Predstojeći Mundijal donijet će tek marginalnu korist zemljama organizatorima, dok krovna kuća fudbala i korporativni sponzori uzimaju lavovski dio finansijskog kolača

Nogometnom navijaču zabijen je gol. Dok se planeta priprema za početak najvećeg sportskog spektakla, ekonomske projekcije već nude jasan rezime: džepovi Svjetske nogometne federacije (FIFA) i velikih sponzora biće puni. Korporacije već trljaju ruke računajući na ogromnu vidljivost i jačanje brendova kroz eksploziju digitalnog saobraćaja i luksuzne hospitality pakete.

Sve to dešava se potpuno nezavisno od toga hoće li stadioni biti puni i hoće li lokalni hoteli i restorani u zemljama domaćinima ostvariti profit. Prazne tribine, astronomske cijene ulaznica i letargija lokalne potrošnje samo su ogledalo modernog noggometa. On se transformirao u biznis ekstraktivne prirode, gdje javni trošak direktno finansira privatni profit.

Svjetsko prvenstvo čiji su suorganizatori Sjedinjene Američke Države, Meksiko i Kanada, donosi prošireni format sa 48 reprezentacija koje pokrivaju više od 85 posto globalnog BDP-a. Sa ukupno 104 utakmice raspoređene u 16 sjevernoameričkih gradova, ovaj događaj je rastegnut do krajnjih granica kako bi finansijski kolač bio što masivniji. Zvanične prognoze FIFA-e crtaju euforičan scenario: globalni ekonomski utjecaj od 80,1 milijardu dolara, rast svjetskog BDP-a za 40,9 milijardi i otvaranje više od 800.000 radnih mjesta. Ipak, ove zbirne cifre maskiraju duboko asimetričan model raspodjele prihoda.

Na lokalnom nivou slika je daleko turobnija. Istraživanje kuće Oxford Economics pokazuje da će stvarni utjecaj na gradove domaćine u najboljem slučaju biti skroman. Većina benefita biće kratkog daha i osjetit će ih uglavnom sektori ugostiteljstva. Budući da je za potrebe ovog prvenstva izgrađeno vrlo malo nove infrastrukture, srednjoročni utjecaj na ekonomski rast biće minimalan. Turistički val oko utakmica jednostavno će istisnuti uobičajeni turizam, a efekat će ispariti čim se prvenstvo završi.

Ekonomska elitizacija turnira direktna je posljedica strategije FIFA-e, koja je podigla cijene karata opravdavajući to tržišnim zakonitostima. Za utakmice eliminacione faze, najbolja mjesta premašuju cihenu od 700 dolara, dok na crnom tržištu dostižu hiljade dolara. Prosječno noćenje u gradovima domaćinima iznosi više od 250 eura. Analiza Saxo Banka procjenjuje da će turnir podići BDP Sjedinjenih Država za zanatljiva 0,1 procenat, što dokazuje da nogomet sam po sebi ne može pomjeriti makroekonomsku iglu jednog ekonomskog diva.

Kada je riječ o troškovima, iako je izbjegnuta gradnja stadiona od nule, lokalne administracije moraju platiti ogromne račune za sigurnost, logistiku i javni prevoz. Sa druge strane, poreski povrat je nikakav. FIFA ugovorom nameće državama domaćinima potpuno oslobađanje od poreza za svoje operacije i partnerske kompanije, pa lokalni budžeti, osuđeni tek na mrvice od poreza na potrošnju turista, ne mogu pokriti institucionalni napor. Podaci od Njemačke 2006. do Katara 2022. pokazuju da troškovi organizacije u prosjeku probijaju budžet za čak 170 posto.

Postavlja se logično pitanje: isplati li se uopšte organizovati Svjetsko prvenstvo? Za FIFA-u, formalno registrovanu kao neprofitno udruženje sa sjedištem u Zürichu, odgovor je apsolutno potvrdan. Federacija očekuje čist prihod od skoro 11 milijardi dolara kroz TV prava, sponzorstva i ulaznice, što je skok od 50 posto u odnosu na Katar i historijski rekord. Njihov model računa na to da će 40 posto posjetilaca biti visokoplatežni međunarodni turisti koji će trošiti u prosjeku 416 dolara dnevno tokom dvanaestodnevnog boravka.

Nogometaši u ovom sistemu postaju čista finansijska aktiva. Sa rastom vrijednosti transfera, koji su u 2025. godini prešli 13 milijardi dolara, analitičari Bank of America procjenjuju da bi se prvi transfer od milijardu dolara mogao dogoditi već 2031. godine. Napredak medicine produžava karijere zvijezda poput Cristiana Ronalda (40) i Lionela Messija (38), pretvarajući ih u globalne digitalne platforme. S obzirom na to da su lideri po broju pratilaca na društvenim mrežama, analitičari se opravdano pitaju kada će prvi igrač pokrenuti sopstvenu inicijalnu javnu ponudu (IPO) i izaći na berzu, prateći put dvadesetak vodećih klubova.

Ipak, prvi alarmni signali na tržištu već se pale. Podaci konsultantske kuće Lighthouse pokazuju da je tempo ranih rezervacija znatno ispod očekivanog. U gradovima poput Atlante i Seattlea popunjenost hotela za dane utakmica iznosila je tek 12 posto, zbog čega je većina američkih domaćina morala spustiti cijene smještaja za 15 posto. Frustracija navijača skupim kartama, negativne geopolitičke tenzije i inflacija ozbiljno ugrožavaju planirani ekonomski efekat.

Ove brige ne dotiču vrh FIFA-e niti korporacije poput Bank of America, koja euforično najavljuje najprofitabilniji turnir u historiji. Sponzorski ugovori teški su 2,8 milijardi dolara, a brendovi ciljaju publiku od 6 milijardi ljudi, čime Mundijal prvi put nadmašuje domet Olimpijskih igara. TV prava će probiti barijeru od 4 milijarde dolara, ali prava revolucija leži u digitalnom ekosistemu i strimingu, koji će prvi put nadmašiti tradicionalnu televiziju. Procjenjuje se da će samo finalna utakmica potrošiti sedam posto ukupnog globalnog internet saobraćaja, generirajući 90 petabajta podataka. U modernom biznisu, podaci o ponašanju korisnika postali su najvredniji finansijski proizvod.

Stoga, investitorima se savjetuje da gledaju izvan samog terena. Pravi profit na ovom prvenstvu neće ostati na travi, niti u lokalnim zajednicama, već u kompanijama koje se bave gejmingom, automatizovanom dostavom hrane i platformama za klađenje koje koriste algoritme za dinamičko određivanje kvota. To je sofisticirana finansijska igra izgrađena iznad same sportske igre. Lopta uskoro kreće s centra, a pobjednik u finansijskom smislu odavno je poznat.

IZVOR: La Vanguardia