Dok administracija Donalda Trumpa i saveznici vrše pritisak na FIFA-u da izbaci Iran sa predstojećeg Svjetskog prvenstva u Sjevernoj Americi, vlasti u Teheranu ispratikle su nacionalni tim na pripreme u Tursku u atmosferi iščekivanja moguće odluke o izbacivanju sa takmičenja

Voditelj Press TV-a, jednog od kanala pod kontrolom lokalnih vlasti, prepustio se hiperboličnom duhu večeri. Istakao je kako je svaki od igrača obećao da će se boriti za sve mučenike ovog rata koji su nametnuli Sjedinjene Američke Države i Izrael. Prema njegovim riječima, neprijatelji su pokušali spriječiti Iran da učestvuje na Svjetskom prvenstvu, ali u tome nisu uspjeli. Spiker ih je opisao kao primjer otpora i žilavosti, dodajući da će oni predstavljati sve one koji su žrtvovali svoje živote za istinu i nezavisnost.

Komentator televizijskog kanala nalazio se okružen hiljadama ljudi koji su mahali iranskim zastavama i klicali reprezentativcima na poznatom trgu Enghelab u centru glavnog grada. Prostor je bio ukrašen ogromnim muralom na kojem se vide nogometaši koje pozdravljaju mase, uz natpis da iranski muškarci blistaju u svakoj areni.

Jedan od igrača, Ehsan Hajsafi, pročitao je proglas u kojem se podsjeća da se sportsko takmičenje odvija dok je Iran i dalje u ratu. Naglasio je da su pod bombardovanjem i napadima radili na podizanju zastave voljenog Irana na međunarodnoj sceni, te da su ponosni što na prsima nose grb djece Minaba. Posljednja referenca odnosila se na simbolično ime koje je dodijeljeno sportskoj delegaciji, Minab 168, što predstavlja spomen na učenike koji su bili žrtve američkog bombardovanja škole u tom iranskom gradu, izvršenog 28. februara.

Tako se, uz ovacije gomile, od glavnog grada oprostila fudbalska reprezentacija, koja putuje u Tursku kako bi započela pripreme za Svjetsko prvenstvo što će se od juna održavati u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku.

Prisustvo iranskog tima na američkom tlu nije se moglo izuzeti iz ratnog sukoba koji ove dvije zemlje vode posljednjih mjeseci. Prošlog aprila, specijalni izaslanik predsjednika Donalda Trumpa, Paolo Zampolli, potvrdio je da je sugerirao FIFA-i da iransku selekciju zamijeni italijanskom, implicirajući da su sami Iranci ti koji ne namjeravaju doći na takmičenje. I sam šef američke države u martu je na društvenim mrežama izjavio kako smatra da prisustvo iranskog tima nije prikladno, uputivši pritom i prikrivenu prijetnju da je to za njihovu vlastitu sigurnost.

Pedesetosmogodišnji Iranac Mohamed, koji je bio prisutan na spomenutom trgu Enghelab, oštro je reagovao na ove najave upitavši zašto ne bi išli kada su pošteno zaradili pravo na učešće. Kao i Mohamed, svi anketirani Iranci slažu se da je Svjetsko prvenstvo za njih postalo nešto više od običnog fudbalskog turnira. Pedesetogodišnji Ali Dusti prokomentarisao je da je fudbal kontaminiran politikom i da FIFA brani interese Izraela i SAD-a. Povukao je paralelu istakavši da je Rusija izbačena iz svih takmičenja čim je izvršila invaziju na Ukrajinu, dok Izrael optužuju za genocid, a njegovi timovi i dalje igraju.

Navijač Persepolisa, jednog od velikih klubova iranske lige, Dusti je dodao da će prisustvo reprezentacije pokazati da se ne boje odlaska na teritoriju svog neprijatelja. Za pomenutog Mohameda, igrači su zapravo vojnici koji će prenijeti borbu u neprijateljsku zemlju.

Politički značaj koji Teheran želi dati ovom sportskom događaju postao je očigledan kada je predsjednik Masoud Pezeshkian lično posjetio trening kamp reprezentacije kako bi ispratio nogometaše. Poručio im je da oni nisu samo fudbalski tim, već da predstavljaju nadu, dostojanstvo, jedinstvo i odlučnost iranske nacije pred očima cijelog svijeta.

Ovaj govor podržao je i general Seyyed Majid Moosavi, vrhovni komandant raketnih jedinica Islamske revolucionarne garde (IRGC), jedne od najstrateškijih formacija unutar vojnog aparata države, koja je bila posebno aktivna tokom nedavnog sukoba.

Iranska reprezentacija trebala bi prvu utakmicu igrati 16. juna na Svjetskom prvenstvu, odmjeravajući snage s Novim Zelandom u Los Angelesu, međutim, učešće ove zemlje daleko je od sigurnog. Predsjednik tamošnjeg fudbalskog saveza, Mehdi Taj, naveo je prije nekoliko dana da su FIFA-i dostavili listu s deset uslova, među kojima je i striktno izdavanje viza za sve članove iranske delegacije.

Krajem aprila, Taj i generalni sekretar tamošnjeg saveza, Hedayat Mombeini, izazvali su diplomatski incident na granici Kanade, kamo su otputovali kako bi prisustvovali konferenciji FIFA-e, odakle su se odmah vratili ne ušavši na tu teritoriju. Prema pisanju poluzvanične iranske agencije Tasnim, do incidenta je došlo zbog neprikladnog ponašanja kanadskih carinika, koji su čak vrijeđali iranske zvaničnike.

