Ekonomske posljedice rata u Iranu prelile su čašu strpljenja njemačkog kancelara, koji u posljednje vrijeme niže kritike na račun američkog predsjednika

Kada je u junu 2025. godine novoizabrani njemački kancelar Friedrich Merz otputovao u Bijelu kuću u svoju prvu zvaničnu posjetu nakon inauguracije, učinio je to s jasnim ciljem: oživjeti transatlantski savez između dviju zemalja. Bio je duboko svjestan koliki je značaj Sjedinjenih Američkih Država za Njemačku, prije svega na polju sigurnosti.

Godinu dana kasnije, nakon što je američki predsjednik Donald Trump proglasio namjeru da anektira Grenland, pokrenuo trgovinski sukob i gurnuo svijet u rat protiv Irana bez ikakvog prethodnog obavještenja svojim saveznicima, pukotine u bilateralnim odnosima djeluju dublje nego ikada.

Tokom tri zvanične posjete Washingtonu, Merz je uporno izbjegavao uvrijediti Trumpa. Cilj je bio održati NATO u životu, očuvati američku podršku Ukrajini naspram Rusije, ali i ublažiti udar carina kojima američki predsjednik prijeti već mjesecima. Ako je zbog toga morao pognuti glavu dok je republikanski lider pred kamerama napadao evropske partnere poput Španije, to se u Berlinu smatralo manjom štetom. Sve se radilo kako se Trumpu ne bi javno proturječilo i kako bi se izbjegli njegovi prepoznatljivi izljevi bijesa pred novinarima. Američki predsjednik tada je uzvratio komplimentima, hvaleći Merza kao „veoma uspješnog čovjeka“ i „velikog lidera“ koji radi „veličanstven posao“.

Činilo se da se kancelar pozicionira kao jedan od Trumpovih omiljenih evropskih lidera, ponajviše zahvaljujući osjetnom povećanju njemačkih izdvajanja za odbranu. Merzova prošlost europarlamentarca i dugogodišnje vođenje udruženja Atlantik-Brücke (Atlantski most) dali su mu širu perspektivu od one uobičajene, često provincijalne njemačke politike, omogućivši mu da vanjsku politiku vodi s neuobičajenim samopouzdanjem.

Međutim, rat u Iranu i prateća energetska kriza, koja je teško pogodila Njemačku u trenucima velike ekonomske ranjivosti, potpuno su iscrpili Merzovo strpljenje. Tokom nedavnog razgovora sa srednjoškolcima u jednoj njemačkoj gimnaziji, kancelar je otvoreno izjavio da Iran trenutno „ponižava SAD“.

Ove riječi izazvale su bijes u Bijeloj kući. Trump je ekspresno uzvratio tvrdnjom da njemački kancelar „nema pojma o čemu govori“ i da „nije ni čudo što Njemačka stoji tako loše, kako ekonomski, tako i u svakom drugom pogledu“. Ubrzo nakon toga, Washington je najavio povlačenje 5.000 vojnika stacioniranih na njemačkom tlu. Merz se tako pridružio listi lidera, poput britanskog premijera Keira Starmera ili italijanske premijerke Giorgije Meloni, koji su jedno vrijeme uživali status Trumpovih najboljih prijatelja sve dok to odjednom nisu prestali biti.

U Njemačkoj su se mnogi zapitali da li je ova izjava bila Merzovo neoprezno proklizavanje ili dio šire strategije kojom želi afirmisati potrebu za snažnom i nezavisnom Evropom, o čemu je već govorio na prošloj Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji.

„Prije svega, ne treba potcjenjivati njemačke učenike“, objašnjava Jürgen Hardt, vanjskopolitički glasnogovornik konzervativne frakcije u Bundestagu. Prema njegovom mišljenju, kancelarova izjava predstavlja „tačnu analizu situacije, onako kako je doživljavaju mnogi američki i evropski građani“.

Ovaj demokršćanski zastupnik smatra da se u javnosti proteklih sedmica pretjerivalo. On uvjerava da njemački parlamentarci i dalje imaju „veoma dobra iskustva kako s republikanskim tako i s demokratskim zastupnicima, kao i s predstavnicima američke vlade“. „Znam da između njemačkog kancelara i predsjednika SAD-a i dalje postoje redovni kontakti, barem telefonskim putem“, tvrdi Hardt.

U prilog tome govori i sam Merz, koji je proteklih dana ponovo naglasio važnost transatlantskih odnosa. Izvijestio je javnost da je tokom povratka iz Kine imao „dobar telefonski razgovor“ s Trumpom na temu Irana.

