SAD nisu mogle zaštititi ni vojne baze koje su proširile po mnogim zemljama Bliskog istoka. Američke vojne baze, pomorske baze i obavještajne baze koje se nalaze u spomenutim zemljama pretrpjele su teške napade.

SAD nisu mogle zaštititi nijednog od svojih saveznika na Bliskom istoku. Nisu mogle zaštititi Saudijsku Arabiju, Kuvajt, Katar, UAE, Bahrein ili Jordan od iranskih raketa.

SAD nisu mogle zaštititi ni vojne baze koje su proširile po mnogim zemljama Bliskog istoka. Američke vojne baze, pomorske baze i obavještajne baze koje se nalaze u spomenutim zemljama pretrpjele su teške napade.

Postalo je jasno da SAD nemaju ni sposobnost da zaštite vlastite baze u takvom ratu. Sve one, uključujući Petu flotu u Bahreinu, uključujući radarske baze, uključujući masovno vojno raspoređivanje, bile su napadnute i nisu mogle biti zaštićene.

SAD, koje su decenijama uzimale trilione dolara govoreći “branit ćemo vas”, nisu učinile ništa za ove zemlje protiv iranskih raketa za samo deset dana, nisu mogle učiniti ništa, i postalo je očito da ne mogu učiniti ništa.

Zemlje poput Saudijske Arabije, Kuvajta, UAE, Katara i Bahreina su u velikom šoku. Siguran sam da se pitaju: “Pa kakvu smo grešku napravili povjeravajući svoju odbranu SAD-u?”

Ove zemlje, koje su do danas živjele u sigurnosti pod zaštitom SAD-a, vidjele su da će sutra iskusiti istu ovakvu ranjivost kao u slučaju napada Irana u napadima drugih sila.

Znamo da Izrael neće ostati miran nakon izraelsko-iranskog rata. Znamo da će Izrael napasti neke od zemalja koje su trenutno saveznici SAD-a. Kao što SAD tada neće zaštititi nijednu od ovih zemalja, također znamo da će podržati Izrael i napasti ove zemlje. Tada će arapske/zaljevske zemlje doživjeti pravi fatalni šok.

Šok za zemlje Zaljeva

Američko vojno prisustvo i vojne baze u zemljama regije bile su kalibrirane da zaštite ove zemlje ne od vanjskih prijetnji, već od “unutrašnjih prijetnji”. Bile su kalibrirane da štite i upravljaju, da posjeduju režime, vladajuće elite, naftno bogatstvo.

Mislim da će ovaj šok ozbiljno utjecati na buduće odluke zemalja regije. Našle su se potpuno bespomoćne. Ali pravo pitanje je sljedeće: Zemlje u regiji znaju da američko vojno prisustvo, koje ih štiti od mogućih unutrašnjih prijetnji, neće pružiti zaštitu u slučaju regionalne vanjske prijetnje. Pa kako će se ta praznina popuniti?

S obzirom na neizvjesnost koja će se dogoditi u narednim godinama, nestabilnost naše geografije i fatalne promjene u globalnoj matematici moći, sada je imperativ da hitno naprave neke promjene.

Način da se to učini je da Turska i zemlje u regiji izgrade zajednički odbrambeni štit.

Evropa je doživjela istu situaciju u koju su upale zemlje Perzijskog zaljeva. Kada je Rusija napala Ukrajinu, odjednom su shvatile da su bespomoćne, da samo prisustvo SAD-a neće biti dovoljno da ih zaštiti i da SAD ionako nemaju takvu namjeru.

Sada očajnički traže rješenja i lijekove za odbranu Evrope. Čak traže podršku od Turske, koju su decenijama isključivali.

Poput Evrope, zemlje Perzijskog zaliva su vidjele da SAD nisu spremne da ih zaštite. Činjenica da SAD ostavlja i zemlje Perzijskog zaliva i Evropu tako izolovanim, ili bolje rečeno, postaje očigledno da ih ne mogu braniti, predstavlja veliki prekid. Ovo će biti ono što će zaista narušiti poredak nakon Drugog svjetskog rata.

