Dr. Muamer Hodžić, viši naučni saradnik u Orijentalnom institutu, priredio je monografiju “Sarajevo u 17. stoljeću” na 458 stranica, podijeljenu u pet poglavlja, kao nemjerljiv doprinos kulturi sjećanja, rečeno je, između ostalog, tokom današnje promocije.
Sarajevo koje se ne otkriva na prvi pogled, ono što se ne vidi dok prolazite mahalskim sokacima, otkriva se u Monografiji autora dr. Muamera Hodžića “Sarajevo u 17. stoljeću”. To je knjiga koja otkriva historiju grada nataloženu iza avlijskih zidova, u mahalama, u čaršiji, u građevinama, u arhivima i bibliotekama.
Monografija je rezultat trinaestogodišnjeg istraživanja zasnovanog ne samo na dostupnim sarajevskim izvorima, već i na podacima iz Dubrovnika, Istanbula, Ankare, Beča, Venecije i Dresdena.
“Na osnovu toga, kao i podataka iz savremene stručne literature, nastojali smo napraviti historijsku rekonstrukciju Sarajeva 17. stoljeća, kada je ovaj grad bio jedno od najvažnijih upravno-administrativnih, urbanih, političkih, ekonomskih i kulturnih središta na zapadnim granicama Osmanskog carstva. Poseban fokus u monografiji je na sarajevskim mahalama; nastojali smo ih identificirati više od stotinu, njihove osnivače i raspoređenost. Da bismo čitaocu olakšali kretanje kroz sadržaj, priredili smo kao dodatak i kartu s vidljivom prostornom raspoređenošću gradskih mahala”, rekao je autor.
U samom naslovu otkrivamo da knjiga nastoji rasvijetliti historiju grada u 17. stoljeću – interesantnom, ali nedovoljno istraženom periodu koji, kako autor kaže, jeste stoljeće sjaja i praha. O Sarajevu u 17. stoljeću zapravo imamo najmanje historijskih podataka iz razloga što je grad na kraju tog stoljeća, 1697. godine, do temelja spalio Eugen Savojski. Aladin Husić, direktor Orijentalnog instituta Univerziteta u Sarajevu, u tom smislu navodi primjer da za cijelo 17. stoljeće imamo sačuvan samo jedan sidžil šerijatskog suda, dok za druge periode imamo barem jedan sidžil na svake dvije godine u prosjeku. Zato je istraživanje ovog perioda izuzetno teško, ali samim tim i značajno.
Hodžić svojom knjigom nastoji rekonstruirati sliku Sarajeva kakvo je ono bilo prije nego što ga je Eugen Savojski spalio. Naslovnica knjige, kako objašnjava dr. sci. Elma Korić, sama po sebi je simbolična. Na njoj je veduta Sarajeva – pogled s Gorice gdje je bio tabor austrijske vojske. Vedutu je nacrtao austrijski oficir doslovno trenutak prije nego što je grad spaljen. Na tom crtežu vidljivo je 96 munara sarajevskih džamija. To je zapravo vrijedan dokument koji govori o Sarajevu u 17. stoljeću, gradu koji se ubrzano razvijao u svakom smislu i koji je na samom izmaku tog stoljeća pretvoren u pepeo.
Hodžić u svojoj knjizi, umjesto negativnih konotacija koje su danas često korištene, objašnjava prava značenja: mahale, mjesta gdje se odvija život, gdje ljudi rado pomažu jedni drugima i gdje žive komšije različitog socijalnog statusa; avlije, prostor slobode koji nije ograničen zidovima, a koji mnogi danas sanjaju; kasabe, termin koji nema veze s provincijalnim duhom, nego označava urbani centar sa svom potrebnom infrastrukturom.
Kako navodi Korić, hvale vrijedan doprinos ove knjige je karta uže jezgre Sarajeva s precizno utvrđenim mahalama iz 17. stoljeća.
Zlatno doba Sarajeva bilo je 16. stoljeće, kada je na temelju vakufa grad doživio nevjerovatan razvoj i bio veliko gradilište. To doba naglo je prekinuto na kraju 17. stoljeća, koje je bilo i vrijeme velikih ratova u našem širem okruženju, što je dovelo do političkih i društvenih napetosti. Bio je to period velikih socijalnih pomjeranja: stanovništvo se s periferije Bosne povlačilo u unutrašnjost, a iz ruralnih dijelova doseljavalo u urbane centre, što je pogoršalo ekonomsku situaciju. Sarajevo je kao administrativni, politički, vojni, ekonomski i kulturni centar Bosne tog vremena bilo posebno primamljivo za doseljavanje.
U svojoj knjizi Hodžić je vjerno oslikao život Sarajeva tog vremena: od čaršije i njene ekonomske aktivnosti, preko političkih figura i odnosa u 17. stoljeću, nauke i umjetnosti, života sarajevske mahale, do običnih ljudi i njihove svakodnevice. Hodžićeva knjiga prozor je u život grada koji nam je do sada bio nepoznat.
Dr. Muamer Hodžić, viši naučni saradnik u Orijentalnom institutu, priredio je monografiju “Sarajevo u 17. stoljeću” na 458 stranica, podijeljenu u pet poglavlja, kao nemjerljiv doprinos kulturi sjećanja, rečeno je, između ostalog, tokom današnje promocije.
