Bila je to jednostavna, drvena građevina s kupolom i minaretom, podignuta usred alpskog pejzaža, daleko od rodnog kraja njenih vjernika. Ova džamija nije bila samo mjesto duhovne utjehe nego i instrument imperijalne politike kojom je Monarhija demonstrirala vjersku toleranciju kako bi osigurala lojalnost trupa na najtežim ratištima. S krajem rata i raspadom države, džamija je nestala, prepuštena zubu vremena i promjeni političkih režima, ostavivši iza sebe samo nekoliko crno-bijelih fotografija i mutno sjećanje lokalnog stanovništva

Kada se šestog maja otvore kapije 61. Bijenala umjetnosti u Veneciji, slovenački paviljon u prostorima Arsenala postat će poprište jedne od najintrigantnijih umjetničkih intervencija u novijoj historiji ove manifestacije. Umjesto grandioznih skulptura ili vizuelnog spektakla, kolektiv Nonument Group predstavit će projekat “Soundtrack for an Invisible House”, zvučnu instalaciju koja u središte pažnje postavlja odsustvo, tišinu i sjećanje na jedan od najneobičnijih vjerskih objekata na tim prostorima, prvu džamiju izgrađenu na tlu današnje Slovenije.

Pod kustoskom palicom Nataše Petrešin-Bachelez, ovaj projekt predstavlja duboku historiografsku i sociološku studiju koja povezuje planinske vrpce Loga pod Mangartom sa kanalima Venecije, te sudbinu bošnjačkih vojnika iz Prvog svjetskog rata sa savremenim diskursom o religiji, moći i arhitektonskom zaboravu.

Historijska osnova na kojoj Nonument Group gradi svoju venecijansku priču seže u 1917. godinu. U jeku krvavih borbi na soškoj fronti, austrougarske vojne vlasti donijele su pragmatičnu odluku da u selu Log pod Mangartom izgrade privremenu džamiju za potrebe vojnika iz Bosne i Hercegovine koji su se borili u sastavu Četvrtog bh. pješadijskog puka.

Bila je to jednostavna, drvena građevina s kupolom i minaretom, podignuta usred alpskog pejzaža, daleko od rodnog kraja njenih vjernika. Ova džamija nije bila samo mjesto duhovne utjehe nego i instrument imperijalne politike kojom je Monarhija demonstrirala vjersku toleranciju kako bi osigurala lojalnost trupa na najtežim ratištima. S krajem rata i raspadom države, džamija je nestala, prepuštena zubu vremena i promjeni političkih režima, ostavivši iza sebe samo nekoliko crno-bijelih fotografija i mutno sjećanje lokalnog stanovništva.

Decenijama je lokacija džamije bila predmet nagađanja, sve do 2022. godine kada su sistematska arheološka istraživanja potvrdila tačne koordinate njenih temelja. Pronađeni artefakti postali su fizički dokaz postojanja te nevidljive kuće, a lokalitet je prošle godine zvanično proglašen spomen-područjem. Upravo taj trenutak tranzicije iz potpunog zaborava u institucionalno priznanje služi kao polazište za slovenski nastup u Veneciji. Kolektiv Nonument Group, kojeg čine Neja Tomšič, Martin Bricelj Baraga, Nika Grabar i Miloš Kosec, godinama se bavi fenomenom objekata koji su izgubili svoju funkciju ili su ideološki odbačeni, ali i dalje oblikuju mentalne mape prostora.

Njihov pristup ne podrazumijeva nostalgičnu rekonstrukciju, već kritičko preispitivanje onoga što je ostalo u praznini.žIstraživanja sprovedena na lokalitetu Loga pod Mangartom, kao i svjedočanstva prikupljena tokom arheoloških iskopavanja 2022. godine, potvrdila su da fizički nestanak džamije nije bio trenutan niti potpun, već se odvijao kroz proces tihe integracije u svakodnevicu sela.

Nakon što je džamija prestala služiti svojoj svrsi i bila prepuštena propadanju, lokalno stanovništvo je, vođeno pragmatizmom karakterističnim za poslijeratno oskudno vrijeme, iskoristilo kvalitetnu drvenu građu objekta. Danas su dijelovi te “nevidljive kuće” postali stvarni, ali skriveni elementi arhitekture samog sela; grede, daske i dijelovi krovne konstrukcije ugrađeni su u okolne štale i pomoćne objekte, gdje i dalje nose teret krovova pod kojima žive mještani.

Ova činjenica projektu “Soundtrack for an Invisible House” daje dodatnu, gotovo opipljivu dimenziju, jer sugerira da prva džamija u Sloveniji nikada nije istinski napustila Log, već se samo transformisala, postajući sastavni dio tkiva kuća koje je okružuju. Time se krug sjećanja zatvara, dok će u Veneciji posjetioci slušati zvučni eho objekta, u samom podnožju Mangarta njegovi fizički ostaci i dalje pružaju utočište, neprimjetni i utopljeni u novi identitet prostora.

