Njegov put od opasnih ulica Baltimorea do zvjezdanog neba NBA lige bio je popločan tragedijom, sumnjom i jednom obiteljskom borbom koja je nadmašila sve što je doživio na parketu.

U sportu koji je opsjednut visinom, gdje je prosjek danas oko dva metra, pojava Tyronea “Muggsyja” Boguesa bila je više od anomalije; bila je prkosna izjava da srce i talent ne poznaju centimetre. Sa svojih 160 centimetara, bio je i ostao najniži igrač koji je ikada zaigrao u NBA ligi. No, njegova 14-godišnja karijera, tokom koje je postao jedan od najboljih asistenata i kradljivaca lopti svoga doba, dokazala je da se ne radi o pukoj senzaciji. Bio je istinski majstor igre, razigravač čija je brzina, inteligencija i pregled igre ostavljala bez daha ne samo navijače, već i znatno više suparnike. Prije nego što je mogao sanjati o NBA ligi, Bogues se morao boriti za goli život. Odrastao je u stambenim projektima Lafayette Court u Baltimoreu, okruženju definiranom siromaštvom i nasiljem.

– Život u getu često je bio užasan. Život u centru grada je surov. Ne mogu lagati o tome – priznao je kasnije.

Zalutala sačma

Već s pet godina, trauma je postala dio njegove svakodnevice kada ga je u noge i ruke pogodila zalutala sačma ispaljena u susjedstvu. Kao dječak svjedočio je brutalnom premlaćivanju čovjeka bejzbolskom palicom na smrt, prizor koji ga je proganjao godinama. Kada mu je bilo 12 godina, njegov otac osuđen je na 20 godina zatvora zbog oružane pljačke, ostavljajući obitelj da se snalazi kako zna i umije. U isto vrijeme, njegov stariji brat Chuckie počeo je tonuti u pakao teških droga.

Spas je pronašao na košarkaškom igralištu. Unatoč stalnom ismijavanju zbog niskog rasta, gdje su ga na lokalnim igralištima birali posljednjeg ili ga uopće nisu birali, Bogues je svoju visinu pretvorio u prednost. Razvio je nevjerojatnu kontrolu lopte, brzinu i instinkt za krađu. Njegov talent procvjetao je u srednjoj školi Dunbar, košarkaškoj instituciji koja je u to vrijeme imala jedan od najboljih programa u cijeloj Americi. Igrajući uz buduće NBA zvijezde poput Reggieja Williamsa i Reggieja Lewisa, Bogues je vodio momčad Dunbar Poetsa do dvije uzastopne sezone bez poraza. U njegovoj juniorskoj godini ostvarili su omjer 29-0, a u seniorskoj 31-0, osiguravši status najbolje srednjoškolske ekipe u državi. Upravo je ondje dobio nadimak “Muggsy”, jer je njegov obrambeni stil podsjećao na ulično “otimanje” (eng. mugging).

Njegov uspjeh nastavio se na Sveučilištu Wake Forest, gdje je tokom četiri godine srušio sve sumnje da se na višoj razini neće moći nositi s visinom. Postao je zvijezda momčadi, a do kraja sveučilišne karijere bio je vodeći u povijesti Atlantske obalne konferencije (ACC) po broju asistencija i ukradenih lopti. U svojoj posljednjoj sezoni prosječno je bilježio impresivnih 14,8 koševa i 9,5 asistencija po utakmici. Kao potvrda njegovog talenta i vodstva, 1986. godine osvojio je zlatnu medalju s reprezentacijom SAD-a na Svjetskom prvenstvu u košarci, gdje je bio najbolji asistent i kradljivac lopti u ekipi. Njegov dres s brojem 14 ubrzo je umirovljen na Wake Forestu. Sve je bilo spremno za korak koji se činio nemogućim: ulazak u svijet profesionalnih divova.

Kada su Washington Bulletsi 1987. godine iskoristili svoj 12. izbor na NBA draftu kako bi odabrali Tyronea Boguesa, mnogi su stručnjaci bili skeptični.

