Novi problemi za džepove Evropljana, vraćaju se skuplje stambene i potrošačke kredite. Evropska centralna banka (ECB) podiže referentnu kamatnu stopu na 2,4% uslijed potrebe da obuzda rast cijena

Nakon deset povećanja i osam smanjenja… ECB se ponovo sprema za uspon, iako je ovog puta cilj drugačiji. Kamatne stope u eurozoni od ponedjeljka će porasti za 25 baznih poena, što je prvi rast u posljednje tri godine, i to samo dvije godine nakon što je centralna banka odlučila pritisnuti kočnicu i započeti spuštanje. To se dogodilo kada je cijena novca, ključna za određivanje troškova hipoteka i drugih kredita koje građani traže od svojih banaka, dostigla historijski maksimum od oko 4,5%.

Velika razlika u povratku restriktivnijoj monetarnoj politici u odnosu na ljeto 2022. godine jeste u tome što inflacija koja se sada progoni ima drugačije porijeklo, istočnije i ratobornije od one koja je poremetila džepove Evropljana prije pola decenije. Tada su, s ratom u Ukrajini kao pozadinom, cijene gasa i goriva skočile u nebo, a indeks potrošačkih cijena (IPC) bilježio dvocifreni rast. Tako je ECB odlučio povećati tri referentne stope u eurozoni za 0,25 procentnih poena, čime se stopa na depozite penje na 2,25%, glavna stopa za refinansiranje vraća na 2,4%, a marginalna stopa za kredite na 2,65%. U igri je kredibilitet banke, ističu analitičke kuće i investicione banke, u orkestriranom plesu u kojem je teško zamisliti da institucija sa sjedištem u Frankfurtu povuče potez koji tržišta već nisu uračunala. To je lekcija naučena iz Dragijeve ere i potrebe da se umire investitori u kompleksnom kontekstu kakav je bila dužnička kriza u eurozoni prije 14 godina.

Veliko pitanje je dokle će institucija kojom predsjedava Christine Lagarde ići sa podizanjem zvaničnih stopa, što će u velikoj mjeri zavisiti od uticaja rata na Bliskom istoku na cijene. Ono što je već na stolu jesu podaci koji opravdavaju ovu odluku: jedan od njih je IPC iz prošlog maja, koji se u eurozoni popeo na 3,2%, dok je Euribor, indeks koji se koristi za obračunavanje cijena hipoteka, završio na oko 2,8% i na putu je da u junu još više poraste. Juče se kretao oko 2,84%, što je njegov najviši nivo od septembra 2024. godine.

Druga velika nepoznanica jeste tromjesečna makroekonomska prognoza koju ECB objavljuje ovog četvrtka. To je prva revizija od marta, kada je već bio obuhvaćen uticaj prvih sedmica sukoba koji su SAD pokrenule protiv Irana. Nakon nekoliko najava prekida vatre i završetka pregovora, ove sedmice su se napadi intenzivirali nakon ofanzive koju su SAD pokrenule ove srijede na iransku teritoriju, kao odgovor na napad režima ajatolaha na američki helikopter. Prošlog marta, sama Lagarde je priznala izuzetan napor tima analitičara banke da obezbijedi što ažurniju sliku sukoba koji je tek bio izbio u Persijskom zalivu dvije sedmice ranije.

Njena tadašnja prognoza, koju je potvrdila u nekoliko navrata, bila je da će cijene dostići vrhunac u drugom kvartalu, iznad 3%, da bi se od ljeta počele smirivati. Uprkos tome, podigla je procjene IPC-a sa 1,9% s kraja 2025. godine na 2,6% za ovu godinu, dok bi se na nivo od 2% vratio tek od 2027. godine. Uticaj na privredni rast eurozone osjetio se u prognozi koja je niža za tri desetinke, na 0,9% za ovu godinu, dok bi se dinamika oporavila od 2027. godine uz procijenjeni rast BDP-a od 1,3%.

