Uprkos spektakularnoj konfrontaciji s američkim predsjednikom, prvi papa iz SAD-a u historiji prvenstveno teži pažljivoj ravnoteži i opreznoj modernizaciji

Sukob s Donaldom Trumpom iz temelja je promijenio percepciju javnosti o Lavu XIV. U Rimu se dosadašnji pontifikat prvog američkog pape već dijeli na dvije faze: na onu prije sedmog aprila 2026. godine i onu nakon tog datuma. Tog sudbonosnog utorka, dotad suzdržani, gotovo stidljivi crkveni poglavar, izjavio je pred vatikanskim novinarima da prijetnju američkog predsjednika o “brisanju iranske civilizacije” smatra “zaista neprihvatljivom”.

Lav XIV. nije skrivao ni šta misli o potencijalnom napadu na iranska energetska postrojenja: “Napadi na civilnu infrastrukturu krše međunarodno pravo.” Prema njegovim riječima, takvi činovi su “znak prokletstva i destrukcije za koju je čovjek sposoban”.

Ove riječi odjeknule su planetom poput groma, a posebno u papinoj domovini. Trump je reagovao na sebi svojstven način, uvredama. Papu je nazvao “slabim” i “užasnim”, tvrdeći da on nema pojma o situaciji u Iranu, uz opasku da Prevost nikada ne bi postao papa bez njegove pomoći. Lav XIV. se nije dao zastrašiti: poručio je da se ne boji američke administracije i da će nastaviti naviještati Evanđelje. Od tada, Lav XIV. u javnosti nosi epitet “papa mira” i “anti-Trump”,  jedini moćnik na svijetu koji se usuđuje predsjedniku SAD-a direktno reći istinu u lice.

Sam papa se na takve etikete vjerovatno samo blago osmjehuje. “Kao pastir Crkve, ne mogu biti za rat”, izjavio je 70-godišnji pontifeks na povratku sa svoje jedanaestodnevne turneje po Africi. Pozivi na mir bili su konstanta i kod njegovih prethodnika, poput Ivana Pavla II. tokom invazije na Irak 2003. godine. Otkako Vatikan više ne vodi vlastite ratove, zalaganje za mir dio je opisa papskog posla. Lav XIV. to proživljava lično: nedavno je otkrio da sa sobom nosi fotografiju dječaka muslimana kojeg je upoznao u Libanu, a koji je u međuvremenu ubijen u ratnim dejstvima.

Sukob s Trumpom papa nije tražio. Ipak, sudar obrazovanog, profinjenog Roberta Francisa Prevosta koji je proveo 20 godina kao misionar u siromašnim peruanskim provincijama i agresivnog, narcisoidnog čovjeka moći poput Trumpa, bio je neizbježan.

Izuzev sukoba s Washingtonom, u Vatikanu je od izbora osmog maja 2025. godine postalo znatno mirnije. Lav XIV. se stilom značajno razlikuje od svog karizmatičnog i impulsivnog prethodnika Franje. Dok je Franjo išao u direktnu konfrontaciju s Kurijom, njegov nasljednik traži dijalog, sluša saradnike i teži kompromisu. Njegov glavni cilj je postati Pontifex Maximus u izvornom smislu riječi, vrhovni graditelj mostova, kako bi premostio jaz između progresivaca i konzervativaca koji se produbio u protekloj deceniji.

Lav, koji posjeduje diplomu iz matematike, u upravljanju Crkvom nastupa pragmatično i taktički. Jednom od najoštrijih kritičara pape Franje, ultrakonzervativnom kardinalu Raymondu Leu Burkeu, dozvolio je služenje tradicionalne mise na latinskom u bazilici Svetog Petra. Ovom gestom pružio je ruku tradicionalistima u pitanju koje je većini vjernika možda nevažno, ali je njome osigurao unutrašnju stabilnost. Plodove je ubrao tokom spora s Trumpom: čitav američki episkopat, uključujući i “MAGA-biskupe”, stao je iza pape, što je u vrijeme Franje bilo nezamislivo.

Ipak, u temama koje su bile bliske Franji, poput prava migranata, socijalne pravde i kolegijalnosti unutar Crkve, Lav XIV. nastavlja istim putem. Kardinal Matteo Zuppi ističe: “U konklavi smo glasali za kontinuitet. Lav XIV. ima drugačiji stil, ali će braniti iste vrijednosti, jer su one zapisane u Evanđelju.”

Njegova strategija je neideološka: jasan u stavovima, ali spreman na dijalog umjesto autoritarnog tona. To se najbolje vidi na primjeru njemačkih biskupa i blagoslova istospolnih parova. Iako je Sveta Stolica jasno rekla “ne” formalizaciji takvih blagoslova, Lav XIV. je naglasio da se zbog “seksualnih pitanja” ne smije rizikovati raskol Crkve. Smatra da su pitanja pravde, jednakosti i vjerskih sloboda prioritetna.

Otkako je Prevost preuzeo kormilo, Vatikan se postepeno vraća “novoj normalnosti”. Za razliku od Franje koji je živio u vatikanskom domu Santa Marta, Lav XIV. se vratio u Apostolsku palaču. Vozi se u službenim limuzinama, doduše na električni pogon.

Njegov radni ritam je intenzivan, ali on svjesno svake sedmice uzima dan za odmor u ljetnoj rezidenciji Castel Gandolfo, gdje igra tenis i čita. Italijanski mediji navode da je u palači instalirao i malu teretanu. S relativno mlađim i zdravstveno osviještenim papom, u Vatikan je ušao dašak modernog stila života i humanijeg odnosa prema saradnicima. Prva godina Lava XIV. pokazuje da se Crkva ne mora nužno mijenjati radikalnim rezovima, već mudrim balansiranjem između tradicije i izazova modernog doba.

IZVOR: Die Presse, der Standard, agencije