Više od trideset godina nakon pronalaska tijela brutalno likvidiranih stranih turista u šumi Belanglo, Australiju potresa pokretanje velike parlamentarne istrage koja bi mogla iz temelja promijeniti zvaničnu istoriju zločina na ovim prostorima. Zvanične institucije i mediji ove sedmice izvještavaju o ponovnom otvaranju više od 80 neriješenih slučajeva ubistava i nestanaka iz perioda od 1965. do 2010. gasne godine, za koje se sumnja da su djelo zloglasnog serijskog ubice hrvatskog porijekla Ivana Milata. Dok novi podnesci žrtava i bivših obavještajaca razotkrivaju teške policijske propuste i ignorisane tragove iz prošlosti, porodice nestalih suočavaju se sa poslijednjom šansom da saznaju da li je zvanični spisak od sedam Milatovih žrtava zapravo bio samo vrh ledenog brijega

Više od trideset godina nakon što su u zabačenoj šumi Belanglo u Novom Južnom Velsu (NSW) pronađena prva tijela brutalno likvidiranih stranih turista, sjenka najozloglašenijeg serijskog ubice u historiji Australije, Ivana Milata, ponovo se nadvila nad ovom zemljom. Zvanični pokret i medijski izvještaji iz ove sedmice potvrđuju da je u parlamentu Novog Južnog Velsu pokrenuta velika, sveobuhvatna istraga koja ima zadatak da ponovo ispita više od 80 neriješenih slučajeva ubistava i nestanaka koji su se desili u periodu od 1965. do 2010. godine.

Cilj ove zakasnjele parlamentarne akcije jeste utvrđivanje prave, monstruozne razmjere zločina čovjeka koji je zvanično osuđen za sedam ubistava, ali za kojeg kriminolozi, porodice žrtava i javnost oduvijek vjeruju da iza sebe ima daleko duži krvavi trag.

Pokretanje ove parlamentarne istrage, koju je nakon dugotrajnog pritiska izdejstvovao poslanik Jeremy Buckingham, privuklo je ogromnu pažnju australijskih i britanskih medija, jer su među potencijalnim Milatovim žrtvama i brojni britanski državljani. Premijer Novog Južnog Velsu, Chris Minns, pristao je na formiranje istražnog tijela nakon što su mu predočeni novi, uznemirujući dokazi i analize o propustima policije, kao i frapantne geografske i hronološke podudarnosti između Milatovog kretanja i nestanaka mladih ljudi širom države.

Da bi se razumio značaj i dubina istrage koja se otvara ove sedmice, potrebno je vratiti se na profil čovjeka čije ime u Australiji i danas izaziva jezu. Ivan Robert Marko Milat rođen je 1944. godine u Guilfordu, zapadnom predgrađu Sidneja, kao jedno od četrnaestoro djece u radničkoj porodici. Njegov otac, Stjepan Marko „Stanko“ Milat, bio je hrvatski imigrant iz Dalmacije koji je u Australiju stigao dvadesetih godina prošlog stoljeća, dok je majka Margaret bila australijskog porijekla.

Porodica Milat bila je poznata u svom okruženju kao izuzetno izolovana, patrijarhalna i sklona nasilju. Sinovi su od malih nogu odgajani u kultu oružja, lova i apsolutnog nepoštovanja zakona, a policija je često intervenirala u njihovom domu zbog krađa, tuča i posjedovanja ilegalnog naoružanja.

Ivan Milat je od rane mladosti pokazivao sociopatske crte ponašanja. Fizički snažan, karizmatičan, ali istovremeno proračunat i hladnokrvan, rano je ušao u sukob sa zakonom. Ipak, ono što mu je omogućilo da decenijama nesmetano operiše i krije svoje prave sklonosti bio je njegov posao. Milat je veći dio života radio kao putar i vozač teške mašinerije u državnom odjelu za puteve. Ovaj posao mu je obezbjeđivao savršen paravan: svakodnevno je putovao autoputevima Donjeg Južnog Velsa, odlično je poznavao nepregledne šumske puteve i divljinu, a stalne promjene lokacija i rad na održavanju prometnica omogućavali su mu da neprimijetno vreba žrtve i savršeno planira mjesta na kojima će sakriti njihova tijela.

Između 1989. i 1993. godine, Australiju je potresao talas misterioznih nestanaka mladih bekpekera, domaćih i stranih turista koji su sa ruksacima na leđima putovali zemljom, najčešće stopirajući duž glavnih saobraćajnica. Užas je ogoljen u septembru 1992. godine kada su dva orijentirca u državnoj šumi Belanglo, stotinjak kilometara jugozapadno od Sidneja, naišla na raspadnuto tijelo, a ubrzo potom i na drugo. Bila su to tijela britanskih turistkinja Caroline Clarke i Joanne Walters.

Do novembra 1993. godine, policijska potraga otkrila je ukupno sedam tijela zakopanih u plitkim grobnicama duboko u šumi. Pored dvije Britanke, pronađeni su ostaci australijskog para Deborah Everist i Jamesa Gibsona, te njemačkih državljana Simone Schmidl, Gabora Neugebauera i Anje Habschied.