“Nalazimo se u okruženju obilježenom šokom ponude koji se teško može ispraviti pooštravanjem monetarnih uslova”, tvrde iz Banca March, gdje smatraju da je u 2022. godini magnituda energetskog šoka bila znatno veća. Tada je Rusija obezbjeđivala približno 40% gasa i 23% nafte koju je uvozila EU, naspram današnje znatno manje izloženosti Persijskom zalivu (3,3% odnosno 12%).

Već u martu, s ratom na Istoku kao pozadinom, sam ECB je podigao svoje procjene cijene barela evropske nafte za više od 30 dolara, na 81,3 dolara. Danas se njome trguje po cijeni od oko 86 dolara, u sesiji obilježenoj padom, dok investitori na osnovu fjučersa na evropskom ICE-u već računaju sa cijenama Brenta iznad 90 dolara za avgust i septembar. Do kraja godine, cijena barela u Evropi iznosi više od 86 dolara.

Onaj ko danas gasi muziku jeste isti onaj koji ju je pojačao do daske tokom čitave jedne decenije. Ista ruka koja sada podiže stope jeste ona koja ih je ranije potopila ispod nule i pustila da se vjeruje, s paternalističkom popustljivošću, da novac ne mora koštati ništa.

Deset godina poklonjenog finansiranja spiskano je na ono što ispari u trenutku naplate: tekuću potrošnju, transfere, subvencije, budžete koji su prenošeni iz godine u godinu jer je kreiranje pravog budžeta značilo pogledati se u ogledalo. Kupovana je udobna sadašnjost na rate. Zato, kada danas neko upre prstom u Frankfurt, biće tek polovično u pravu. Biće u pravu da ECB podiže stope djelimično zbog inflacije i da ne bi zaostao za Federalnim rezervama koje su usidrene jedan poen više; da euro slabi i da ga treba poduprijeti; da jug Evrope uvijek pleše po partituri napisanoj u Berlinu. Ali zamijeniće toplomjer sa groznicom. Banka nas ne čini bolesnima: ona samo mjeri temperaturu.

Jer tu leži ono što zaista boli, a to nije četvrtina poena. Boli to što je ovo povećanje istovremeno i dobra vijest i poniženje, a ne možemo odabrati samo jedno. Dobra je vijest jer konačno postoji signal o cijeni nakon godina anestezirajuće tišine, a bol je, iako ne izgleda tako, vrijedna informacija: govori nam gdje zapravo stojimo, koliko šta teži i koliko vrijedi ono što smo smatrali besplatnim. Poniženje je jer taj signal ne daje vlada koja odlučuje uzdignute glave, već banka koja primorava. To ne izvire iz našeg uvjerenja, to nam se nameće iz jedne zgrade u Frankfurtu. Odrastanje je u redu u vremenima pretjeranog trošenja i kuknjave. Ali kada te stranac tjera da odrasteš, na guranje i u nevrijeme, to je sasvim druga stvar i nije baš razlog za ponos. A to nam se često dešava. Ovo je tek početak rasta kamatnih stopa.

Korisnik stambenog kredita, inače, može mirno disati: Euribor je sve ovo uračunao mjesecima unazad i njegova rata se jedva pomjera. Onaj ko mora biti oprezan jeste Trezor. Svaka desetinka više poskupljuje kamate na dug kojim se nije kupovala budućnost, već samo sadašnjost. To je tiha rupa koja ne otvara televizijske dnevnike jer nema lice žrtve, nema transparent, niti bilo koga da je brani. Platiće je, odloženo, sutrašnji poreski obveznik. Jedna generacija je nazdravljala do zore, a sljedeću zapada da pere čaše, a da vino nije ni probala.

Nemojmo, dakle, tražiti da se vrati jeftin novac (još uvijek iznenađuje što su ga neki donedavno očekivali). Bio je to poklon koji nas je učinio nepromišljenima, muzika koju smo pomiješali sa blagostanjem samo zato što je bila glasna i što je dugo trajala. Ali nemojmo slaviti ni onoga ko je gasi. On nikoga ne spasava, samo sklanja ono što je sam poslužio, ostavljajući nas same i u mraku sa zadatkom koji nikada nismo htjeli raditi pod upaljenim svjetlom. Mamurluk ne izmišlja novac koji će postati skuplji. Ostavio ga je usluženog jučerašnji jeftini novac. Popili smo ga mi, nazdravljajući za budućnost koju će platiti neko drugi.

