Ovo nije prvi put da se Ursulu von der Leyen optužuje za prekoračenje ovlasti. Njen visoki politički profil i sklonost ka unilateralnim potezima bez konsultacija sa državama članicama bili su zaštitni znak i njenog prvog mandata (2019–2024). Generalna sekretarka Amnesty Internationala, Agnès Callamard, bila je brutalno direktna: „Predsjednica Komisije je prekoračila svoj mandat, i to nije prvi put. Ona sistematski potkopava međunarodno pravo već dvije godine kada je u pitanju Izrael.“

Bliski istok se još jednom pokazao kao “gnijezdo stršljenova” za predsjednicu Evropske komisije Ursulu von der Leyen. Ono što je započelo kao tinjajuće nezadovoljstvo tokom izraelske ofanzive u Gazi, sada se pretvorilo u otvoreni diplomatski sukob unutar briselskih hodnika moći nakon eskalacije s Iranom. Njen upadljiv izostanak čak i najblažeg prijekora usmjerenog ka Sjedinjenim Državama i Izraelu zbog napada na Islamsku Republiku, akcije koja je izvršena bez uporišta u međunarodnom pravu, ponovo je uzbunio evropske prijestolnice.

Kritičari, kojih je svakim danom sve više, zamjeraju njemačkoj političarki ne samo “tihu diplomatiju” prema Washingtonu i Tel Avivu, već i opasno preoračavanje temeljnih principa na kojima počiva Evropska unija. Situacija je kulminirala prošlog ponedjeljka, kada je Von der Leyen u svom govoru proglasila međunarodni poredak zasnovan na pravilima završenim. Ta izjava nije samo zaparala uši diplomatama u Madridu i Parizu; ona je dovela u pitanje samu srž evropskog projekta.

„Stari svjetski poredak je nestao i neće se vratiti“, izjavila je Von der Leyen, zagovarajući novi, suroviji realizam u vanjskoj politici. Reakcija je bila brza i nedvosmislena. Već sljedećeg dana, predsjednik Evropskog vijeća, Portugalac António Costa, osjetio je potrebu da je javno ispravi u istom forumu, naglasivši da „EU mora braniti međunarodni poredak zasnovan na pravilima“.

Različite reakcije širom kontinenta odražavaju duboke historijske ožiljke. Španija je, naprimjer, izuzetno osjetljiva na unilateralne vojne akcije. Sjećanje na 2003. godinu, kada se tadašnji premijer José María Aznar pridružio SAD-u u ratu protiv Iraka uprkos masovnom protivljenju naroda, i dalje je živo. Slogan „ne ratu“ danas je oživio pod socijalističkom vladom Pedra Sáncheza. S druge strane, u Njemačkoj je percepcija drugačija. Von der Leyen tamo ostaje konzervativna političarka s jasnim atlantskim pedigreom i iskustvom ministrice odbrane, što podrazumijeva savezništvo s Izraelom po svaku cijenu.

Međutim, diplomatski izvori upozoravaju da njen “realizam” opasno klizi u cinizam. „Pratiti Trumpa ne donosi nikakve koristi“, upozoravaju diplomate, podsjećajući da brisanje principa u korist trenutnih geopolitičkih interesa dugoročno potkopava kredibilitet Brisela.

Ovo nije prvi put da se Ursulu von der Leyen optužuje za prekoračenje ovlasti. Njen visoki politički profil i sklonost ka unilateralnim potezima bez konsultacija sa državama članicama bili su zaštitni znak i njenog prvog mandata (2019–2024). Generalna sekretarka Amnesty Internationala, Agnès Callamard, bila je brutalno direktna: „Predsjednica Komisije je prekoračila svoj mandat, i to nije prvi put. Ona sistematski potkopava međunarodno pravo već dvije godine kada je u pitanju Izrael.“

Nezadovoljstvo tinja i unutar samih institucija EU. Mnogi zvaničnici su frustrirani njenim mlakim odgovorom na brutalnu ofanzivu u Gazi, koja traje već više od godinu dana. Podsjeća se i na njen put u Izrael neposredno nakon užasnog napada Hamasa sedmog oktobra 2023. godine, na koji je otišla bez prethodnih konsultacija s državama članicama, pružajući bezrezervnu podršku koja je kasnije postala teret za zajedničku evropsku politiku.