Organizacije poput PKK-a, PJAK-a i YPG-a, koje su godinama služile kao posrednici u agresiji SAD-a i Izraela na našu regiju, smatrane su “snagama koje treba odbaciti kada završe svoj posao”. To smo nedavno vidjeli u Siriji.

Sada pokušavaju rasporediti iste snage protiv Irana. Iako za sada možda oklijevaju, jasno je da će biti spremni da to učine u kasnijim fazama rata. Ova uloga posrednika uzrokovala je da se kurdski nacionalizam doživljava kao drugi Izrael, kategorizirajući ga kao zajedničkog neprijatelja u cijeloj regiji.

Ozbiljan aspekt je to što su se do danas organizacije koristile i odbacivale. Poput PKK-a, poput DAESH-a. Sada se države koriste i odbacivaju. Države u regiji Zaljeva/Bliskog istoka su, bez izuzetka, saveznici SAD-a. U stvari, to je više od saveza; postoji integracija.

Koga će Izrael napasti

Ali sada vidimo da se ovaj saveznički odnos pokazao kao vrsta američke pljačke. Uvijek su pokazivali prijetnju arapskoj naciji i usmjeravali je tamo gdje su htjeli. Prijetnja Sadama, prijetnja Al-Kaide, prijetnja Muslimanske braće, prijetnja Irana. Sada rade na turskoj prijetnji.

Regionalne zemlje, dizajnirane ovom prijetnjom i zastrašivanjem, možda nemaju sutra ako se odmah ne probude. Sadašnje države mogle bi se razbiti na vrlo male komadiće.

Sada je sigurno da će Izrael, nakon Irana, ciljati Pakistan, Egipat, Saudijsku Arabiju i Tursku, i za to će koristiti američku moć. Dakle, hoće li ova igra, koja se igra decenijama, i dalje funkcionirati? Ako hoće, to znači da su sve nacije koje žive u ovoj ogromnoj geografiji ugrožene.

Iran je prvo protjeran iz Sirije i oslabljen u Libanu. Projekt “Regionalni Iran” se urušio. Povučen u vlastite granice, sve iranske inicijative provedene na geografskoj skali od iransko-iračkog rata pretvorile su se u propast. Historija koja je pustošila našu regiju od 1979. godine, uzrokujući jednako mnogo štete kao i američko-izraelske okupacije i napadi, postala je laž.

Napadi koje nazivamo 12-dnevnim ratom su počeli. Iran je udaren iznutra. Vidjeli smo takve primjere, svjedočili takvim izdajama, da je to postavilo pitanja o tome kako takva država može opstati. Iran, srušen u regiji, bio je praktično truo iznutra! Nije bio samo napadnut. Bio je diskreditovan, ponižen.

Odmah nakon toga, započeli su ustanci unutar zemlje. Američke i evropske obavještajne službe, organizirane interno decenijama, stavljene su u službu izraelskih obavještajnih službi i pokrenuti su masovni ustanci. Iran je bio slabljen iznutra po drugi put nakon 12-dnevnog rata.

Ustanak je stavljen pod kontrolu. Pokrenuta je velika čistka iznutra. Baš kada se očekivalo da će se stvari smiriti, Netanyahu je uvjerio Trumpa i pokrenut je drugi napad na Iran. Promjena režima i nuklearne aktivnosti predstavljene su kao opravdanje, ali izraelski napadi na Iran zapravo su bili krvna osveta.

Mislilo se da će se Iran, toliko oslabljen, srušiti posljednjim napadom. Netanyahu je vjerovatno na ovaj način uvjerio Trumpa. Ali nije se dogodilo onako kako su očekivali. Baš kao što su zemlje Perzijskog zaliva doživjele šok kada su shvatile da američki zaštitni štit nedostaje, SAD su doživjele isti šok suočene s oštrim i vrlo grubim iranskim odmazdama.

