Kada se tragedija koja je razotkrila razmjere katastrofalno lošeg upravljanja u svakom segemntu u Kantonu Sarajevo sa terena zahtjeva za kvalitetnije upravljanje prebaci na teren političke borbe za vlast, na teren političkih spinova, onda promjena na bolje ostaje samo san. U takvom okruženju zahtjev za odgovornost za smrt mladog čovjeka brzo bude zaboravljen, potisnut “važnijim temama”, poput one ko će biti premijer Kantona Sarajevo.
U organizaciji neformalne grupe studenata danas su građani Sarajeva, peti dan zaredom, okupljeni na protestu ispred Zemaljskog muzeja nakon tragične tramvajske nesreće u kojoj je život izgubio 23-godišnji Erdoan Morankić iz Brčkog, ali i povrijeđene četiri osobe, od kojih 16-godišnja Ella Jovanović teže.
Danas je nešto manji broj okupljenih građana. Podsjetimo, jučer su hiljade građana predvođenih srednjoškolcima i studentima ispred Tužilaštva Kantona Sarajevo pročitali četiri zahtjeva nadležnima. U prvom traže objavu potpunih informacija o istrazi, uključujući podatke o servisiranju tramvaja te snimak iz tramvaja u trenutku nesreće. Traže i povlačenje svih starih tramvaja dok ne prođu ponovno servisiranje, a podatke o ispravnosti dostaviti građanima. Treći zahtjev su ostavke svih odgovornih osoba, a četvrti siguran javni prevoz i obustava privatizacije javnog gradskog prevoza.
To su legitimni zahtjevi građana koji ih s pravom traže na ulici. Međutim, treba imati na umu nekoliko bitnih detalja u vezi same tragedije u Sarajevu, kao i protesta koji se dešavaju kao posljedica. A oni se uglavnom odnose na one prema kojima je usmjereno nezadovoljstvo građana Sarajeva.
Prvo, patetično je od premijera Kantona, ministra i predstavnika aktuelne vlasti da se javno samosažalijevaju. Njihove ostavke, odnosno ostavka premijera Nihada Uka, a samim tim i cijele Vlade, pa mnogo kansije i direktora GRAS-a Senada Mujagića, nisu rezultat moralne odgovornosti nego prtiska javnosti i brige za imidž stranaka što je posebno važno u izbornoj godini.
Nihad Uk (Naša stranka) danas je to i priznao: “Pratili smo proteste koji se dešavaju, mogao sam vidjeti kolege s ulice, poznanike – to nisu bile osobe koje su uvezene u naš grad. Pokazali su nezadovoljstvo vlašću, ja sam to čuo. Mlade osobe pozivale su i na moju ostavku. Moja ostavka nije bježanje, nego preuzimanje odgovornosti“. Licemjerno je da se danas ponašaju kao “obični građani”, a do jučer su bili vladari.
Druga važna stvar jeste da se tragedija desila u sektoru u koji je Vlada KS uložila stotine miliona maraka. Za obnovu pruge, za nove tramvaje, a i pored toga desilo se to da su stari tramvaji na prugama, vrlo često neispravni, loše održavani. Koliko god ministar saobraćaja Adnan Šteta pričao o ulaganju u sektor javnog saobraćaja, ništa ne može sakriti nedgovoran odnos prema poslu. Činjenica da uprava GRAS-a šalje vlastite ljude u pogibeljne vožnje u pokvarenim vozilima pokazuje razmjere bahatosti i neodgovornosti.
Treće, krajnje je neodgovorno govoriti o tome kako su neki drugi krivi za stanje u kojem, kako kaže ministar Adnan Šteta, “imamo 20 starih tramvaja koji mogu na prugu”, i desi se to što se desi. Ne mogu uvijek biti neki drugi krivi, nisu neki drugi poslali neispravne tramvaje na prugu. “Oni drugi” neka preuzmu odgovornost za ono što su učinili, a Šteta neka nosi svoju odgovornost. Ako 315 miliona maraka, koliko tvrdi da je Vlada uložila u GRAS, nije bilo dovoljno da se građani voze u ispravnim tramvajima, onda je riječ o nesposobnosti, a ne o resursima.
Četvrto, pokušaj da se priča o tragediji i protestima prebaci na teren političke borbe pozicije i opozicije je u najmanju ruku uvreda građanima Sarajeva. U proteklim danima može se pročitati svašta, posebno na društvenim mrežama. Javni prostor postaje sve zagađeniji raznim teorijama zavjere, spinovima, podmetanjima… Svemu onome što karakterizira predizbornu kampanju, a ne stanje zabrinutosti građana za vlastitu sigurnost.
Plastičan primjer je izvjezni Mursel Očuz, SDP-ov kandidat na izborima iz Visokog. On smatra da je tragediju iscenirala “bivša vlast” kako bi se vratila na poziciju: “Međutim, ova tragedija je iscenirana! Brzina + krivina = nesreća, to i laik zna! A da bi sve bilo kako treba, tu je bilo prisutno i vozilo ambulante pomoći, koje je istog momenta pružilo medicinsku pomoć?! Najbrža hitna pomoć na svijetu, za Ginisovu knjigu rekorda! Kao da su se takmičili tramvaj i hitna, tko je brži!? A tko je u Sarajevu godinama upravljao medicinskom traumom, spreman je da i ovo pravi! Vjerni kadar ostao je tu! A neki njihov (ne)stručnjak je spreman da sredi i papuču gasa tramvaja, podanici su to!? Razlog je da se prikaže da sadašnja vlast nije sposobna, da se sve što je dobro urađeno u kantonu Sarajevo oblati i stavi u drugi plan”.
Kada se tragedija koja je razotkrila razmjere katastrofalno lošeg upravljanja u svakom segemntu u Kantonu Sarajevo sa terena zahtjeva za kvalitetnije upravljanje prebaci na teren političke borbe za vlast, na teren političkih spinova, onda promjena na bolje ostaje samo san. U takvom okruženju zahtjev za odgovornost za smrt mladog čovjeka brzo bude zaboravljen, potisnut “važnijim temama”, poput one ko će biti premijer Kantona Sarajevo.
