Najambiciozniji odbrambeni projekt Evropske unije, Sistem buduće vazdušne borbe (FCAS), zvanično je doživio kolaps zbog dubokih nesuglasica između vazduhoplovnih giganata, njemačkog Airbusa i francuskog Dassaulta. Dok rat u Ukrajini i distanciranje Sjedinjenih Država tjeraju Brisel na hitno jačanje zajedničkih vojnih kapaciteta, propast ovog istorijskog poduhvata ogolila je suštinsku nespremnost Pariza i Berlina da nacionalni suverenitet i interese domaće industrije podrede zajedničkoj evropskoj odbrani. Belgijski premijer Bart de Wever oštro je osudio ovaj epilog nazvavši ga „čistom glupošću i arogancijom“, dok stručnjaci upozoravaju da je krah aviona doveo u pitanje i sudbinu ostalih ključnih vojnih programa Unije

Propast projekta evropskog borbenog aviona razotkrila je sve slabosti odbrambene politike Evropske unije. Vodeći program Unije, zajednički poduhvat Francuske i Njemačke uz učešće Španije, doživio je kolaps zbog dubokih nesuglasica između njemačkog predstavnika Airbusa i francuskog Dassaulta.

Bio je to najambiciozniji evropski plan u trenutku kada Brisel glasno zagovara povećanje vojnog budžeta i koordinaciju radi razvoja zajedničkih tehnologija. Krah Sistema buduće vazdušne borbe (FCAS) pokrenuo je ozbiljna pitanja o tome može li Evropa ikada pomiriti nacionalni suverenitet sa zahtjevima izgradnje složenih oružanih sistema nove generacije, i to u periodu kada se američki bezbjednosni kišobran polako zatvara.

U Briselu se nadaju da ovaj udarac, još jedan u nizu za sve lošije podmazani francusko-njemački motor, neće skrenuti EU sa zacrtanog puta. Portparol Evropske komisije podsjeća da je cilj povećanje ulaganja u odbrambenu industriju do 2030. godine, ukazujući na inicijative poput zajedničkog razvoja dronova, tenkova ili programa SAFE, teškog 150 milijardi eura u kreditima namijenjenim saradnji država članica.

Diplomatski izvori i zvaničnici evropskih institucija vjeruju da se neuspjeh FCAS-a neće preliti na druge programe, pripisujući krah specifičnostima samog projekta i rigidnom stavu francuske kompanije Dassault. Prema navodima njemačke vlade, Dassault je odbio da podijeli liderstvo sa Airbusom. Za Francusku, kao nuklearnu silu, ključno pitanje bilo je zadržavanje ekskluzivne kontrole nad tehnologijom potrebnom za njeno nuklearno odvraćanje, što je dramatično zakomplikovalo raspodjelu liderstva i tehnologije među partnerima.

Najoštrija kritika, međutim, nije stigla iz evropskih institucija, već iz belgijske vlade. Belgijski premijer Bart de Wever izrazio je duboko razočaranje nemogućnošću Francuske i Njemačke da postignu dogovor, nazvavši cjelokupnu situaciju čistom glupošću i gubitkom vremena vođenim arogancijom.

Stručnjaci ukazuju na suštinske razlike u vojnim doktrinama dviju sila. Dok Pariz zahtijeva avion sposoban da nosi nuklearno oružje i slijeće na nosače aviona, Berlin primarno traži lovac sa konvencionalnim naoružanjem. Guntram Wolff iz instituta Bruegel napominje da je zbog ovakvih divergentnih potreba projekt od samog početka bio osuđen na enormne troškove i upitnu efikasnost u modernom ratovanju. Prema njegovom mišljenju, obje zemlje bi morale prioritet dati ulaganju u modernu infrastrukturu vještačke inteligencije i cloud sisteme, kombinovane sa autonomnim kapacitetima.

Evropski izvori naglašavaju da pretjerani oprez i želja nacionalnih prijestonica za potpunom kontrolom, gdje se domaći interes stavlja ispred zajedničkog, redovno dovode do ovakvih ishoda. Ističe se paradoks da FCAS propada u trenutku kada EU raspolaže sa više odbrambenih sredstava nego ikada u svojoj istoriji, podstaknuta ratom u Ukrajini. Evropski odbrambeni fond (EDF) finansira istraživanje i razvoj sa osam milijardi eura, ali ne pokriva velike oružane sisteme, što ostaje odgovornost nacionalnih vlada. Daleko značajniji instrument je SAFE, sistem zajmova od 150 milijardi eura dizajniran za zajedničke nabavke vojnog materijala.

Međutim, SAFE u praksi odražava pragmatičniji pristup koji dozvoljava državama da sredstva troše na domaće prioritete. Poljska je, primjera radi, zatražila čak 40 milijardi eura koje planira usmjeriti u bespilotne letjelice, vještačku inteligenciju i graničnu infrastrukturu, dok je Španija povukla svega milijardu.

Iako zvaničnici nastoje umiriti javnost, u Briselu raste zabrinutost za sudbinu drugih zajedničkih projekata. Glavni kopneni borbeni sistem (MGCS), namijenjen zamjeni njemačkih tenkova Leopard 2 i francuskih Leclerc, formalno je aktivan, ali već akumulira kašnjenja i sumnje u pogledu upravljanja. Slično tome, program Eurodrone nastavlja se pod sjenkom neizvjesnosti nakon što je Pariz povukao finansiranje, ostavljajući Berlin, Rim i Madrid da sami održavaju projekat u životu. Neuspjeh FCAS-a tako ostaje bolna opomena da evropska odbrambena autonomija gubi bitku pred naletima nacionalnih industrijskih interesa.

IZVOR: El Pais