Kao prvu liniju odbrane, oftalmolozi zagovaraju pravilo 20-20-20: svakih 20 minuta potrebno je posvetiti 20 sekundi fokusiranju pogleda na nešto udaljeno šest metara (20 stopa). To omogućava oku prijeko potreban odmor od konstantnog rada na blizinu

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) uputila je dramatično upozorenje: čovječanstvo se suočava s novom epidemijom – miopijom. Stručnjaci predviđaju da će do 2050. godine polovini svjetske populacije trebati naočale, dok će stopa visoke kratkovidnosti i rizika od sljepila vrtoglavo porasti. Iako prognoze djeluju sumorno, naučna zajednica naglašava da još uvijek imamo vremena za preventivno djelovanje.

Decenijama se na kratkovidnost gledalo kao na tek neznatnu neugodnost, “nisku rezoluciju” svijeta koja se lako rješava dioptrijskim okvirima. Međutim, podaci objavljeni u časopisu The British Journal of Ophthalmology otkrivaju da se globalna stopa kratkovidnosti utrostručila od devedesetih godina prošlog vijeka. Predviđanja WHO-a ukazuju na to da će do sredine vijeka deset posto populacije razviti visoku miopiju, stanje koje direktno vodi ka teškim vizuelnim patologijama.

“Govorimo o refrakcijskoj greški koja čini oko većim nego što je normalno, što objašnjava brojne komplikacije,” objašnjava Miguel Ángel Sánchez Tena, istraživač na Odsjeku za optometriju i vid Univerziteta Complutense u Madridu (UCM). Kratkovidnost nastaje kada se jabučica izduži, zbog čega se svjetlost fokusira ispred, a ne na samoj mrežnici. Rezultat je jasan vid na blizinu, ali zamućena slika u daljini.

Problem nije samo u zamućenju. Mrežnica, tkivo koje oblaže unutrašnjost oka, rasteže se kako bi pratila izduživanje jabučice, što drastično povećava rizik od ablacije mrežnice, glaukoma, prerane katarakte i makularne degeneracije. Osoba sa tri dioptrije ima deset puta veći rizik od odvajanja mrežnice, dok se kod onih sa deset dioptrija taj rizik množi čak šezdeset puta.

Situacija u azijskim zemljama poput Singapura, Južne Koreje i Japana služi kao mračno ogledalo budućnosti. Tamo je između 80 i 90 posto mlade populacije kratkovidno, a značajan broj njih gubi vid ili postaje radno nesposoban već u četrdesetim godinama života.

Dugo se vjerovalo da je miopija isključivo genetsko naslijeđe, ako su roditelji kratkovidni, bit će i djeca. Ipak, novije studije dokazuju iznenađujuću povezanost između ovog fenomena i vremena koje djeca provode na otvorenom. Prema istraživanju organizacije Save the Children, svega 27 posto djece danas redovno boravi vani, dok je prije dvije decenije taj procenat iznosio 80 posto.

Naučna zajednica je još 2017. godine utvrdila da samo jedan sat dnevno proveden na otvorenom smanjuje incidencu miopije za 45 posto. Ključ leži u svjetlosti i dopaminu. Sunčeva svjetlost stimuliše oslobađanje dopamina u mrežnici, koji djeluje kao prirodni inhibitor aksijalnog izduživanja oka. Evolucijski posmatrano, ljudsko oko nije dizajnirano za stalni boravak u zatvorenim, slabo osvijetljenim prostorima gdje se fokus drži na predmetima udaljenim svega tridesetak centimetara.

Digitalni uređaji su često prokazani kao glavni krivci, ali stručnjaci upozoravaju da problem nije u samom ekranu, već u distanci. Istraživanja u Južnoj Koreji pokazuju da se rizik od miopije povećava za 21 posto za svaki sat korištenja ekrana nakon prvih 60 minuta. “Svakim danom vidimo sve mlađu djecu sa telefonima ili tabletima ‘zalijepljenim’ za lice,” upozorava profesor Sánchez Tena.

Kao prvu liniju odbrane, oftalmolozi zagovaraju pravilo 20-20-20: svakih 20 minuta potrebno je posvetiti 20 sekundi fokusiranju pogleda na nešto udaljeno šest metara (20 stopa). To omogućava oku prijeko potreban odmor od konstantnog rada na blizinu.

Srećom, dječije oko posjeduje veliku plastičnost. Danas su dostupne multifokalne naočale i meka kontaktna sočiva koja šalju signale mozgu da uspori rast jabučice. Također, ortokeratološka sočiva koja se nose tokom spavanja, kao i kapi atropina, pokazali su se efikasnim u usporavanju progresije dioptrije. Ključno je djelovati rano, jer svaka sačuvana dioptrija u djetinjstvu znači značajno manji rizik od gubitka vida u odrasloj dobi.

IZVOR: XL Semanal