Sven Kühn von Burgsdorff, bivši predstavnik EU na palestinskim teritorijama, ističe da njene riječi o Iranu „potpuno zanemaruju pitanje ilegalnosti napada“. On je jedan od predvodnika grupe bivših visokih zvaničnika i ambasadora koji su tokom 2025. godine potpisali brojna otvorena pisma zahtijevajući od Komisije sankcije protiv Izraela zbog kršenja međunarodnog prava u Gazi.

Dodatno ulje na vatru dolilo je slanje Dubravke Šuice, povjerenice za Mediteran, na inauguraciju kontroverzne „Mirovne komisije“ Donalda Trumpa u Washingtonu prošlog mjeseca. Odluka je ponovo donesena jednostrano. Većina država članica strahuje da ovaj projekt potkopava sistem Ujedinjenih nacija i princip “dvije države” (Izrael i Palestina), koji predstavlja jedini evropski konsenzus o Bliskom istoku.

Francuska, tradicionalni čuvar evropske suverenosti u vanjskoj politici, nije ostala nijema. Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot podsjetio je da Komisija mora striktno poštovati princip supsidijarnosti i slovo ugovora o EU. Josep Borrell, bivši visoki predstavnik za vanjsku politiku, također je upozorio da svaka institucija mora djelovati isključivo u okviru svojih nadležnosti.

Ipak, krug bliskih saradnika Ursule von der Leyen kategorički odbacuje ove optužbe. Oni tvrde da ona samo garantuje liderstvo Komisije u vanjskoj politici i predstavlja EU kao globalnu ekonomsku i regulatornu silu. No, u Briselu je javna tajna da Von der Leyen preferira “top-down” pristup i strogu kontrolu informacija u uskom krugu povjerenika, što često dovodi do trvenja, uključujući i rivalstvo s šeficom diplomatije EU, Estonkom Kajom Kallas.

Diplomate priznaju da niko ne bi trebao biti iznenađen ovakvim razvojem događaja. Drugi mandat Von der Leyen počeo je s jasnom namjerom da Komisija djeluje na “političniji način”. Njena sposobnost da ostavi uticaj na globalnoj sceni je nesporna,  ona je vjerovatno najprepoznatljivije lice Evropske unije u svijetu.

Zanimljivo je da kritike obično isplivaju na površinu samo kada se njenom vodstvu ne sviđa smjer u kojem ide. Kada je riječ o Ukrajini, njen proaktivan pristup bio je hvaljen od istih onih koji je danas kritikuju zbog Bliskog istoka. To ukazuje na duboku podijeljenost unutar EU oko toga šta su stvarni prioriteti i gdje prestaje međunarodno pravo, a počinje gola geopolitika.

Kühn von Burgsdorff zaključuje da granice moraju postojati: „Razumljivo je da Komisija želi biti geopolitički akter. Međutim, predsjednica može govoriti u ime cijele EU o vanjskopolitičkim pitanjima samo na osnovu odluka koje je usvojilo Vijeće.“

Iako su njene izjave o Iranu izazvale buru u javnosti i među diplomatama, zanimljivo je da to pitanje nije zvanično pokrenuto na nedavnim sastancima predstavnika država članica u Briselu. „Nije bilo ni spomena“, tvrde izvori iz jedne od članica. No, to ne znači da je tema zaboravljena. Naprotiv, o njoj se intenzivno raspravlja iza zatvorenih vrata.

Izostanak formalne osude ne znači odobravanje, već prije pokušaj da se izbjegne potpuni raskol u trenutku kada je Evropa pod pritiskom rata na istoku i neizvjesnosti koju donosi Trumpova administracija. Von der Leyen se, pak, morala braniti u Evropskom parlamentu, pojašnjavajući svoje riječi pred poslanicima koji su već ogorčeni njenim odustajanjem od ambicioznog „Zelenog plana“ koji je bio perjanica njenog prvog mandata.

Dok se predsjednica Komisije pokušava izvući iz “gnijezda stršljenova”, ostaje otvoreno pitanje: koliko dugo EU može funkcionisati s liderkom koja se ponaša kao suvereni vladar, dok se temelji međunarodnog prava, na kojima je Unija izgrađena, polako urušavaju pod težinom globalnih konflikata? Slijediti Washington i Tel Aviv bezrezervno možda donosi trenutnu sigurnost, ali cijena bi mogla biti gubitak same duše Evrope.

IZVOR: El Pais