Niko nije mislio da će iranske rakete i dronovi biti toliko efikasni, da će Teheran prvo napasti američke baze u regiji kako bi oslobodio ruke. Niko nije izračunao da će Iran istovremeno napasti američke baze, zemlje u regiji i Izrael.

Mislili su da će agresija koju su provodili kroz strah uspjeti, da će Iran prihvatiti poraz. Vjerovali su da će ubistvo Hamneija također emocionalno srušiti Iran.

Koristit će nuklerno oružje

SAD ne mogu dugo izdržati ovaj rat, koji su započele “nevoljko” i bez plana. Izrael ne može dugo izdržati ovaj rat, uprkos pritisku na SAD. Ako Iran nastavi stajati čvrsto kao do sada, ako mu moć dozvoli, SAD će možda morati odustati.

Jer nisu mogli srušiti Iran iznutra. Nisu mogli pokrenuti kopneni napad, niti će moći. Posljedično, njihovi proračuni nisu uspjeli. Mislili su da će udariti i da će iznutra početi ustanak; to nije uspjelo. Mislili su da će udariti i da će zemlje regije napasti Iran; ni to nije uspjelo.

Pa šta preostaje? Ne znam za SAD, ali Izrael će upotrijebiti nuklearno oružje kao svoju posljednju kartu. Ovi bijesni devijantni će počiniti masovne masakre u Iranu. I ta hipoteka će ostati na SAD-u.

Nuklearni napad razbija paradigmu cijele regije. Mobiliše cijelu regiju protiv Izraela. Cijeli posao SAD-a u ovoj regiji je završen. Nijedna moć ili retorika ne mogu garantirati postojanje američke moći.

Trenutno postoje SAD koje “gube svijet zbog Izraela”. Pojavljuje se kao odmetnuta država koja je postala neprijatelj svim zemljama, napadajući svugdje. Njen globalni ugled i sigurnost su na nuli.

Ovo nije održivo na dugi rok. Dramatičan gubitak Bliskog istoka za SAD, koji gube svijet, mogao bi se dogoditi mnogo prije nego što očekujemo.

Izrael će upotrijebiti nuklearno oružje protiv Irana. Ali šta ako Iran također ima nuklearno oružje! Šta ako ga upotrijebi i protiv Izraela? Ovo je moguće. Štaviše, Izrael je mjesto veličine dlana. Bilo bi mu nemoguće da se oporavi nakon takvog napada. Doživio bi potpuni kolaps.

Ako se iransko pitanje posmatra kroz sektašku prizmu, ne možemo ispravno pročitati budućnost regije. Ponovili bismo grešku koju Iran pravi već četrdeset godina. Potrebna nam je perspektiva, stav i priprema na geografskoj skali, iznad sektaštva.

Znamo da oni koji napadaju Iran ne napadaju iz sektaških razloga. Nisu napali Sudan, Somaliju, Siriju, Irak ili Afganistan zbog sektaštva.

Sunitske zemlje ne smiju upasti u sektaško sljepilo u koje je upao Iran, ne smiju se pozicionirati u skladu s tim i ne smiju gledati na budućnost svojih zemalja i geografije kroz ovo usko, sterilno sljepilo.

Zemlje Perzijskog zaljeva su do sada djelovale s nevjerovatnom smirenošću i strpljenjem. To nije iz straha, kako Rusija tvrdi, već zato što vide “izraelsku namještaljku” usmjerenu na regionalizaciju rata.

Ako su se ovi rezultati pojavili za manje od dvije sedmice, to znači da će ovaj rat biti zaista razoran za SAD.

Država koja ne može zaštititi čak ni vlastite vojne baze više ne može opstati u ovoj regiji. Tlo pod njenim nogama se pomjerilo.

İbrahim Karagül/Yeni Safak