Evropska centralna banka briše prašinu sa dugmeta za podizanje kamatnih stopa. Gotovo tri godine nakon posljednjeg povećanja cijene novca, Frankfurt se vraća na staro, ovog puta zbog rata, i ponovo zbog rasta cijena energenata koji otvara vrata inflatornoj krizi. Potez je suptilan, povećanje od 0,25 procentnih poena na 2,25%, ali otkriva određenu nelagodu pred onim što dolazi. Više od 100 dana od početka bombardovanja Teherana, nema znakova skorog mirovnog sporazuma. A vrijeme curi: što se sukob duže rasteže i što duže traje blokada Ormuskog tjesnaca, veća je vjerovatnoća da će se rast cijena sa benzinskih pumpi preliti na potrošačku korpu i plate. Začarani krug.

„Rat na Bliskom istoku stvara inflatorne pritiske“, priznao je ECB u saopštenju. Akciju je pratilo i preispitivanje. ECB je ovog četvrtka objavio svoje prognoze. I kao u martu, još jednom je podigao izglede za inflaciju za 2026. godinu, sa 2,6% na 3%. Brojke dolaze uz prilično uznemirujuće upozorenje. „Očekuje se da će se ovo u određenoj mjeri prenijeti na inflaciju hrane, robe i usluga“, procjenjuju oni. Za 2027. godinu izgledi se takođe pogoršavaju, pri čemu stopa rasta cijena dobija na zamahu, sa 2% na 2.3%. Stoga će biti potrebno sačekati godinu dana duže, do 2028, da se inflacija vrati na cilj od 2%. To sugeriše da dugoročna očekivanja ostaju usidrena i da će se stvari na kraju vratiti u normalu.

Što se tiče rasta, loše vijesti se nastavljaju, iako se ekonomski kolaps ne nazire: stručnjaci ECB-a očekuju da će BDP eurozone ove godine zabilježiti oporavak od 0,8%, dok za 2027. predviđaju poboljšanje od 1,2%, što je u oba slučaja za desetinu procentnog poena niže. Očekuje se da će se u 2028. godini aktivnost ubrzati na 1,5%, ostavljajući najgori dio krize iza sebe.

ECB opravdava ovu blagu reviziju naniže „zbog izraženijeg uticaja rata na tržišta sirovina, realne prihode i povjerenje“. To je zato što rast cijena nafte pogađa novčanike privatnih vozača, smanjuje profitne marže transportnih kompanija i generalno utiče na više sektora. Ova atmosfera neizvjesnosti, zauzvrat, teži da priguši potrošnju i podstakne štednju iz predostrožnosti u slučaju da se situacija pogorša.

Odluka o podizanju kamatnih stopa za sada ne signalizira početak promjene ciklusa kamatnih stopa, već privremeno prilagođavanje. Iako tržišta predviđaju još najmanje jedno povećanje stopa prije kraja godine, percepcija je da se neće dogoditi ništa slično krizi cijena izazvanoj ratom u Ukrajini, kada je došlo do deset uzastopnih povećanja stopa. To, međutim, ne znači da neće biti posljedica: Euribor, blisko povezan sa kretanjem kamatnih stopa ECB-a, već se približava nivou od 3%, povećao je mjesečne rate varijabilnih hipoteka koje su revidirane u aprilu i maju, te podiže troškove kamata na nove kredite, dodatno otežavajući ionako težak pristup stambenom prostoru zbog visokih cijena.

Predsjednica ECB-a Christine Lagarde ponudiće danas više detalja na konferenciji za novinare, u svom prvom zajedničkom pojavljivanju sa novim brojem dva, Hrvatom Borisom Vujčićem.