje dostojanstva mrtvih, već i ključni faktor za zdravlje živih. Psiholozi opisuju neriješenu žalost porodica nestalih kao “višeznačni gubitak” koji uzrokuje teške oblike depresije, traume i konfuziju identiteta – stanja koja su danas masovno prisutna među stanovništvom Gaze.

Saed al-Yazji iz mjesta al-Mughraqa kaže da je njegov četrdesetogodišnji brat Sameh nestao još sedmog oktobra 2023. godine i da od tada o njemu nemaju nikakve informacije. Porodica se i dalje hvata za slamku spasa da je živ jer nema zvanične potvrde o pogibiji ili zarobljavanju, dok bratova supruga proživljava stalne psihičke slomove.

Dvadesetčetverogodišnji Wael Radwan iz Jabaliye izgubio je oca i brata nakon što je njihova kuća pogođena izraelskom artiljerijskom vatrom u decembru 2024. godine. Naknadno je saznao da su ukopani u krugu bolnice Kamal Adwan, ali kada se vratio nakon završetka opsade, ta lokacija je bila preorana buldožerima i tijela više nije uspio pronaći. Zbog nedostatka smrtnih listova i zvaničnih dokaza o smrti, djeca njegovog brata danas ne mogu ostvariti pravo na humanitarnu pomoć za siročad.

Izraelski zvaničnici s kojima je kontaktirao The Guardian potvrdili su da trenutno ne postoji odobrenje za unošenje opreme namijenjene izvlačenju tijela u Gazu. Iz MKCK-a zaključuju da su svjesni razmjera ovog problema i onoga što je na kocki, jer hiljade porodica i dalje traže odgovore i pravo da konačno saznaju sudbinu onih koje vole.

IZVOR: The Guardian