Način na koji su ove žrtve mučene i ubijene šokirao je čak i najiskusnije patologe. Milat nije samo ubijao; on je uživao u apsolutnoj kontroli i sadizmu. Neke žrtve su pogođene više puta u glavu iz puške kalibra 22, koja je služila kao njegovo omiljeno oružje, dok su druge divljački izbodene nožem. Jednoj od žrtava glava je bila potpuno odsječena, dok su na kostima pronađeni tragovi koji ukazuju da su služile kao mete za vježbanje gađanja dok su još bile žive.

Ključni preokret u istrazi dogodio se kada se policiji javio britanski turista Paul Onions. On je uspio pobjeći iz Milatovog automobila 1990. godine nakon što ga je ovaj povezao, a potom izvukao pištolj i pokušao ga vezati. Na osnovu Onionsovog svjedočenja, policija je u maju 1994. godine izvela spektakularnu raciju na Milatovu kuću, gdje je pronašla gomilu ličnih stvari ubijenih turista, uključujući njihove ruksake, šatore, odjeću, pa čak i dijelove oružja kojim su izvršeni zločini.

Nakon maratonskog suđenja, Ivan Milat je 1996. godine proglašen krivim za sedam ubistava i osuđen na sedam uzastopnih doživotnih robija bez prava na uslovni otpust. Tokom boravka u zatvoru, ali i na samrtnoj postelji 2019. godine kada je preminuo od raka, Milat je tvrdoglavo odbijao priznati krivicu, odnijevši tajne o svojim žrtvama u grob.

Sada, u junu 2026. godine, parlamentarna istraga pokušava ispraviti višedecenijske propuste i odgovoriti na pitanje koje je javnost godinama postavljala: koliko je zapravo dugačak Milatov spisak smrti? Mediji koji ove sedmice detaljno prate prva saslušanja navode da su u javnost pušteni zvanični podnesci i dokumenti koji bacaju potpuno novo svjetlo na stare slučajeve.

Jedan od najpotresnijih dokumenata koji je ove sedmice predat parlamentarnom odboru odnosi se na slučaj Keren Rowland, 23-godišnje djevojke koja je nestala u februaru 1971. godine, a čije je tijelo kasnije pronađeno u šumi blizu Kanbere. Njena porodica u svom opsežnom podnesku tvrdi da postoje čvrsti, zanemareni dokazi da je Keren zapravo bila prva Milatova žrtva. Prema njihovim navodima, policija je kroz istoriju imala čak sedam jasnih prilika da Milata ozbiljno istraži i poveže sa ovim ubistvom, posebno jer je 1971. godine bio hapšen zbog otmice i silovanja dvije autostoperke u neposrednoj blizini, ali su institucije zbog traljavosti i nespremnosti da priznaju sopstvene greške te tragove trajno ignorirale.

Takođe, ove sedmice je objavljen i anonimni podnesak preživjele žrtve koja opisuje traumatično iskustvo iz mladosti. Ona je kao 20-godišnjakinja sa prijateljima prihvatila vožnju u Milatovom kamionu. Opisala je jezivu promjenu u njegovom ponašanju kada mu se prividno prijateljski osmijeh zaledio u nalet bijesa, te kako je pretrnula od straha vidjevši konopce i alat skrivene iza sjedišta u kabini. Kada je skupila hrabrost i 2001. godine, prepoznavši ga na televiziji, prijavila slučaj policiji, hladno joj je rečeno da nemaju materijalnih dokaza o njegovom prisustvu na toj lokaciji.

Istraga ponovo otvara i slučaj Petera Davida Letchera iz 1987. godine. Dokumenti bivših obavještajaca iz operativne grupe “Task Force Air” (koja je prvobitno uhvatila Milata) potvrđuju da je policija bila potpuno uvjerena da je Milat ubio ovog mladića blizu Oberona, s obzirom na identičan potpis zločina, vezivanje, mučenje i specifične rane. Međutim, tužilaštvo je tada odbilo podizanje optužnice zbog nedostatka stopostotnog poklapanja na balističkim testovima, što se danas smatra kardinalnom greškom.

Osim toga, posebnu pažnja posvećuje se i stravičnom slučaju „Wanda Beach“ iz 1965. godine, koji se odnosi na ubistvo dvije 15-godišnje djevojčice, jer fitorobot osumnjičenog iz tog vremena pokazuje frapantnu, gotovo nepogrešivu sličnost s fotografijama mladog Ivana Milata.

Paralelno sa radom parlamentarnog odbora, u Australiji je ove sedmice lansiran i novi istraživački dokumentarni podkast serijal pod nazivom „Australia's Killer Secrets“, koji dodatno podgrijava interes javnosti. Forenzičari i kriminalni psiholozi u ovom serijalu analiziraju tek oslobođene materijale i otvaraju pitanje koje decenijama muči istražitelje: da li je Milat imao saučesnike unutar svoje porodice ili je njegova monstruozna metodologija inspirisala druge ubice kopije?

Mediji jednoglasno zaključuju da ova nova parlamentarna istraga nema za cilj samo formalno kopanje po prošlosti. Ona predstavlja ključni, historijski korak ka suočavanju sa institucionalnom nekompetentnošću iz sedamdesetih i osamdesetih godina, vremenom kada su nestanci stotina mladih ljudi olako odbacivani kao “odlučni odlasci od kuće”. Za porodice više od 80 nestalih i ubijenih ljudi čiji se dosijei ponovo otvaraju, ovo je posljednja prilika da saznaju istinu i da, nakon više decenija agonije, konačno sklope mračne puzzle i pronađu mir koji im je zvijer tako surovo oduzela.