Kontroverza u Kanadi ogolila je praktične prepreke koje bi se mogle pojaviti prilikom putovanja iranskog tima. Taj je podsjetio da među igračima ima onih, poput pomenutog Ehsana Hajsafija ili Mehdija Taremija, koji su vojni rok služili u redovima IRGC-a, formacije koju SAD smatra terorističkom grupom. Ministar sporta, Ahmad Donyamali, prije nekoliko sedmica aludirao je na mogućnost da reprezentacija na kraju ipak ne učestvuje na prvenstvu, navodeći da nema sigurnosti za igrače i da suštinski ne postoje uslovi za učešće.

Osvrćući se na incident u Kanadi, portparol Iranskog fudbalskog saveza, Amirmahdi Alavi, doveo je u pitanje autoritet FIFA-e kada je riječ o vršenju pritiska na SAD da omogući ulazak reprezentaciji i njenoj pratnji. Zapitao se kako mogu biti sigurni da se igrači neće suočiti s istim tretmanom ako krovna kuća fudbala ne može zaštititi ni predsjednika saveza.

Odanost iskazana prema igračima ipak je ograničena samo na one koji se nisu oglašavali protiv iranskih vlasti. Oni koji su uputili kritike režimu suočili su se s ostracizmom i policijskim progonom. Bivše krilo Esteghlala i nekadašnji reprezentativac, Voria Ghafouri, bio je uhapšen nakon što je podržao pobunu 2022. godine. Nedavno su opozicioni mediji prenijeli da su vlasti konfiskovale njegovu imovinu nakon što je ponovo podržao demonstracije koje su izbile u zemlji početkom godine.

Još jedan bivši igrač, Ali Karimi, kojeg se smatralo jednom od najvećih zvijezda iranskog fudbala svih vremena, doživio je istu sudbinu, kako je javila lokalna agencija Mizan. Prozvan azijskim Maradonom, Karimi se nalazi u egzilu od 2022. godine, a u posljednje vrijeme povezao se s političkim pokretom koji predvodi Reza Pahlavi, sin bivšeg iranskog autokrate svrgnutog u revoluciji 1979. godine.

Za Mizan, Karimi je jedan od izdajnika domovine koji se istakao vrlo aktivnom podrškom neprijatelju posljednjih godina, a službeni medij je dodao da su mu vlasti oduzele četiri stana i dva poslovna prostora. Isto se dogodilo i bivšoj kapitenki ženske reprezentacije, Zahri Ghanbari, koja je bila dio grupe igračica što je u martu zatražila azil u Australiji, da bi se potom predomislila i vratila u zemlju.

Rat je iz korijena promijenio iransku stvarnost, a nogomet nije izuzetak. Liga je morala biti prekinuta, a lokalni mediji sada pišu o ogromnim finansijskim poteškoćama s kojima se suočava većina klubova, što je direktni produžetak ekonomske krize koja potresa cijelu zemlju.

Agencija Meh javila je da će nekoliko istaknutih fudbalskih timova prestati angažovati strane igrače i trenere za narednu sezonu, zbog čega će otići veliki broj stranih nogometaša. Među navedenim klubovima našla su se najzvučnija imena domaće lige: Esteghlal, Persepolis, Sepahan Isfahan i Tractor Tabriz. Mehr je čak spekulisao s hipotezom da će se neke formacije morati povući iz takmičenja pogođene insolventnošću.

U Iranu, Esteghlal bi bio ekvivalent Real Madridu ili Barceloni. Osnovan 1945. godine pod imenom Biciklisti, klub je osvojio 39 nacionalnih i regionalnih trofeja, postavši najtrofejnija formacija u lokalnoj istoriji ovog sporta.

Sjedeći ispred police na kojoj su izloženi neki od tih pehara i priznanja, Ali Tajernia priznaje da je klub u kojem obavlja funkciju glavnog administrativnog rukovodioca jedan od onih koji će imati velike probleme da isplate plate fudbalerima. Objasnio je da je većina velikih iranskih fudbalskih timova povezana s kompanijama, a više od 3.000 kompanija je bombardovano. Istakao je da su izgubljeni njihovi glavni izvori prihoda, poput ulaznica i oglašavanja, zbog čega je situacija izuzetno komplikovana.

Jedan od stadiona koje je Esteghlal koristio, Azadi, uništen je četvrtog marta u bombardovanju američke avijacije. Tajernia tvrdi da je to objekat koji je policija koristila kao bazu za podršku tokom utakmica i da su napadači iskoristili tu okolnost kao izgovor, iako je na dan napada stadion bio potpuno prazan, te nije bilo povrijeđenih. Objekti, koji su korišteni i za košarkaške ili odbojkaške utakmice, pretvoreni su u običnu gomilu ruševina, a čelnik kluba dodaje da je namjera bila potpuno sravnjivanje sa zemljom, te da će obnova koštati više od 150 miliona dolara.

Tajernia zaključuje da je rat katastrofa za sve, ne samo za Iran već i za cjelokupnu svjetsku ekonomiju. Naglašava da bi nogomet trebao biti apolitičan, ali postavlja otvoreno pitanje kako to postići kada je FIFA dodijelila nagradu za mir Donaldu Trumpu u decembru 2025. godine.

IZVOR: El Mundo