Između ostalog, ovaj je plemeniti vakif Tuzli podario džamiju, trideset i osam dućana, jednu četvrtinu ukupnih izvora slane vode, han, hamam, više od sedam stotina pedeset dunuma zemlje, tri stotine hiljada srebrenih dirhema namijenjenih razvoju trgovine. Osim u Tuzli, Gazi Turali-beg ostavio je brojne vakufe u Sarajevu, Foči, Čajniču, Prači, zatim Novom Pazaru i Čačku u današnjoj Srbiji i Iloku u današnjoj Hrvatskoj.

Gazi Turali-begov vakuf u Tuzli jedan je od najimpozantnijih vakufa u historiji Bosne i Hercegovine. Vakufnama Gazi Turali-bega, sačinjena 15. februara 1572. godine, jedan je od rijetkih sačuvanih dokumenata te vrste u Bosni i Hercegovini.

O ovom se velikanu, visokom osmanskom vojnom i upravnom dužnosniku u više sandžaka, koji je živio od 1500. do 1572. godine, ne zna mnogo, a prvi spomen na njega datira iz perioda poslije Mohačke bitke 29. augusta 1526. godine. Istaknuo se i kao vojskovođa u osvajanju dijelova sjeveroistočne Hrvatske nakon kojih je za svoju hrabrost i vojne zasluge nagrađen materijalnim dobrima. U rodnu Tuzlu vratio se desetak godina pred smrt. Tu je osnovao veliki vakuf, koji je podstaknuo urbani i privredni razvoj grada Tuzle, tako da se za ovog vakifa može reći da je jedan od utemeljitelja današnje Tuzle.

Između ostalog, ovaj je plemeniti vakif Tuzli podario džamiju, trideset i osam dućana, jednu četvrtinu ukupnih izvora slane vode, han, hamam, više od sedam stotina pedeset dunuma zemlje, tri stotine hiljada srebrenih dirhema namijenjenih razvoju trgovine. Osim u Tuzli, Gazi Turali-beg ostavio je brojne vakufe u Sarajevu, Foči, Čajniču, Prači, zatim Novom Pazaru i Čačku u današnjoj Srbiji i Iloku u današnjoj Hrvatskoj.

Imao je kolosalnu ulogu za grad Tuzlu i za njegovu okolinu. Njegov vakuf je znatnim dijelom obnovljen i to je danas jedna savremena vakufska zadužbina.

Inače, MIZ Tuzla posjeduje prijepis originala vakufname, ovjeren u Šerijatskom sudu u Čačku 1572. godine, kada je Turali-beg već preselio na Ahiret. Vakufnamom se potvrđuje da je provedena pravna procedura kojom su uvakufljeni veliki dio zemlje, džamija i druga bogatstva. Nažalost, u proteklom periodu više od dvije hiljade dunuma tog vakufa je oduzeto. Osim toga, i Turali-begova džamija bila je dugo zapostavljena u smislu obnove i restauracije, sve dok 2005. godine nije s haremom i turbetom uvrštena na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, a njena je obnova završena 2014. godine.

Uz Turali-begovu džamiju, koja je obnovljena u klasičnom osmanskom stilu iz 16. stoljeća, s velikim trijemom i visokom, tankom munarom, dvije godine poslije, otvoren je i administrativno-poslovni centar. U administrativnom dijelu zgrade vakufa smješteno je sjedište Medžlisa Islamske zajednice Tuzla.

“U haremu Turali-begove džamije na prostoru ispred ulaza u džamiju i turbeta, nalaze se četiri mezara s nišanima. Najstariji nišani su od zelene sige s turbanom bez natpisa. Moguće je da je ranije i postajao natpis, ali su nišani u velikoj mjeri potonuli u zemlju, tako da se ne vidi. Nišani od bijelog kamena s natpisom arapskim slovima podignuti su nad mezarom hadži Osman-bega Azabagića, oca bivšeg reisul-ulema h. Mehmeda Teufika-ef. Azabagića, vrlo uglednog građanina Tuzle. U haremu ove džamije posljednji je ukopan Redžep-ef. Muminhodžić, autor Talimul-l-islama, jednog od najpoznatijih udžbenika za mektepsku nastavu kod nas. Turbe je situirano u prostoru harema, ispred ulaza u džamiju, uz Turali-begovu ulicu. Kako ne postoje kameni nišani, ne zna se tačno ko je ovdje ukopan. Postoji predanje da je to evlija šejh Abdurahman-efendija, dok drugo predanje kaže da je ovdje ukopan majstor koji je gradio džamiju. U blizini džamije se nalazio mekteb s abdesthanom, koji je bio podignut na mjestu ranije izgrađenog mekteba za koji se zna da je postojao oko 1890. godine. Novi mekteb je poznat kao ženski, vjerovatno zbog toga što je u njemu bila organizirana vjerska pouka samo za žensku djecu. Mektepsku nastavu je 1940. godine pohađalo 280 učenica i bez ikakve sumnje, imao je značajnu ulogu u razvoju islamskog obrazovanja u Tuzli. Prema sjećanju naših savremenika, sedamdesetih godina prošloga stoljeća zgrada mekteba nije više postojala u dvorištu ove džamije, a zbog čega je porušena, nije poznato”, zabilježio je dr. Šefko Sulejmanović u Monografiji Tuzlanski džemati.