Naziv Cvjetna nedjelja, Cvjetnica, Palmenica ili Uličnica odnose se na procesije s blagoslovljenim grančicama u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem. U folkloru na ovim prostorima taj je dan obilježen upotrebeom raznovrsnog proljetnog bilja: grančica drijenka, vrbe, lijeske, ljubica i bršljana, te maslinovih i palminih grana.
Danas je Cvjetnica, odnosno početak Velike sedmice u kojoj se katolici pripremaju za najveći kršćanski blagdan – Uskrs. Cvjetnica se uvijek slavi u nedjelju prije Uskrsa
Nedjelja kojom započinje Velika sedmica službeno se naziva Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj čime se povezuju Kristova kraljevska pobjeda i navještaj Muke, piše bitno.net. Ovaj se naziv prvi put pojavljuje u 8. stoljeću, kada je objedinjena istočna i zapadna tradicija. Istočna, jeruzalemska tradicija već je u 4. stoljeću ovoj nedjelji dala naziv Nedjelja palmi, naglasivši tako Kristovo mesijansko poslanje i njegov ulazak u Jeruzalem, dok je drevna rimska tradicija ovu nedjelju nazivala Nedjeljom Muke Gospodinove stavivši u središte Kristovu muku na križu.
Naziv Cvjetna nedjelja, Cvjetnica, Palmenica ili Uličnica odnose se na procesije s blagoslovljenim grančicama u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem. U folkloru na ovim prostorima taj je dan obilježen upotrebeom raznovrsnog proljetnog bilja: grančica drijenka, vrbe, lijeske, ljubica i bršljana, te maslinovih i palminih grana.
Prvi opis liturgije Cvjetnice u Jeruzalemu nalazimo u 4. st. kod hodočasnice Egerije koja opisuje kako se te nedjelje u Jeruzalemu, nakon jutarnje euharistije, oko 13 sati sav puk s biskupom ponovno sabrao na Maslinskom brdu kod bazilike zvane Eleona. Nakon himni i antifona te službe riječi vjernici bi otišli do bazilike Uzašašća na istome brdu. Oko 17 sati pročitao bi se evanđeoski odlomak o Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem, nakon čega bi svi u procesiji krenuli u prema bazilici Uskrsnuća pjevajući Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje i noseći grane palmi ili maslina. Nakon službe svjetla u Bazilici, biskup bi otpustio narod. Ovaj običaj došao je na Zapad u 8. stoljeću.
Za Isusov ulazak u Jeruzalem vezana je jedna neobična predaja, odnosno odgovor na pitanje zašto je magarac jedina životinja na svijetu koja ima križ na leđima. Navodno su magarci izvorno imali neobilježenu kožu, te da su tek nakon Kristova ulaska u Jeruzalem jašući na leđima magarca dobili tamni križ na leđima.
Ta je životinja, navodno, na čijim je leđima ušao u Jeruzalem, toliko voljela Isusa da mu je, kad je osuđen na smrt raspećem, htjela pomoći da podnese teret križa. Magarac je otjeran, ali se vratio da mu oda počast kad su svi ostali otišli. Dok se tužno okretao, sjena križa pala mu je preko ramena i ostavila trag koji se tada čudesno prenio na sve magarce.
Otada svim magarcima na leđima stoji simbol križa kao trajna počast ljubavi i odanosti magarca prema Isusu.