Na inicijativu i uz finansijsku podršku Islamske zajednice u Sloveniji 2022. godine angažovana arheološka ekipa koja je precizno locirala i otkopala kamene temelje džamije, čime su višedecenijske pretpostavke pretvorene u naučno verificiranu činjenicu. Kruna ovih napora uslijedila je u novembru 2025. godine, kada je lokacija džamije u Logu pod Mangartom zvanično upisana u Registar kulturne baštine Republike Slovenije, čime je država i formalno priznala njen značaj.

Osim naučnih istraživanja, zajednica kontinuirano održava i vjerski kontinuitet sjećanja; svake godine na vojnom groblju u Logu, gdje su nekadašnji drveni krstovi iznad mezara bošnjačkih vojnika zamijenjeni autentičnim nišanima, organizuju se komemorativni skupovi i učenje Ja-sina. Ovi napori, zahvaljujući Islamskoj zajednici i slovenačkoj državi i njenim institucijama transformirali su Log pod Mangartom iz zaboravljenog vojnog stratišta u centralno mjesto susreta historije, nauke i vjere, pružajući neophodnu faktografsku osnovu za umjetničke interpretacije koje će Evropa vidjeti na predstojećem Bijenalu.

U venecijanskom Arsenalu posjetioci neće zateći vizuelnu simulaciju džamije, već će ući u prostor definisan zvukom. Koristeći napredne audio tehnologije, umjetnici kreiraju imerzivni pejzaž u kojem se miješaju odjeci prošlosti i sadašnjosti. Zvučni zapisi uključuju terenska snimanja sa samog lokaliteta u Logu pod Mangartom, interpretacije religijskih napjeva, ali i apstraktne kompozicije koje evociraju težinu planinskog zraka i tišinu koja je decenijama prekrivala temelje džamije.

Kuratorica Nataša Petrešin-Bachelez naglašava da zvuk ima moć da prodre tamo gdje slika ne može, jer on po svojoj prirodi ne poznaje čvrste granice zidova. Kroz ovaj medij se ne rekonstruire zgrada, već prostor u kojem se prepliću memorija, politički konflikt i ljudska krhkost.

Izbor ovog projekta za predstavljanje Slovenije na 61. Bijenalu rezultat je odluke stručne komisije koja je u radu Nonument Groupa prepoznala kapacitet da lokalnu, gotovo mikro-historijsku epizodu, pretvori u univerzalnu poruku o evropskom identitetu. Pitanje prisustva islama u srcu Evrope, mobilizacija religije u vojne svrhe i način na koji dominantne kulture biraju šta će pamtiti, teme su koje snažno rezonuju sa današnjim političkim trenutkom. Slovenija ovim projektom preuzima ulogu tumača složenih historijskih slojeva koji su zajednički cijelom kontinentu.

Znanstvena savjetnica projekta, dr. Anja Zalta, ističe da džamija u Logu pod Mangartom demantira tezu o isključivo nedavnim migracijama, svjedočeći o stoljeću postojanja muslimanske zajednice na ovom tlu, makar ona tada bila u uniformama.

Jedan od najvećih izazova za autore bilo je izbjegavanje zamke patetike koja često prati teme rata i religije. Upravo tu do izražaja dolazi njihov prepoznatljiv stil koji je istraživački i precizan, a opet duboko evokativan. Njihov rad se oslanja na činjenice i materijalne dokaze, ali ih pretvara u poeziju odsustva. Takav pristup se oslanja na tradiciju analitičkog pisanja u kojoj nema suvišnih ukrasa ni sladunjavosti, već postoji samo nastojanje da se istina probije kroz tišinu arhiva. Arhitektonski gledano, projekt postavlja suštinsko pitanje o tome šta zapravo čini jedan objekt i da li su to isključivo zidovi i krov, ili je to trag koji on ostavlja u ljudskoj svijesti čak i kada ga fizički više nema.

U kontekstu Venecijanskog bijenala, koje se često suočava sa prevelikom produkcijom i vizuelnim šumom, slovenski paviljon nudi radikalan otklon. Poziv na slušanje ujedno je i poziv na razmišljanje. Dok se posjetioci budu kretali kroz Arsenal, biće prinuđeni da preispitaju sopstvene unutrašnje pejzaže i zgrade koje sami grade u svojim sjećanjima. Iako će projekt biti lociran u Veneciji, on ostaje neraskidivo vezan za slovenske planine, jer temelji prve džamije više nisu samo arheološki lokalitet, nego su postali rezonantna kutija slovenske i evropske historije.

Ovaj projekt podsjeća da historija nije samo ono što je zapisano u udžbenicima ili podignuto u mermeru, već i ono što nedostaje i što čeka da mu se vrati glas. Nevidljiva kuća iz Loga pod Mangartom konačno će dobiti svoj krov sazdan od zvuka i pažnje hiljada ljudi koji će proći kroz slovenski paviljon, čineći to trijumfom memorije nad zaboravom. Izvedba ovog projekta u Veneciji 2026. godine označiće važan trenutak u kojem slovenska savremena umjetnost direktno komunicira sa traumama i naslijeđem cijelog balkanskog prostora, dajući mu novi, artikulisan i dostojanstven okvir na svjetskoj sceni.

IZVOR: STA, RTV SLO, Moderna galerija, Bosna.hr