U Armeniji, prvoj kršćanskoj državi na svijetu, otvoreni sukob između premijera Nikole Pašinijana i Armenske apostolske crkve prerastao je u duboku političko-duhovnu krizu. Nakon poraza u Nagorno-Karabahu i spornog mirovnog sporazuma s Azerbejdžanom, vlast pokušava reformirati crkvu, optužujući njen vrh za urotu, nemoral i političko miješanje. Hapšenja svećenika, optužbe za državni udar i pritisci na drevnu liturgiju doveli su u pitanje kontinuitet institucije stare 1.700 godina i otvorili pitanje može li mir doći po cijenu raskola u samim temeljima armenskog identiteta
U katedrali u Ečmijadzinu, mjestu neprekidnog bogosluženja od 301. godine, sve još uvijek izgleda spokojno: starica kleči pred oltarom, mladi svećenik pjeva psalam na staroarmenskom jeziku, a lavanda cvjeta u dvorištu kompleksa. No iza te tišine vodi se otvoreni rat između vlasti i crkvene hijerarhije.
Armenija je postala prva kršćanska država na svijetu kada je sveti Grgur Prosvjetitelj preobratio kralja Tiridata III, decenijama prije nego što je kršćanstvo postalo službena religija Rimskog Carstva. Ta historijska uloga crkve kao nosioca identiteta i državnosti danas je dovedena u pitanje.
Sukob se rasplamsao nakon što je vlada 2023. godine pretrpjela težak poraz u ratu s Azerbejdžanom. Baku je gotovo preko noći preuzeo kontrolu nad Nagorno-Karabahom, regijom koju Armenci nazivaju Arcah, a više od 100.000 civila bilo je prisiljeno na bijeg. Time je okončan sukob dug više od tri decenije.
Mirovni sporazum, potpisan prošlog augusta u Washingtonu i snažno promoviran od strane američkog predsjednika, za Pašinijana predstavlja politički spas. Njegova doktrina „Realna Armenija“ podrazumijeva odustajanje od teritorijalnih pretenzija izvan međunarodno priznatih granica. Crkva, međutim, i dalje Arcah smatra jednom od svojih historijskih eparhija, bogatom drevnim manastirima koji su danas ostali bez vjernika.
Napetosti su dodatno porasle kada je premijer javno optužio katolikosa da je prekršio zavjet celibata i dobio dijete, optužbe koje crkva odlučno negira. Uslijedila su hapšenja više sveštenika, uključujući i nadbiskupa Bagrata Galstanjana, optuženog za pripremu terorističkih akata i navodni plan državnog udara.
Vlada je u međuvremenu izvršila pritisak na crkvu da izmijeni dijelove drevne liturgije i ukloni reference na izgubljene teritorije. Sveti Sinod to tumači kao pokušaj izazivanja raskola i stavljanja crkve pod političku kontrolu. „Mi nismo protiv mira“, kaže sveštenik Sepuh Asatryan iz Ečmijadzina. „Ali želimo mir s dostojanstvom.“
Uoči parlamentarnih izbora u junu, koje pažljivo prate i Moskva i zapadne prijestolnice, očekuje se daljnja eskalacija. Pašinijan najavljuje reforme koje bi dovele do smjene katolikosa, izbora novog poglavara i usvajanja novog crkvenog statuta.
Za mnoge Armence, suočene s historijom obilježenom stranim dominacijama, od Sasanidske Persije do Sovjetskog Saveza, ovo nije samo politički sukob, već borba za kontinuitet identiteta. „Dokle god postojimo ovdje“, kaže Asatryan, „postojat će i država.“
IZVOR: The Times
