Dok se javnost priprema za najveći nogometni spektakl na planeti, prosječni navijači suočavaju se sa nikada skupljim ulaznicama i logističkim košmarom. Odluka FIFA-e da predstojeće Svjetsko prvenstvo 2026. godine pretvori u korporativni elitistički projekt primorala je čak i najvjernije pratioce na radikalna finansijska odricanja ili potpuni bojkot turnira
Nogomet se odavno ne igra isključivo za navijače, no predstojeće Svjetsko prvenstvo 2026. godine moglo bi ući u historiju kao prelomna tačka u kojoj je strast prema igri definitivno kapitulirala pred korporativnom pohlepom. Odluka Međunarodne fudbalske federacije (FIFA) da turnir u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku pretvori u najskuplji sportski događaj do sada primorala je čak i najvjernije navijače na radikalna odricanja i preispitivanje višedecenijske tradicije.
Među navijačima koji pokušavaju organizirati put preko Atlantika dominiraju riječi poput „bezobrazno“, „astronomski“ i „pljačka“. U grupnoj fazi pojedinačne ulaznice za atraktivnije mečeve koštaju više od minimalne mjesečne plaće u većem dijelu Zapadne Evrope. Dodatni gnjev izazvala je odluka krovne kuće fudbala da naknadno uvede novu cjenovnu strukturu za sjedišta u prvim redovima, lansiranu nakon što su navijači vjerovali da su već osigurali najbolje pozicije unutar svojih kategorija.
Razmjere inflacije najbolje ilustruje prosta komparacija sa prethodnim turnirima. U Kataru je najskuplja regularna kategorija ulaznica iznosila oko 1.600 dolara, dok je u Rusiji bila 1.100 dolara. Za predstojeće prvenstvo, FIFA je početnu cijenu iste kategorije podigla na nevjerovatnih 8.680 dolara. Uvođenjem sistema dinamičkog formiranja cijena, koji fluktuira u zavisnosti od trenutne potražnje na tržištu, vrijednost pojedinih ulaznica zvanično je premašila prag od 30.000 dolara.
Navijači imaju osjećaj da FIFA pokušava iscijediti i posljednji cent iz njihovih džepova, maksimizirajući profit bez imalo obzira prema suštini samog sporta. Ograničavanje na samo dvije utakmice grupne faze postalo je stvarnost čak i za one koji su na prethodnim prvenstvima pratili tim kroz kompletan žrijeb. Geografski raspored stadiona dodatno usložnjava situaciju; stadioni u Bostonu ili New Jerseyju nalaze se na periferijama, što troškove lokalnog transporta podiže do apsurdnih nivoa.
Upravo je transport postao jedno od glavnih polja sukoba između organizatora i javnosti. Željeznica New Jerseyja (NJ Transit) prvobitno je najavila da će povratna karta od stanice Penn na Manhattanu do stadiona MetLife, koji će ugostiti osam utakmica, uključujući i veliko finale, koštati 150 dolara, umjesto uobičajenih 12,90 dolara. Nakon oštrih reakcija i pritiska javnosti, cijena voza je spuštena na 105 dolara, dok je autobuska karta sa planiranih 80 pala na 20 dolara.
U pozadini ovog problema leži finansijski spor između lokalnih vlasti New Jerseyja i FIFA-e. Krovna organizacija je odbila sufinansirati troškove javnog prevoza za oko 40.000 navijača po utakmici, prebacujući sav teret na lokalne organizatore, iako su prvobitni ugovori iz 2018. godine predviđali besplatan transport za posjetioce.
Suočena sa sve glasnijim kritikama, FIFA se brani statistikom. Službeni stav organizacije jeste da polovina ukupnog kontingenta ulaznica spada u pristupačnije kategorije, 40 odsto za takozvana „ekonomična sjedišta“ i 10 odsto za „osnovnu kategoriju“. Međutim, preostalih 50 odsto ulaznica drastično podiže prosjek i čini turnir elitističkim. Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino naglašava da je potražnja bez presedana i da visoke cijene diktira tržište, prešućujući pritom činjenicu da su preprodavci na zvaničnim platformama već počeli spuštati cijene ispod nominalnih, jer je potražnja po ovim cijenama vještački prenapuhana.
Standardi na sjevernoameričkom kontinentu sada zahtijevaju hiljade eura za identičan nivo komfora, što mnogi racionalni navijači smatraju čistim bacanjem novca. Dio javnosti već sada predviđa organizacijski i kulturološki neuspjeh turnira zbog ovakve cjenovne politike. Mnogi smatraju da će FIFA reagirati tek kada se suoči sa polupraznim tribinama u ranim fazama takmičenja. No, čak i ako se to dogodi, reakcija će zakasniti za one navijače koji su svoje karte platili unaprijed po maksimalnim cijenama. Ako se ove prognoze obistine, najskuplje Svjetsko prvenstvo u historiji moglo bi trajno otuđiti upravo one ljude koji su decenijama činili srž fudbalske kulture.
