Na tom mjestu, u ranim jutarnjim satima 28. maja 1995. godine, srušen je helikopter s visokom državnom delegacijom Republike Bosne i Hercegovine koju je predvodio ministar vanjskih poslova, Irfan Ljubijankić. Danas, trideset i jednu godinu nakon te strašne tragedije, taj prostor je preobražen u trajno mjesto sjećanja i opomene. Svečanim presijecanjem vrpce i okupljanjem brojnih delegacija iz dviju država, ozvaničen je završetak radova i otvoren Spomen-park „dr. Irfan Ljubijankić“
U tihom krajoliku slunjskih brda, na lokalitetu Kremen u Republici Hrvatskoj, u neposrednoj blizini ceste koja spaja Slunj i Cetingrad, od danas stoji spomenik na jedan od najtragičnijih događaja iz perioda odbrane Republike Bosne i Hercegovine.
Na tom mjestu, u ranim jutarnjim satima 28. maja 1995. godine, srušen je helikopter s visokom državnom delegacijom Republike Bosne i Hercegovine koju je predvodio ministar vanjskih poslova, Irfan Ljubijankić. Danas, trideset i jednu godinu nakon te strašne tragedije, taj prostor je preobražen u trajno svetilište sjećanja i opomene. Svečanim presijecanjem vrpce i okupljanjem brojnih delegacija iz dviju država, ozvaničen je završetak radova i otvoren Spomen-park „dr. Irfan Ljubijankić“.
Simbolika ovogodišnjeg otvaranja bila je višestruka. Događaj je organiziran uoči samog Kurban-bajrama, a uslijedio je neposredno nakon obilježavanja godišnjice uspostavljanja Unsko-sanskog kantona, čija je konstituirajuća sjednica održana samo dan prije kobnog pada helikoptera 1995. godine. Upravo su se s te historijske sjednice u Bihaću ministar vanjskih poslova dr. Irfan Ljubijankić i njegovi saradnici uputili prema Zagrebu, s improviziranog vojnog aerodroma Ćoralići kod Cazina, u misiju koja je trebala donijeti spas i probiti tadašnju potpunu blokadu bihaćkog okruga.
Helikopter su raketom oborili pripadnici takozvane Srpske vojske Krajine, ugasivši živote ljudi koji su bili oličenje diplomatske i moralne borbe za opstanak zemlje. Uz dr. Ljubijankića, koji je u trenutku pogibije imao 43 godine, živote su izgubili zamjenik državnog ministra pravde, Izet Muhamedagić, savjetnik u Ambasadi BiH u Zagrebu, Mensur Šabulić, pripadnik MUP-ova osiguranja Fadil Pekić, kao i članovi posade ukrajinskog porijekla.
Izgradnja ovog memorijalnog kompleksa na tlu Republike Hrvatske, zemlje članice Evropske unije, predstavlja historijski iskorak i jedinstven primjer institucionalne saradnje. Kamen temeljac postavljen je još davne 2015. godine, a put do konačnog završetka bio je dug, složen i pun administrativnih i političkih izazova. Ipak, zahvaljujući čvrstoj opredijeljenosti Vlade Unsko-sanskog kantona, koja je finansirala projekt preko svog Ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida, te nesebičnoj podršci hrvatskih lokalnih vlasti i Islamske zajednice u Hrvatskoj, projekt je uspješno priveden kraju.
Armin Hodžić, zastupnik bošnjačke manjine u Hrvatskom Saboru, jedan od visokih zvaničnika na današnjem otvaranju, naglasio je duboki ljudski i državnički značaj ovog projekta. „Sjećat ćemo se Irfana Ljubijankića, nekadašnjeg ministra vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine i njegovih suradnika koji su, evo, nakon barbarskog i terorističkog čina izgubili svoje živote. Međutim, njihova žrtva je danas postala naša trajna uspomena ne samo na njih kao na žrtve i na časne ljude, već i ovaj spomen park. Ovaj spomenik je i jedno svjedočanstvo i prijateljstva i savezništva naših dviju država i dvaju naroda što nam je izuzetno važno. Mi ovako nastojimo čuvati sjećanje na njih i na sve ono što smo dali da bismo sačuvali slobodu, da bismo uspostavili demokraciju i nezavisnost naših dviju država“, istakao je Hodžić naglasivši kako je posebno sretan što su na otvaranju i Bošnjaci koji su bili u postrojbama Hrvatske vojske.
Tokom same ceremonije, govoreći direktno ispred novootvorenog spomenika, Armin Hodžić je poslao još jednu snažnu poruku fokusiranu na preispitivanje vlastite odgovornosti prema onima koji su položili živote za slobodu. „Usudio bih se reći da ovaj spomen-park više treba nama da pokažemo i dokažemo da smo bili dostojni žrtve koju su oni dali za Bosnu i Hercegovinu i da držimo to sjećanje živima kao živi podsjetnik na njihovu žrtvu i na žrtvu svih onih koji su svoje živote dali u obrani kako Bosne i Hercegovine, tako i Republike Hrvatske. Ovaj spomenik, pored toga je i živo svjedočanstvo i pokazatelj partnerstva, prijateljstva naših dviju država Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i naših dvaju naroda Hrvata i Bošnjaka. Mi svojim dolaskom i svojim prisustvom i ovim što činimo danas držimo živim sjećanje na rahmetli ministra vanjskih poslova Irfana Ljubijankića i na njegove saradnike, ali i na sve ostale koji su dali svoje živote da bismo mi danas uživali u blagodati slobode demokracije i nezavisnosti“, zaključio je u svom obraćanju Hodžić.