– Najveći problem koji će Muggsy imati je taj što mu noge neće dodirivati pod dok sjedi na klupi – cinično je prokomentirao jedan skaut.

No, Bogues se nije obazirao.

– Ništa me ne može dotaći – ni kritike, ni komplimenti – rekao je tada za Washington Post.

Najviši i najniži

U svojoj prvoj sezoni sudbina mu je dodijelila suigrača koji je bio njegova potpuna suprotnost: Manutea Bola, gorostasa visokog 231 centimetar. Zajedno su bili najviši i najniži igrač u povijesti lige, a njihove zajedničke fotografije krasile su naslovnice magazina, stvarajući jedan od najupečatljivijih vizualnih kontrasta u povijesti sporta. Iako je kao novak započeo samo 14 utakmica, Bogues je predvodio momčad u asistencijama i ukradenim loptama.

Pravi zvjezdani status stekao je nakon što je 1988. godine postao član novooformljene momčadi Charlotte Hornetsa. Tamo je proveo deset sezona i postao srce i duša ekipe te jedan od najomiljenijih sportaša u povijesti grada. U brzom i dinamičnom stilu igre Hornetsa, Bogues je bio nezamjenjiv. Njegova sposobnost da ukrade loptu i u djeliću sekunde krene u kontranapad ostavljala je protivnike u čudu.

– Svojim suigračima sam govorio da, kada ja imam loptu, bolje da odmah počnu trčati jer ću ih uvijek pronaći – rekao je.

Zajedno s Alonzom Mourningom i Larryjem Johnsonom, činio je okosnicu momčadi koja je od prosječnosti stigla do statusa ozbiljnog konkurenta u doigravanju. Početkom devedesetih, Hornetsi su bili senzacija, a njihove tirkizne jakne postale su modni hit diljem Amerike. Muggsy je bio lice te euforije, superheroj za malog čovjeka koji je dokazivao da se snovi mogu ostvariti. Djeca su ga obožavala, a on im je uzvraćao posjećujući škole i sudjelujući u humanitarnim akcijama.

Njegova statistika potvrđuje njegovu veličinu. Šest uzastopnih sezona, od 1989. do 1995., završavao je među deset najboljih asistenata lige. U sezoni 1993-94 ostvario je nevjerojatan prosjek od 10,8 koševa i 10,1 asistencije po utakmici, čime je ostvario “double-double” prosjek. Njegov omjer asistencija i izgubljenih lopti bio je među najboljima u povijesti lige. Iako je bio obrambeni gnjavator, njegova igra bila je daleko od prljave. Koristio je svoje nisko težište i nevjerojatnu brzinu ruku kako bi ometao protivničke razigravače. Tijekom karijere uspio je zabilježiti čak 39 blokada, od kojih je najpoznatija ona nad visokim centrom Patrickom Ewingom. Govorilo se da mu je odraz s mjesta bio nevjerojatnih 111 centimetara, što mu je omogućavalo da gotovo zakuca loptu na standardnom obruču.

Dok je na terenu proživljavao vrhunac karijere, Boguesov privatni život počeo se raspadati. Godina 1993. donijela mu je dva strašna udarca. Prvo je u srpnju njegov bliski prijatelj i srednjoškolski suigrač, zvijezda Boston Celticsa Reggie Lewis, preminuo od srčanog zastoja na terenu. Samo osam dana kasnije, njegov otac Billy umro je od upale pluća u Baltimoreu, nedugo nakon što je pušten iz zatvora. Očeva smrt bila je posebno bolna jer se, unatoč obećanjima, vratio drogama, često ih konzumirajući zajedno s Muggsyjevim bratom Chuckiejem. U isto vrijeme, brak s njegovom suprugom Kim, s kojom je imao dvoje djece, bio je u krizi. Teret slave, stalna putovanja i iskušenja profesionalnog sporta uzeli su danak, a povjerenje među njima je nestalo. Kim se s djecom odselila, a Bogues je ostao sam u velikoj kući.