Paradoksalno, ta je objava na platformi X (bivši Twitter) stigla samo nekoliko sati nakon što je Merz, tokom susreta s mladima na Katoličkom danu u bavarskom gradu Würzburgu, priznao da njegovo divljenje prema Sjedinjenim Državama u posljednje vrijeme baš i ne raste. Otišao je toliko daleko da je izjavio kako svojim sinovima „ne bi preporučio odlazak u SAD“ radi školovanja ili posla. „Trenutno i najobrazovaniji ljudi u SAD-u imaju ogromne poteškoće da pronađu posao“, zaključio je kancelar, oštro iskritikovavši tamošnju „društvenu klimu“.

Nekadašnjem „kancelaru za vanjske poslove“, što je bio kritički nadimak zbog Merzove sklonosti da bježi u međunarodnu arenu kako bi izbjegao domaće strukturne ekonomske probleme, mnogi sada zamjeraju nedostatak diplomatskog takta kada je u pitanju iranska kriza. Čak je i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel ove sedmice pozvala na pribranost. „Morate tražiti zajedničke tačke i, istovremeno, djelovati bez straha“, preporučila je Merkel u intervjuu za njemački magazin Focus.

Konzervativna političarka koja je vladala Njemačkom od 2005. do 2021. godine, i koja je s Trumpom upravljala krizama tokom njegovog prvog mandata, upozorila je na realnu moć svjetskih lidera: „Onaj ko dođe na takve pozicije jednostavno ima nevjerovatnu moć u rukama. I zato ga morate shvatiti veoma, veoma ozbiljno.“

Međusobne optužbe koje su Merz i Trump razmijenili u posljednje vrijeme odraz su nesuglasica koje sežu dublje čak i od onih iz vremena rata u Iraku i mandata socijaldemokratskog kancelara Gerharda Schrödera. Ta kriza iz 2003. godine do sada je važila za „najveći slom u transatlantskim odnosima“ između Berlina i Washingtona, kako je ovih dana podsjetio dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung.

„Tada su barem još uvijek zajedno bili u Afganistanu, što je NATO-u davalo jasan smisao i svrhu“, primjećuje ovaj list. Danas se Njemačka i Evropa moraju emancipovati od nekadašnjeg saveznika koji je postao prevrtljiv i nepouzdan, dok se istovremeno grčevito bore za opstanak samog NATO saveza.

Dominik Tolksdorf, ekspert za transatlantske odnose iz njemačkog instituta za vanjsku politiku (DGAP), napominje da se odluka Washingtona o povlačenju trupa zapravo uklapa u širu stratešku reorijentaciju SAD-a, iako se u ovom trenutku tumači kao direktna odmazda. On priznaje da će odnosi ostati izuzetno komplikovani na polju Ukrajine i trgovinskih sporova.

„Od samog početka je bilo jasno da će s Trumpom biti teško. Merz ga je dugo pokušavao umiriti, ali u posljednje vrijeme pokazuje više samopouzdanja. Preokret je nastupio nakon Trumpovih izjava o aneksiji Grenlanda; Merz tada jednostavno nije imao izbora osim da pokaže otpor, jer je Trump očigledno prešao crvenu liniju“, objašnjava Tolksdorf. Kancelarova direktna kritika, nakon što je mjesecima bio predusretljiv u Washingtonu, bila je iznenađujuća, mada je, kako zaključuje Tolksdorf, „samo naglas izgovorio ono što misle svi ostali šefovi vlada“.

Suočeni s ovim geopolitičkim potresom, njemački šef diplomatije Johann Wadephul podsjetio je novinare tokom službenog puta u SAD da je najvažnije sačuvati hladnu glavu. Istakao je da Trumpove izjave treba shvatiti ozbiljno, ali i „objektivno analizirati šta one u krajnjoj liniji konkretno znače za Njemačku“. „Ne sazivamo krizni štab Ministarstva vanjskih poslova svaki put kada se objavi neki tvit“, jasan je bio Wadephul.

Bez obzira na pozive na smirenost, priroda odnosa se nepovratno promijenila. Merz više nije onaj lider s početka mandata.

„Ranije je bio izuzetno kooperativan. Sada je, sasvim prirodno, pred Trumpovom haotičnom politikom i štetom koju Njemačka trpi, postao znatno oprezniji“, analizira Daniel Goffart, autor kancelarove biografije.

Ipak, Goffart vjeruje da će se Berlin i dalje truditi da pronađe održiv model saradnje s Amerikancima, ponajviše zbog straha od posljedica potpunog prekida veza. Ključno pitanje koje ostaje otvoreno jeste koliko dugo Evropa može tolerisati Trumpovu nepredvidivu politiku, njegove prijetnje, uvrede i ekonomske pritiske koji čitav svijet guraju u neizvjesnost. Odgovor na to pitanje u ovom trenutku niko ne može sa sigurnošću predvidjeti.

IZVOR: El Pais