Politički i društveni značaj dr. Irfana Ljubijankića nadilazio je granice uobičajenog političkog angažmana tog doba. Bio je ljekar, specijalista otorinolaringologije, humanista, ali i intelektualac profinjenog senzibiliteta, muzičar i pisac. Njegova smirenost i diplomatski takt u najtežim danima rata osigurali su mu ogroman ugled na međunarodnoj sceni.
Vijest o njegovoj pogibiji 1995. godine duboko je potresla i svjetsku javnost, a ostala je upamćena izjava bivše britanske premijerke Margaret Thatcher koja je tada naglasila kako je smrt Irfana Ljubijankića više od tragedije, prepoznajući u njemu vizionara čiji je odlazak ostavio nenadoknadivu prazninu u diplomatskim naporima za postizanje pravednog mira.
Premijer Unsko-sanskog kantona, Mustafa Ružnić, podsjetio je prisutne na obećanje koje je dato prije tačno sedam godina na istom ovom mjestu. Tada su se obavezali da će prostor pogibije biti uređen na način koji dostojanstveno odgovara historijskoj težini događaja. Ružnić je izrazio duboku zahvalnost gradonačelnici Slunja, predstavnicima općine Cetingrad, Karlovačkoj županiji, te boračkim udruženjima i Islamskoj zajednici. Posebno je istakao doprinos resornih ministara koji su godinama vodili ovaj proces, naglasivši da ovaj spomen-park šalje jasnu poruku dobrih međususjedskih odnosa. Prema njegovim riječima, historija nikada nije zabilježila sukobe između naroda ovih pograničnih područja, a Krajina ovim projektom još jednom potvrđuje svoju snažnu držatvornu svijest.
Ministar za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida Unsko-sanskog Kantona, Almir Zulić, u svom emotivnom obraćanju pozdravio je članove porodica poginulih, ratne komandante i generale herojskog Petog korpusa Armije RBiH, kao i predstavnike Hrvatskog sabora i udruženja bošnjačkih veterana Domovinskog rata. Zulić je izrazio ponos što je ovaj kapitalni projekt uspješno okončan upravo u njegovom mandatu, ali je istovremeno uputio oštru i bolnu opomenu javnosti. Naglasio je činjenicu da, uprkos protoku od tri decenije, za mučko rušenje helikopter i smrt četvorice visokih državnih funkcionera i članova posade niko do danas nije sudski odgovarao. Pravda je i dalje nedostižna, što obavezuje institucije da ne dopuste zaborav.
Spomenuo je i da Kantonalna bolnica u Bihaću s ponosom nosi ime dr. Irfana Ljubijankića, kao izraz trajne zahvalnosti čovjeku koji je spajao medicinsku etiku i političku viziju, boreći se do zadnjeg daha za jedinstvenu i multietničku domovinu.
U ime diplomatskog kora i države Bosne i Hercegovine prisutnima se obratila i ambasadorica u Hrvatskoj, Elma Kovačević-Bajtal. Ukazala je na bolnu sudbinu mnogih porodica širom Bosne i Hercegovine koje i danas, baš kao i porodice stradalih na Kremenu, čekaju odgovore i smiraj za svoje najmilije, povlačeći paralelu s patnjom porodica žrtava genocida u Srebrenici koje i dalje tragaju za punom istinom. Istina je, kako je navela, jedini mogući temelj pravde i trajnog povjerenja među ljudima.
Vjerski dio programa i institucionalnu ulogu Islamske zajednice u Hrvatskoj osvijetlili su glavni imam Medžlisa Karlovac, Almir efendija Šabić te Admir efendija Muhić, imam džemata Maljevac. Efendija Muhić je podsjetio na ključni sporazum o zajedničkom djelovanju potpisan još 2014. godine, kojim je Islamska zajednica preuzela kompletnu pravnu i logističku infrastrukturu za ishodovanje dozvola. Ovaj spomen-park je pravno registrovan kao vakuf – trajno i neotuđivo dobro o kojem će operativnu brigu voditi džemat Maljevac. To stvara trajnu simbiozu s budućim Islamskim centrom u Maljevcu, s primarnim ciljem da se na ovom mjestu uvijek govori isključivo istina. Ovo je prvi spomen-park ovakve prirode izgrađen izvan granica Bosne i Hercegovine, i kao takav, ostaće trajno mjesto edukacije za buduće generacije, ali i prostor na kojem će se mlađi naraštaji učiti odanosti, zahvalnosti i suživotu.