U oktobru 1995. godine, usred vlastitih problema i oporavka od operacije koljena koja će ga udaljiti s terena gotovo cijelu sezonu, primio je poziv koji mu je promijenio život. S druge strane linije bila je njegova iscrpljena majka Elaine.

– Ne znam više što da radim s Chuckiejem – rekla mu je.

Njegov najstariji brat, tada 37-godišnjak, bio je na samom dnu. Teška ovisnost o kokainu pretvorila ga je u sjenu čovjeka.

– Ako ga ne uzmeš k sebi i ne preseliš ga kod sebe, umrijet će – bile su majčine riječi.

U trenutku kada se osjećao najusamljenije, kada nije mogao zaliječiti vlastito koljeno, spasiti brak ili vratiti preminule prijatelje i oca, Bogues je znao da ne smije izgubiti i brata.

Životni izazov

– To je bio moj posao, to je bio moj brat. Za to služi obitelj, u dobru, zlu i ravnodušnosti. Tako su nas majka i otac odgajali –  objasnio je.

Preselio je Chuckieja u svoju kuću u Charlotteu i započeo najtežu bitku u svom životu. Prvih šest mjeseci bilo je brutalno. Chuckie je odbijao ići u kliniku za odvikavanje, pa se cijeli proces odvijao u gostinjskoj sobi iznad garaže. Dok je Muggsy pokušavao rehabilitirati svoje operirano koljeno na košarkaškom terenu u dvorištu, iz sobe su dopirali krici i jecaji. Neke dane pronalazio bi brata kako se trese ispod pokrivača, druge bi mu čistio povraćotinu. Polako, Chuckie se počeo oporavljati. Krici su postali rjeđi, a jednog dana pogledao je brata u oči i obećao: Neću te iznevjeriti. Održao je riječ. Chuckie Bogues danas je čist više od 20 godina, a za svoj život zahvaljuje bratu koji ga je odbio napustiti.

Iako se vratio na teren, ozljeda koljena ostavila je traga. Njegov odnos s Hornetsima pogoršao se 1997. godine, kada ga je klub, nakon deset godina vjernosti, razmijenio u Golden State Warriorse. Kasnije je još igrao za Toronto Raptorse, gdje se ponovno udružio s dobrim prijateljem Dellom Curryjem, prije nego što je 2001. godine završio svoju karijeru. Umirovio se kao 13. asistent i 16. kradljivac lopti u povijesti NBA lige, s 6.726 asistencija i 1.369 ukradenih lopti. Njegova uloga u kultnom filmu “Space Jam” iz 1996., uz Michaela Jordana i druge zvijezde, zacementirala je njegov status u popularnoj kulturi.

Nakon igračke karijere, Bogues nije napustio košarku. Kratko je bio glavni trener WNBA ekipe Charlotte Sting, a kasnije je vodio i srednjoškolsku momčad. Danas je ambasador Charlotte Hornetsa, kluba u kojem je ostavio najdublji trag. No, njegova najveća strast postala je filantropija. Osnovao je “Muggsy Bogues Family Foundation”, organizaciju posvećenu pomaganju ugroženim obiteljima i mladima u Charlotteu. Fondacija se fokusira na osiguravanje hrane, obrazovanje i razvoj radne snage, s posebnim naglaskom na stipendije za strukovne škole.

Njegov privatni život također je doživio sretan preokret. Nakon godina razdvojenosti, on i njegova bivša supruga Kim ponovno su se zbližili. Godine 2015., na proslavi njegovog 50. rođendana, Kim ga je iznenadila. Zabava je zapravo bila – vjenčanje. Pred obitelji i prijateljima, par je obnovio svoje zavjete. Danas žive u Charlotteu, a uz njih je i Chuckie, tihi i zahvalni svjedok snage obiteljske ljubavi.